Novinska kuća Oslobođenje iskoristila je situaciju pandemije virusa COVID-19 za masovne otkaze. Otkaze je potpisala Vildana Selimbegović, a među otpuštenim su i novinari sa 30 godina u struci, kojima je nedostajalo malo do penzije, a koji će sada biti u nemogućoj misiji pronalaska novog posla.
Nekoliko mjeseci ranije, Vildana Selimbegović strašno se brinula o otkazima radnicima i kao prava urednica radničke novine zdušno podržala – Osmana Mehmedagića Osmicu. Tako ćete u kolumnama glavne urednice, koje slabo ko čita, vidjeti potpuno opravdavanje neposjedovanja diplome Osmana Mehmedagića Osmice. Tako, nekadašnja novina radnog svijeta danas je spala na piskaranje o Osmici, a veleuvažena urednica ne vidi veliki problem da student vodi OSA-u. Vildana Selimbegović nikako nije htjela da Osmica ostane bez posla.
Oslobođenje je, pak, među prvim, samo mjesec dana nakon pandemije, uručilo veći broj otkaza u tišini i zbrci pandemije. Postavlja se pitanje kako je Oslobođenje pogođenije od hotela koji nema nijednog klijenta? Također, novinarski esnaf stidljivo reagira na ovo masovno antiradničko ponašanje tajkuna koji stoje iza izvođačkih ruku Vildane Selimbegović. Malo ko se želi zamjeriti sa novinarskom lobi organizacijom koja simpatiše koaliciju velike trojke.
Oslobođenje je već odavno propali medij, a Skender Kulenović se okreće u grobu ako zna ko danas vodi ovu nekad veliku novinu, koja je osramotila svoje veliko ime. Portal Oslobođenja postao je click-bait platforma, koja ne informiše javnost, nego mami i zabavlja žutilom. Osim sekcije kulture i kolumni Eldara Dizdarevića malo šta vrijedi u toj novini.
Selimović-Selimbegović osovina će se potruditi da do kraja raskusuraju ovu novinu, a bezdušno i brzo, bez posebnog obraćanja, radnici su gubili posao jedan za drugim. Njihovi životi vrijede koliko i ostali inventar u redakciji. Potrošna roba – to su radnici u Oslobođenju.
Cinično je danas bilo pročitati veliki naslov na portalu: „Predstavnici vlasti ponavljaju da će svi morati podnijeti teret krize, a privrednici ističu da poduzete mjere neće nadoknaditi gubitke… Šta je sa radnicima?!“
Šta je sa radnicima? Dobro pitanje.
Na kraju, kako podržati radnike, a ne osvrnuti se na politiku glavne i odgovorne urednice? Koga pozvati da pokaže solidarnost?Oslobođenje je alat u rukama kapitala, koji se ponaša izrabljivački kao i svaki vlasnik kapitala. Oslobođenje su izgradili njegovi radnici, ime su mu gradili brojni novinari i maestralni urednici.
Ne smiju se zaboraviti postupci Oslobođenja, novine u kandžama profita i kapitala, pri svakom narednom pisanju o radnicima i njihovim pravima. Barem toliko dugujemo kolegama novinarima.
(TBT, Prvasmjena.com, Autor Suad Beganović)
