Piše: Ekrem Avdić, thebosniatimes.ba
Laž je ideologija nacional-socijalističkog režima Srbije na čelu sa vođom Aleksandrom Vučićem. Korona virus koji je i na Balkan došao „putem svile“ iz daleke Kine, bila je sjajna prilika da se vođina ideologija laži pokaže u sjajnom izdanju. Već nedjeljama, svakog dana po nekoliko puta, umjesto medicinskih stručnjaka, vođa se narodu, kao seoska narikača, melodramski izvještačeno, predstavlja kao jedini spasitelj od katastrofe. Naravno, uz pomoć „čeličnog prijateljstva srpskog i kineskog naroda“ i njega i kineskog vođe. To je garant da će Kina dati bratsku pomoć srpskom narodu, jer se srpski vođa direktnim pismom obratio kineskom vođi Xi Jinping! I ,pomoć je stigla! Ali, zašto je došla Crnoj Gori i Italiji, a da Milo Đukanović i Giuseppe Conte nisu u čeličnom prijateljstvu sa Xi Jinpingom. Uz to, nisu imali melodramske predstave za narod. A nisu ni narikače!
Kineska pomoć je došla u Srbiju, Crnu Goru i Italiju, prije svega radi sebe i svojih finansijskih interesa koje ima od investicija i poslova u Srbiji. Kineske kompanije grade autoputeve po Srbiji. Trenutno, Vhina rejeves international ima 365 radnika na autoputu Beograd-Budimpešta, na gradnji zaobilaznice od Ostružnice do Bubanj Potoka Power China ima 350 radnika, na putu Požega-Preljine kineska kompanija CCC ima 58 radnika… Kineski Hestil je sa 63% vlasnik Željezare Smederevo u koju će uložiti još 1,26 milijardi dolara, kineski Zijin Mining Group je sa skoro istim kapitalom i istim učešćem u vlasništvu Rudarsko-topioničarskog bazena Bor, Kina je u Srbiji investirala u Fabriku guma gdje zapošljava 350 radnika…Dakle, više od hiljadu Kineza radi u tim firmama i pomoć u materijalu i medicinskom ljudstvu Srbiji u sprečavanju korona virusa jeste, u prvom redu, zaštita kineskih radnika i poslovnih interesa njenih kompanija kojima je potrebno zdravo okruženje. Isti poslovni interesi, zbog toga što italijanske luke jesu mjesta dovoza njenih roba za potrebe tržišta srednje Evrope, obavezuju Kinu da pomogne Italiji kao i Crnoj Gori zbog Luke Bar i njenog značaja za Bor i Smederevo.
Te interese Kine , vođa srbijanskog nacional -socijalističkog režima predstavlja kao rezultat danonoćnog rada i brige za narod. Srbi kao Srbi, skloni mitovima, vjeruju u laži svog vođe! U trenucima opuštenosti, kad pokažu i nedisciplinu u poštivanju vođine naredbe da ne izlaze iz kuća za vrijeme policijskog sata, onda on na njih galami, kao kralj Ibi iz istoimenog, fenomenalnog pozorišnog komada Alfred Jarry , pa im govori: “Vi ste nikakav narod, vi ste govnarski narod! Morat ću promijeniti narod!“. Onako muški i mrkog pogleda, na narod urliče i jedina gay premijerka u svijetu, Ana Brnabić. „Ponos Šumadinaca!“ veli političar Velja Ilić. Rekli bi da „zle vođe ponekad i zaslužuju ni malo bolje podanike“, što je i osnovna poruka urnebesne komedije „Kralj Ibi“. Ne znam je li slučajno, ali je za vrijeme Vučićevog predsjedavanja „Kralj Ibi“najpopularnija komedija na beogradskim pozorišnim daskama.
Međutim, veliku nesreću koja je zadesila i skoro cijelu planetu, vođa zloupotrebljava za betoniranje svoje pozicije na unutrašnjo-političkom i međunarodnom planu.O tome prof dr. Vojo Bakić sa beogradskskog katedre za sociologiju beogradskog Fakulteta političkih nauka u intervjuu za „Danas“ kaže:
„Da sam psiholog ili psihijatar, svakako bi mi taj slučaj bio veoma zanimljiv. No, pošto nisam ni jedno ni drugo, zabrinut sam, jer taj usplahireni i neodgovorni čovjek, koji se usljed očajnog stanja našeg društveno-ekonomskog i političkog sistema nalazi na čelu države, unosi dodatnu nervozu i paniku među građane. Utoliko, predsjednik SNS-a predstavlja kudikamo veću opasnost za društvo od korona kojim se krunisao“. Velik je broj srbijanskih intelektualaca, u upitnoj mentalnoj kondiciji predsjednika Vučića, vide opasnost da on svoju diktaturu ojača čime bi srpsko društvo još više udaljio od bilo kakve uspostave demokratskih odnosa. Korona virus , vanredno stanje i policijski sat, Vućićeva je vježba za izgradnju srbijanskog društva kakvog sanja i nakon pandemije korona virusa!
Korona virus je i Vučićevo sredstvo laži i manipulacije u odnosima prema susjednim državama:Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori i Kosovu. On i njegove televizije i tabloidne štampotine, uvjeravaju domaću i stranu javnost „da se susedi Srbiji obraćaju kad je gusto i traže pomoć da ih snadbemo pšenicom“. Tako Vučić postaje i humanista! Kao, da Hrvatska ili Mađarska nisu izvoznici pšenice. No,stvari su sasvim drugačije.
Ministar poljoprivrede Srbije, Branislav Nedimović je nedavno odobrio uvoz 30.000 kvalitetne pšenice iz Mađarske. Lanjski rod pšenice u Srbiji od 2.553.000 tona je bio nekvalitetan i pola roda je upotrijebljen za stočnu hranu jer je imala velike količine otrovnog mikotoksina, pišu beogradski mediji. Druga polovina je jestiva ali je sumnjivog kvaliteta i otuda uvoz iz Mađarske da poboljša valitet brašna. I be-ha mlinari miješaju svoju i srbijansku sa onom iz Mađarske.
Bilo bi pametno da naša ambasadorica u Beogradu počne pratiti šta nam to Srbija radi. Da prati, onda bi rekla kako Srbija već sada ima višak od 200.000 tona pšenice koju mora prodati do početka žetve. Ta prodaja nije humanitarne, već ekonomske prirode i izlaz traži u izvozu susjedima.
Zna li naša hanuma u Beogradu da bez tuzlanske soli nema, ne samo hljeba već i cijele prehrambene industrije u Srbiji! Morala bi to naša hanuma ambasador znati i reći da so prodajemo u okviru spoljno-trgovinskog CEFT-a sporazuma a ne u okviru političke propagande prema susjednoj državi.
(TBT)