Rusija, drugi po veličini izvoznik nafte na svijetu, nikad nije bila članicom udruge zemalja izvoznica nafte OPEC, niti je htjela pristati da joj glavni izvoznik, Saudijska Arabija, naređuje što treba činiti.
Ali u ovoj epidemiji koronavirusom je postalo jasno kako svjetska ekonomija gubi zamah i kako je nafte na tržištu više nego što je treba. Dakle, njezina cijena je počela padati i Rijad je zato pozvao sve izvoznike da smanje ponudu kako bi se cijena održala na željenoj razini. No Moskva je to glatko odbila.
Ovog ponedjeljka je Saudijska Arabija zato krenula drugim putem: drastično je sama povećala izvoz što je dovelo do najvećeg pada vrijednosti nafte na svjetskom tržištu još od doba Zaljevskog rata 1991. godine: prošle sedmice je barel (WTI) bio negdje oko 45 dolara, u ponedjeljak je u jednom trenutku cijena pala na 27,34 dolara.
Tokom sedmice se cijena nešto oporavila, ali ima stručnjaka koji smatraju kako nije nemoguće da će cijena pasti i ispod 20 dolara. A to nije samo ekonomsko pitanje, nego je i prava politička bomba – čak i za zemlje koje sudjeluju u ovom ratu cijenom nafte.
Princ Mohammed ima velikih planova za smanjenje ovisnosti svoje zemlje od nafte. Ali za te velike planove trebaju i golemi novci – na ovaj način će ih teško steći. Što onda uopće znači ovaj rat cijenom?
Saudijska Arabija
Ovaj potez Saudijske Arabije je iznenadio i mnoge naftne stručnjake: najveći izvoznik nafte i zemlja koja može eksploatirati najjeftiniju naftu na svijetu je već i prije počinjala ratove cijenom, ali još nikad nije takav koji bi i nju mogao teško pogoditi.
Jer to je zemlja koja je još uvijek najvećim dijelom ovisna o nafti i plinu: on je zaslužan za polovinu njezinog BDP-a i gotovo 70% prihoda od izvoza. A to je zemlja i koja ima velikih planova tako da joj – prema procjeni MMF-a – treba cijena od oko 84 dolara po barelu da bi zaokružila svoj proračun. Čak i znatno veći izvoz po mnogo manjoj cijeni nikad neće pokriti njezine potrebe.
To znači da će Rijad opet posegnuti u svoju rezervu, kao što je već više puta bio slučaj u proteklim godinama. Ali prijestolonasljednik Mohammed bin Salman je najavio velike projekte kojima bi se smanjila tolika ovisnost Saudijske Arabije od nafte. A ti projekti traže novac – kojeg ovako neće biti. Zato i analitičari tek nagađaju, što geopolitički znači ovaj potez i što će on značiti za odnose na saudijskom dvoru.
Rusija ima i drugih bogatstava osim nafte i plina, ali to je ipak jedan od najvažnijih izvora dragocjenih deviza. A s ovim cijenama će Putin još teže moći održati svoja obećanja.
Rusija
Rusija nije toliko ovisna o svojoj nafti kao Saudijska Arabija, ali i njoj je to najvažniji izvor prihoda: gotovo polovina budžeta Moskve dolazi iz energetskog sektora. Stručnjaci procjenjuju kako Rusija može izdržati cijenu i od 42 dolara po barelu, ali ispod toga je bolno i za Putina. U svojim obraćanjima naciji ruski predsjednik redovno obećava razne poklone i socijalne potpore. Rusi su se već navikli da mu ne vjeruju sve što im kaže, ali uz ovu cijenu nafte bi to moglo biti još teže.
To znači da će Putin vjerovatno posegnuti za oko 150 milijardi dolara koje su se skupile u posebnoj blagajni dok je cijena nafte bila visoka. Kremlj tvrdi kako bi i „10 godina izdržao” niske cijene nafte, ali i to su tek priče. Rusija – i osobito Putin – treba veću cijenu nafte i zato će se vrlo vjerojatno vratiti za pregovarački sto.
Trump i radnici u naftnoj industriji
Američke naftaše zamišljamo kao goleme korporacije. Naravno, neke jesu goleme, ali mnoštvo naftaša su razmjerno malene firme i vlasnici naftnih polja koji su na rubu propasti ako cijena nafte ostane niska. U izbornoj godini je to i političko pitanje.
Sjedinjene Američke Države
Najveći proizvođač nafte nije toliko ovisan o svom izvozu, ali jest bolno ovisan o svjetskoj cijeni nafte. Mnogi američki naftaši su razmjerno malene kompanije i poduzetnici koji su u velikim poteškoćama kad nafta padne ispod 65 dolara po barelu. Niska cijena znači da će biti manje investicija, manje radnih mjesta kako u proizvodnji tako i u eksploataciji.
Već kad je 2015. i 2016. cijena nafte drastično pala američke naftaše je dovela na rub bankrota. Tada je mnoge ipak spasio Wall Street jer su investitori vjerovali kako će cijena nafte neminovno rasti i kako će izvući lijepu dobit. No cijena nije rasla tako brzo i tako naglo kao što se očekivalo, tako da će ovog puta biti i mnogo manje investitora koji će biti spremni položiti svoje milione u posao s američkom naftom. A to je pak onda i posebno poglavlje u ovoj, izbornoj godini u SAD-u.
Nigerija
To je najveći proizvođač nafte u Africi, ali to je i zemlja koja se još uvijek bolno sjeća 2016. kad je tamošnja ekonomija bilo desetkovano padom cijene nafte. Jer Nigerija je u golemoj mjeri ovisna o nafti – to je 90% njezinog prihoda od izvoza i svaki poremećaj na tržištu je za tu zemlju ravan razornom potresu. Nigeriji bi idealna cijena bila čak negdje oko 60 dolara po barelu, jer se još uvijek oporavlja od prethodnog udarca: inflacija je već i sad dvocifrena, ako se tako nastavi, bit će samo još gore.
Venezuela, Iran, Irak…
Čitav je niz zemalja kojima je njihova nafta praktično jedini izvor prihoda i koje su i prije ovog pada cijena imale golemih ekonomskih problema. Ali primjer Venezuele, zemlje s najvećom zalihom nafte na svijetu, je već odavno pokazao: nafta je važna sirovina, ali nipošto nije garancija blagostanja. Jer čak i ako Saudijska Arabija prekine ovu poplavu nafte, glavni problem je još uvijek tu: niko ne zna kakve će posljedice imati ova epidemija koronavirusa i nafta više nije tako tražena. A to znači možda nešto više u džepovima vozača na Zapadu, ali i osjetno praznije blagajne u tim zemljama.
(TBT, DW)
