Piše: Gideon Levy, thebosniatimes.ba
Tako je to kada živimo u mjehuru od sapunice. U stvarnosti, slika je depresivnija: premalo Jevreja je glasalo za Zajedničku listu. Zbog mešovitih gradova teško je saznati koliko tačno. Tibi je procenio da je samo oko 10.000 Jevreja glasalo za Zajedničku listu, a Ofer Casif je rekao da su dobili skoro jedan cijeli mandat zahvaljujući jevrejskim glasovima. Uprkos porastu, to je i dalje beznačajna manjina.
Više Arapa glasa za cionističke partije nego Jevreja za arapsku Zajedničku listu. Tačno je da je u Givatayimu Zajednička lista udvostručila svoje glasove i snagu, ali radi se o 316 glasova naspram 179 dobijenih na izborima u septembru 2019. To je manje od jednog procenta, u ljevičarskom gradu u kojem živi 48.500 ljudi sa pravom glasa.
Uspjeh u Ramat Sharonu izgleda čak i kao radikalan uspon: 149 glasača u odnosu na 74 na prethodnim izborima. To je lijepo za region Neve Magen, ali ne znači mnogo. Jedan kuriozitet: kibuci, ljevičarska uporišta, takođe su se istakla: u Ramat Hakoveshu je zabilježen rast od 4 glasača, a u Ramat Hashofetu je dobijeno čak 10 naspram nule koliko su postigli poslednji put. Ovo ohrabruje, ali i izaziva mučne misli.
Zbog desničarskog karaktera Kahol Levana i blijedog profila koalicije Avoda-Meretz-Gesher, bilo je za očekivati da će mnogi Jevreji koji sebe definiraju kao ljevičare dati glas Aymanu Odehu i Ahmadu Tibiju. Koji drugi izbor su imali? Orly Levi-Abecassis? Ili Zvi Hauser?3 Na kraju su ipak glasali za njih. Poznajem nekoliko Izraelaca koji su probdjeli noći pitajući se da li daju svoj glas Zajedničkoj listi, što je za mnoge od njih ravno prelasku Rubikona i kraju svijeta. Konačno im je ruka zadrhtala i glasali su za Benyamina Gantza ili Amir Peretza. Kažu da prosto ne mogu glasati drugačije.
Zašto je tako? Na Zajedničkoj listi su ljudi koji podržavaju pravdu i jednakost, zagovaraju mir i opciju dvije države. Umjesto toga lijevi glasači su tražili izgovore: Balad je pretjerano nacionalistička partija, Raam je suviše religiozna stranka, Tibi je suviše elokventan, a Odeh je sumnjivo šarmantan. Malobrojni koji su glasali za Zajedničku listu opisali su osjećanje koje je uslijedilo kao „izlazak iz ormara“.
Kolebljivost i strah jevrejskih ljevičara ne proizlazi iz rasizma. Arapska strana Zajedničke liste je manje odvraćala ljude od spoznaje da ona nema cionistički karakter. To je bilo suviše za njih, to je onaj neoprostivi prijestup. Glasanje za stranku iznad koje se ne vihori cionistička zastava je bolan korak, skoro nemoguć. To je rezultat stogodišnje indoktrinacije, kojoj skoro da nema ravne. Osim Sjeverne Koreje, nema druge države u kojoj je ideologija toliko jaka da je zabranjeno odreći je se ili sumnjati u nju. Osim Irana, nema države u kojoj je religija toliko obavezna. U Izraelu je ta obavezna religija.
Jevrejin koji glasa za Zajedničku listu i dalje se smatra izdajnikom, odnosno u najmanju ruku čovjekom koji se jako zbunio. Kada sam bio dijete tako smo gledali na aktiviste Rakaha i Matzpena od kojih smo bježali kao od kuge. Kancelarije Rakaha u Maza ulici u Tel Avivu bile su kao tajanstveni, prijeteći štab neke neprijateljske vojske. Sjećam se kako me je majka čvrsto držala uz sebe kada prvi put otišli tamo.
Ali to su bili počeci jedne države u povojima. Ali sada, kada je ta država jaka i uspješna, a pri tom diskvalificira svaku drugu ideologiju i proglašava je nelegitimnom, to je pokazatelj da nešto nije u redu sa njenom demokratijom.
Cionizam je pogled na svijet, kao i svaki drugi. Moguće je u njemu vidjeti i dobre i loše strane. On zvanično nije religija u kojoj se oni koji sumnjaju označavaju kao heretici, pa ipak je zabranjeno odbaciti je. Zašto? Zato što cionizam nije siguran u sebe. On zna da je nanio strašne nepravde drugom narodu. Kada bi cionizam bio siguran u sebe i svoju pravičnost, on bi se stavio na probu kao što to čine druge ideologije, i bilo bi moguće propitivati njegove postavke i sumnjati u njih. Izrael godine 2020. još uvijek nije spreman za to. Istinska ljevica će se ovdje pojaviti kada se bude izlječila od zavisnosti od cionizma i oslobodila njegovih okova.
(TBT, Haaretz)