Pucnjava, očaj,beznadežnost: to je svakodnevica za milione civila koji su u okruženju u sirijskoj pokrajini Idlibu. Među njima je i Mona Al-Bakkoor koja o tome svakodnevno javlja DW-u.
Mona Al-Bakkoor živi sa strahom i raketama, s ratom. “Samo je pitanje sreće hoće li čovjek biti pogođen ili ne”, piše 24-godišnja Sirijka DW-u preko WhatsAppa. Ponedjeljak, 10. februara, Mona skupa s mužem živi u svojoj kući u središtu Idliba, gdje se situacija lokalnog stanovništva svakodnevno pogoršava.
Već deset mjeseci traju borbe za kontrolu nad posljednjim uporištem pobunjenika u Siriji i one postaju sve ogorčenije. Svakodnevno padaju bombe sirijske vojske i njihovih ruskih saveznika. S juga se približavaju turske trupe koje su na strani radikalno-islamskih pobunjenika.
U pokrajini Idlibu živi oko tri miliona ljudi. Od kraja decembra tu je regiju napustilo gotovo 700 hiljada ljudi, većinom u smjeru Turske. Ali, ta susjedna zemlja je zatvorila svoju granicu.
Mona nije ni pokušala napustiti Idlib. Ona i njen muž namjeravaju u svakom slučaju ostati. Samo u posljednjih deset mjeseci ona je četiri puta mijenjala mjesto stanovanja, nekad zbog zračnih napada, nekad zato što nije mogla plaćati stanarinu. Ona više nema snage za novi bijeg. “Osim toga nigdje više nema stvarno sigurnog mjesta.”
Ratne vijesti preko WhatsApp-a
Mona je atraktivna mlada žena, ali slaba i mršava. To se vidi na aktualnim fotografijama i video-snimkama koje šalje DW-u. Kaže da je od početka stalnih napada izgubila 15 kilograma. Poslala je i fotografiju iz vremena prije stalnih napada. Tu se vidi simpatična tinejdžerka sa šarenom maramom na glavi i torbicom koja bojažljivo gleda u kameru.
Monina porodica potiče iz Tabqe u blizini Rake. Kad je njen grad u augustu 2014. zauzela teroristička organizacija “Islamska država” nakon višesedmičnih borbi sa sirijskom vojskom, Mona je s roditeljima i petero braće i sestara pobjegla. Kuća u blizini Idliba u kojoj je porodica živjela na početku kasnije je pogođena u zračnim napadima i uništena.
Mona svakodnevno šalje stotine poruka preko WhatsAppa. O sebi i stanju u gradu šalje fotografije, audio- i video poruke, javlja se uživo. Koordinate pokazuju gdje se upravo nalazi.
Adele i Billie Eilish
Mona voli zapadnu muziku, sviđaju joj se Adele i Billie Eilish. I filmovi. “Svejedno, bili američki, njemački, korejski ili španjolski, svi su mi zanimljivi.” Studirala je arapsku književnost, željela je raditi kao novinarka. Rado piše. Objavljuje blog u kojem se radi o pravima žena. Osim toga radi kao reporterka za sirijski radio Watan FM koji u međuvremenu emituje iz Turske. “Sad izvještavam gotovo isključivo o smrti i tuzi. To zapravo nikad nisam htjela.”
Osim toga Mona radi za švedsku nevladinu organizaciju Start Point, koja se zauzima za žrtve kršenja ljudskih prava u Siriji. Novcem koji zaradi pomaže porodici koja joj daje snagu. Niko osim nje nema posao, kaže ona. Ali, posao je za nju važan zbog još nečega. On daje strukturu svakodnevici s puno praznine. “Bez posla ne bih mogla živjeti.”
Svakoga dana Mona Al-Bakkoor autobusom ide u 30 kilometara udaljeni Kafar Takarim u ured u kojem radi s trojicom kolega. To je opasno putovanje. “Danas je cesta na više mjesta bombardirana iz zraka”, napisala je u ponedjeljak.
To se može uvijek dogoditi. I naravno da se bojim izaći iz kuće, piše ona. Samo proteklih sedmica je bilo stotine zračnih napada, neki su bili vrlo blizu. “Ali, imam li izbora? Moram s tim živjeti.”
Svakodnevica se nastavlja i u ratu koji traje već devet godina. “Neke trgovine su potpuno zatvorene. Brojni ljudi su otišli iz Idliba. Ali, osnovnih stvari kao što su voda, hrana i struja još ima.” Njena porodica ima dovoljno hrane i pića.
Bombe prije podne
Utorak, 11. februara, 11:28.
“To je bilo prije deset minuta. Oko jedan kilometar odavde. Osjećam se potpuno sama. Pogodili su tržnicu, punu ljudi. To je katastrofa.” Ovu vijest je Mona poslala skupa s kratkim videom. Snimak je napravio jedan njen prijatelj i proslijedio joj, objasnila je ona DW-u. Provjeriti tu vijest iz nezavisnog izvora nije moguće.
Vidi se gust dim iznad krovova Idliba. Kasnije je arapska TV-postaja “Al Arabiya” na svojoj web-stranici na engleskom, kao i drugi mediji, javila da je u zračnom napadu ubijeno najmanje 12 civila.
“Kad se Idlib bombardira grad je prazan. Niko ne izlazi na ulicu, dok to ne prođe.” Nakon toga se život ponovo normalizira, koliko je to moguće. Dan kasnije, u srijedu, Mona je otišla tamo gdje se to dogodilo. Na snimci se vide krhotine zgrnute uz rub ceste, po zemlji su komadi razbijenih prozorskih stakala.
Pobunjenici u gradu
Obruč oko Idliba sve se više steže, sirijska vojska je proteklih dana objavila napredovanje. S druge strane je Turska, kako javljaju tamošnji mediji, proteklih sedmica u regiju oko Idliba poslala više vojnih konvoja s tenkovima i topništvom. Mona to nije primijetila. “Oni još nisu u gradu”, piše ona.
Ali, tu su borci radikalno-islamske skupine Haiʾat Tahrir aš-Šam. “Neki su u gradu, neki kontrolišu ulaz u grad, podižu barikade. Drugi se bore protiv Asadovih trupa.” Ona je u Idlibu vidjela i strane borce – ali ne zna ima li među njima i Nijemaca.
Najviše se boji sirijske vojske. “Najviše se bojim mogućnosti da padnem u ruke Asadovim trupama. Da nas siluju ili masakriraju.” Smrti se ne boji, kaže Mona. “Ako budem mrtva, ništa više neću osjećati.”
(TBT, DW)
