„Vojska čuvara Islamske revolucije”, zvana još i Pasdaran ili Revolucionarna garda, je paravojna organizacija koja zajedno s regularnom vojskom Arteš, čini oružane snage Irana. Iranski parlament je nedavno povećao budžet ove organizacije.
Za SAD je Pasdaran teroristička organizacija, zato američki predsjednik Donald Trump i tvrdi da je ubistvo generala Kasema Sulejmanija, predvodnika Revolucionarne garde, bio akt samoodbrane.
No ova organizacija nije samo vojna, nego i ekonomska sila. Stručnjaci smatraju da najmanje jedna trećina ekonomskog učinka zemlje potječe od poduzeća koja su pod kontrolom garde. Tome još treba pridodati i vjerske fondacije.
Četiri moćne organizacije
Behzad Nabavi, iranski reformski političar i bivši dopredsjednik parlamenta polazi od toga da se 60 posto državnog bogatstva nalazi u vlasništvu četiri organizacije:
– „Katam El Anbija” („Poslanikov pečat”), mješovita kompanija koja slovi kao ekonomsko krilo Revolucionarne garde
– “Setad Ejarie farmene Imam” (“Organizacija za izvršenje naredbe imama Homeinija”) u čijem vlasništvu se nalaze banke, naftne i telekomunikacijske firme
– “Bonjade Mostazafin” (“Zaklada za one koji ne posjeduju ništa”) koja se temelji na imovini oduzetoj od pripadnika režima šaha Reze Pahlavija
– “Astan e Kuds e Razavi” (“Sveti dom imama Reze”), holding kojem pripada više od pedeset poduzeća
Protiv ovih tvrdnji Revolucionarna garda je izišla pred sud i, kako javlja portal “Iran Journal”, tvrdila kako udio ovih organizacija u državnom vlasništvu ne premašuje više od dva posto.
Iako se vlada posljednjih godina svim silama trudila privatizirati jedan dio iranskoga gospodarstva, granice između državnog, vjerskog, privatnog i vojnog su nedefinirane.
„Prema svojoj pravnoj definiciji većina banaka su danas privatna dionička društva. No dionice se često nalaze u vlasništvu investicijskih poduzeća državnih firmi”, kaže Michael Tockuss, direktor Njemačko-iranske trgovinske komore sa sjedištem u Hamburgu. Često su na prvi pogled privatne firme, ali na čelu kojih sjede umirovljeni generali. No, kako kaže Tockuss u razgovoru za DW, pripadnici vojnih snaga u pravilu u penziju odlaze s 50 pa im je tako otvorena još jedna karijera.
Korupcija i nepotizam
Ova tijesna povezanost je plodno tlo za korupciju i nepotizam na koji se u javnosti često žali i predsjednik Rohani. On sam je u novembru pravosuđu naložio da se pozabavi slučajevima korupcije u kojima se radi o milijardama dolara. “Gdje su velike zvjerke, zašto ih se ne progoni”, zapitao se Rohani, a kako prenosi Iran Report, jedan mjesečnik koji Bahman Nirumand, iranski novinar s njemačkom adresom priređuje za Fondaciju Heinricha Bölla, blisku stranci Zeleni.
Utjecaj vojske i klera popušta samo u mirnijim razdobljima. Kao npr. 2017. kada je Zapad olabavio sankcije protiv Irana, nakon čega je vlada u Teheranu dva velika natječaja dodijelila francuskim i južnokorejskim kompanijama. U pravilu pravo na dodjelu javnih poslova polaže firma “Katam El Anbija”. Često i bez natječaja.
No u međuvremenu su se stvari, kako kaže Tockuss, ponovno vratile na staro. “Vraćanjem sankcija SAD-a siva ekonomija se ponovno proširila. Zbog toga u ovom trenutku niko ne može reći koliko nafte Iran zapravo izvozi. Pored službenog izvoza stručnjaci govore o “velikoj količini” tajnog izvoza nafte preko susjednih zemalja i preko tankera koji “plove bez oznaka i odašiljača”. “Vrijeme sankcija je loše vrijeme za transparentnost i ekonomski napredak”, zaključuje Tockuss.
Borba za devize
Sigurno je samo da je izvoz nafte, zapravo glavni izvor deviza za Iran, naglo pao nakon uvođenja sankcija Washingtona. To u međuvremenu priznaje i predsjednik Rohani koji je u jednom govoru u novembru izjavio kako se Iran nalazi u “izvanrednom stanju”. “Kako da upravljamo zemljom kada se suočavamo s velikim problemima prilikom izvoza nafte”, rekao je Rohani, a kako prenosi Iran-Report. Predsjednik države je govorio i o “najvećim problemima od osnutka Islamske republike”.
Rohanijeva iznenađujuća otvorenost očito služi pripremi iranskog naroda na teška vremena. “On narod želi pripremiti na to da će se državni izdaci ubuduće pojačano morati finansirati porezima i doprinosima”, smatra Tockuss.
Koliko je to politički rizično pokazuju protesti nakon podizanja cijena benzina u novembru koji su, prema Iran Reportu, bili najnasilniji protesti u posljednjih 30 godina. Nezadovoljstvo u narodu je veliko. Podizanje cijena je istovremeno voda na mlin konzervativnih krugova koji žele pokazati kako reformski političari okupljeni oko predsjednika Rohanija stvari ne drže pod kontrolom. “Moguće je da će Rohani biti prisiljen na ostavku, a da Revolucionarna garda preuzme vlast i uvede još strožu cenzuru i pojača nasilje”, smatra publicist Nirumand.
Tockuss smatra da se ekonomskim pritiskom iranski režim ne može baciti na koljena. “Granice izdržljivosti Iranaca ne treba podcijeniti”.
(TBT, DW)
