David Hearst | Ko će prigušiti plamen sukoba na Bliskom istoku?
Pa, preživjeli smo 2019., ali ono što nas čeka u novoj godini i deceniji jedino nas može natjerati da se još dublje sakrijemo u svoje bunkere. Nema sumnje u to, čak ni liberalnim globalistima Financial Timesa da je zapadni svijet, koji je dugo služio kao primjer koji ostatak svijeta treba slijediti, u dubokoj političkoj krizi.
Birači u Engleskoj i Walesu upravo su najnestabilnijem premijeru u poslijeratnoj historiji dodijelili najveći mandat od Margaret Thatcher. Kažem Engleska i Wales jer će nesumnjivo sada, ako im se pruži prilika, većina Škota odlučiti napustiti uniju osnovanu 1707. godine.
Virus desnog bijelog nacionalizma proširio se širom Evrope i SAD-a. Pazite samo na porast neofašističke lige u Italiji 2020. godine i veliku mogućnost da bi mogla formirati vladu.
To i ponovni izbor američkog predsjednika Donalda Trumpa i dalje će imati dubok utjecaj na Bliski istok. Nepredvidivost zapadnih akcija u regionu, kao i duboko nepostojanje dosljedne politike, utjecat će na regionalne aktere kao što su Turska, Iran i Izrael.
Zaljev je na rubu, ali ja se i dalje kladim protiv rata s Iranom 2020. Vojna akcija u Zaljevu je nepredvidiva i Trump zamišlja da će opoziv pretvoriti u izborno sredstvo i biti ponovo izabran. Samim tim, regija je toliko nestabilna da za izbijanje trećeg zaljevskog rata nedostaje tako malo.
Amerikanci su zabrinuti, pa su nedavno uložili značajne napore u javno prihvatanje Katara (Ivanka Trump pojavila se na ovogodišnjem Doha forumu) kako bi izvršili pritisak na saudijskog prijestolonasljednika Mohameda bin Salmana na pregovore čiji je cilj okončanje dvogodišnje blokade Katara. Sami pregovori su, međutim, još uvijek svježi, a Bahrein i UAE su protiv ikakve promjene statusa quo.
Građanski rat u Libiji lahko bi mogao prerasti u urbano ratovanje u Tripoliju, osim ako i turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan i ruski predsjednik Vladimir Putin ne postignu dogovor sličan onome iz Astane. Vojna ravnoteža nedavno je prešla u korist generala Halife Haftara dolaskom stotina ruskih plaćenika.
Generalno govoreći, ulazimo u novu deceniju sa rekordnim temperaturama, jakim vjetrovima i burnim požarima koji bjesne širom regije. Ograničena su sredstva za borbu protiv tih nedaća. Hoće li progovoriti zdrav razum prije nego li ogromni predjeli Bliskog istoka počnu izgledati kao Sirija? U skorije vrijeme sigurno ne. Madawi al-Rasheed | Samo bi promjena lidera mogla obećati bolju budućnost Saudijskoj Arabiji
Ako se uspjeh mjeri ostvarenjima, Saudijska Arabija pod vodstvom prijestolonasljednika Mohameda bin Salmana potonula je dublje u probleme na mnogim frontovima tokom protekle godine.
Domaća scena bila je obilježena kontradikcijom reformi i represije. Regionalno, saudijska naftna polja pretrpjela su dva napada koja su osakatila proizvodnju, a pomirenje sa zaljevskim susjedom Katarom stalo je prije nego što je uopće i počelo.
Globalno gledano, bin Salman tek treba spasiti svoju reputaciju pouzdanog vođe nakon neuspjele petogodišnje vojne avanture u Jemenu i ubistva novinara Jamala Khashoggija krajem 2018. godine, što je doprinijelo propasti njegovog projekta da privuče međunarodne investitore i podigne vrijednost naftne kompanije Aramco na globalnim tržištima.
Na ova tri fronta, prijestolonasljednik se pokazao uspješnim samo u podrivanju kredibiliteta kraljevine i bespovratnom uništavanju svoje reputacije.
Za Saudijsku Arabiju naredna godina ne izgleda blistavo jer se čini da su ukorijenjena represija i regionalne avanture predodređene do daljnjeg. Prijestolonasljednik je iznevjerio svoj narod, regionalne sile i međunarodnu zajednicu. Samo promjena vodstva mogla bi obećati bolju budućnost Saudijskoj Arabiji i vratiti dobar ugled van njenih granica.
Marco Carnelos | Tri nepredvidive varijable
2020.godine, ključni trendovi za Bliski istok i dalje će biti uvjetovani dugotrajnim sukobom takozvanog arapskog NATO-a, koji se sastoji od Sjedinjenih Država, Izraela, Egipta, Saudijske Arabije i Ujedinjenih Arapskih Emirata i tzv. Osovine otpora koja se sastoji od Irana, Sirije, Hezbolaha i proiranskih milicija u Iraku i Jemenu. Oba tabora bore se za liderstvo u regionu. Prvi pokušava potvrditi Pax Americana, a drugi to otvoreno osporava.
Oni koji će pokvariti sve su Rusija, Kina i Turska. Oni će ispoljiti svoj utjecaj izvana – koji se ionako sve više povećava – i utjecati na ravnotežu snaga između ta dva tabora na pragmatičan način, pristupom svakom slučaju pojedinačno. U tako uspostavljenom geopolitičkom okviru trebaju se razmotriti tri dodatna elementa.
Prvo, u SAD-u slijedi kampanja za predsjedničke izbore, u kojoj bi se o ulozi SAD-a na Bliskom istoku moglo raspravljati između Trumpa, koji teži tome da se ona ograniči, i vanjskopolitičkog i odbrambeng establišmenta Washingtona, koji nastoji istrajati u beskonačnim ratovima u regiji. Do određene mjere, i mainstream republikanska i demokratska stranka ostaju opredijeljene za beskonačne ratove, unoseći dodatnu zbrku u već složenu sliku.
Drugo, u nekoliko arapskih prijestolnica traju protesti, pored ostalih u Bejrutu i Bagdadu. Ostaje vidjeti hoće li i kako protesti uspjeti promijeniti ravnotežu u regiji – a posebno iranski utjecaj.
Treće, parlamentarni izbori u Iranu, koji bi trebali biti održani u februaru, mogli bi značajno ograničiti prostor predsjednika Hassana Rouhanija za manevrisanje u mogućoj kontroliranoj deskalaciji sa SAD-om. Raspoloženje naroda na arapskim, američkim i iranskim ulicama bit će jedna od ključnih, nepredvidivih, divljih varijabli. 2020. ulični protesti, više nego oni na vlasti, mogli bi utjecati na događaje na Bliskom istoku.
Peter Oborne | Godina obračuna Borisa Johnsona
Godine 1914, 1945. i 1979. bile su tri prekretnice u britanskoj historiji. 2020. godina će biti sljedeća. Britanija napušta Evropsku uniju da sama sebi oblikuje sudbinu.
Neki smatraju ovaj potez nepromišljenim. Drugi to vide kao veličanstvenu potvrdu britanske nacionalne nezavisnosti. Kratkoročno, trenutni problem je prioritetan za rješavanje: može li Britanija zaključiti trgovinski sporazum s Evropom prije kraja prijelaznog perioda 31. decembra 2020.? Stručnjaci vjeruju da Britanija to ne može. To znači izlazak iz EU pod uvjetima Svjetske trgovinske organizacije.
U međuvremenu, pritisci na uniju rastu. Hoće li se Škotska i Sjeverna Irska pokušati odvojiti od Britanije na isti način na koji Britanija napušta EU?
Još jedno ključno pitanje: hoće li pritisak oko sklapanja ugovora o neovisnoj trgovini nakon Brexita primorati premijera Borisa Johnsona da utiša kritike besramnih stranih lidera, poput Narendre Modija u Indiji i Xi Jinpinga u Kini, dok provode genocidnu politiku prema svom muslimanskom stanovništvu?
Šta je sa Bliskim istokom? Hoće li britanska želja da njeguje odnose sa zaljevskim državama i Izraelom uzrokovati da zanemari brutalnost arapskih režima i negiranje palestinskih prava? Johnson i njegova vlada brexitera tvrde da će Britanija postati neovisna država koja se zalaže za slobodnu trgovinu i ispravna moralna načela.
- godine počet ćemo otkrivati istinu tih tvrdnji. U međuvremenu, prijetnja globalnom recesijom nadolazi.
Joseph Massad | Jevreje ne treba definirati kao cioniste
Tokom prošle godine i uz porast naleta globalnog pokreta koji se suprtostavlja izraelskoj rasističkoj i kolonijalnoj politici prema Palestincima, Izrael i njegovi zapadni saveznici nastoje kriminalizirati svako protivljenje izraelskom kolonijalizmu isključivo kao „antisemitizam“.
Samo ovog mjeseca, vlade SAD i Britanije preduzele su mjere u tom smjeru, dok su Francuska, Njemačka i EU to učinile tokom prošle godine. Kriminalizaciju protivljenja izraelskom rasizmu i kolonijalizmu zasnovale su na novoj definiciji antisemitizma koju je 2016. usvojila Međunarodna alijansa za sjećanje na holokaust (IHRA), a koja u svoju definiciju uključuje protivljenje izraelskoj politici.
Židovi se od 19. stoljeća bore protiv antisemitizma, koji ih obilježava kao skupinu, i odbijaju prihvatiti antisemitske tvrdnje da su rasa. Nova IHRA-ina definicija mogla bi se tumačiti kao pokušaj da se svi Židovi širom svijeta smatraju odgovornim za izraelske i cionističke kolonijalne zločine nad palestinskim narodom i na taj način svakome onemoguće da se suprotstavi tim zločinima pod prijetnjom da će biti optužen za antisemitizam.
Činjenica da danas toliko Židova širom svijeta, posebno u okviru pokreta BDS i onog poput Židovskog glasa za mir, inzistiraju na tome da se oni ne bi trebali definirati kao cionisti, a kamoli kao kolonizatori, učinkovito dovodi u pitanje novu strategiju koja podrazumijeva sve Židove dijelom izraelske kolonijalne politike.
Harith Hassan | Dosad neviđena odlučnost iračke javnosti
- godina pamtit će se po najvećim i najdugovječnijim antivladinim protestima u modernoj historiji Iraka.
Ono što je počelo u oktobru, kao relativno mala demonstracija mladića, uglavnom nezaposlenih ili nezadovoljnih svojim radnim mjestom, brzo je postalo masovni pokret koji zahtijeva pad režima. Vlada i njene savezničke paravojne snage reagirale su neproporcionalnim nasiljem, ubivši do sada više od 400 demonstranata, a hiljade su povrijeđene.
Politička elita suočena je s neprimjerenim nadzorom iračke javnosti, a njezin očekivani neuspjeh u provođenju velikih reformi mogao bi dodatno potaknuti pokret protesta. Sljedeći koraci koje će poduzeti elita, počevši od izbora novog premijera, odredit će putanju događaja u 2020. godini.
Teško je zamisliti miran proces po kojem bi vladajuće frakcije donosile ispravne odluke, premoštavajući jaz nepovjerenja javnosti. Te su frakcije nametnički usmjerile državne resurse u njihove mreže i milicije, a njihov opstanak ovisi o neprestanom sistemu podjele moći koji te resurse raspodjeljuje među njima.
Danas je uočljiva velika promjena u vidu sposobnost velikog broja Iračana da se mobiliziraju i koordiniraju protestne akcije bez efikasnog sudjelovanja ili manipulacije bilo koje organizirane političke skupine. No, uspjeh tih pokreta oslanja se na njihovu sposobnost da razviju kohezivan program za budućnost i pretvore uličnu mobilizaciju u organiziranu političku silu.
Jonathan Cook | Strašni porazi pravde
Godina je završila s dva užasna zastoja za one koji traže pravdu za palestinski narod.
Jedan od njih bio je izborni poraz Jeremyja Corbyna – evropskog lidera s jedinstvenom prošlošću solidarnosti s Palestincima. Trpio je četiri godine medijske zloupotrebe, preoblikujući svoj aktivizam kao dokaz antisemitizma. Druga je bila nova izvršna naredba koju je izdao američki predsjednik Donald Trump i koja je prihvatila kontroverznu novu definiciju antisemitizma. Nastojala je sjediniti kritike prema Izraelu, palestinski aktivizam i potvrdu međunarodnog prava s mržnjom prema Židovima.
Naredba je osmišljena tako da ohladi govor na kampusima, jednom od rijetkih javnih prostora u SAD-u gdje se još uvijek čuju palestinski glasovi. Ovi su potezi nedavno ponovljeni drugdje u Francuskoj i Njemačkoj.
Na vidiku je više takvih ograničenja.
Boris Johnson je odmah nakon pobjede na izborima u Velikoj Britaniji, obećao da će zabraniti lokalnim vlastima da podržavaju bojkot Izraela, dok njegov savjetnik za antisemitizam prijeti zatvaranjem online medija koji su kritični prema Izraelu – i onih za koje se također čini da podržavaju Corbyna.
Iza ovih zakona i rezolucija stoje dvije političke izborne jedinice – i nijednoj nije interes zaštita Židova. Jedna frakcija uključuje zapadne centrističke stranke koje su trebale nadgledati četvrt stoljeća mirovnog procesa na Bliskom istoku. Ne samo da je njihova ograničena, izraelski fokusirana verzija mira propala već je postigla suprotno od proklamiranog cilja. Izrael je iskoristio zapadnu pasivnost da bi učvrstio i proširio okupaciju i pojačao rasističko zakonodavstvo unutar Izraela.
Drugi je prevratnička, rasistička desnica i krajnja desnica. Oni mogu iskazivati svoju ljubav prema Izraelu, oponašajući njegov brand židovskog nacionalizma, dok u kući potpiruju val bijelog nacionalističkog, antimigrantskog žara.
Nada Elia | BDS: Pred nama i dalje stoje velike prepreke za savladati
U 2019. godini zabilježene su mnoge pobjede BDS-a širom svijeta, od Južne Afrike koja je pogoršala odnose s Izraelom, do velikih međunarodnih kompanija koje su se povukle od ponuda za izgradnju izraelskih ilegalnih željeznica u naseljima na okupiranoj Zapadnoj obali, pa do desetina hiljada turista koji su se odazvali pozivu da bojkotiraju Evroviziju u Tel Avivu, što je rezultiralo posjetom od samo 10 posto očekivanog broja posjetilaca.
U SAD-u, i iako izraz dolazi iz drugačijeg konteksta, izuzetno je prikladno reći o aktivizmu BDS-a: „Pokušali su nas pokopati, ali nisu znali da smo sjeme.” Zaista, čini se da je višestrana kampanja za kriminalizaciju pokreta samo povećala njegovu popularnost.
To se događa na ulici, ali i unutar Kongresa, gdje je nekoliko zakonodavaca potpisalo rezoluciju kojom se potvrđuje pravo na bojkot.
Možda je najznačajnija pobjeda BDS-a u prošloj godini što su američki političari progurali temu uvjetovanja pomoći Izraelu – tj.diskusija sankcija.
Od prijedloga predstavnice Betty McCollum za zabranu upotrebe američkog novca za vojni pritvor palestinske djece, preko predsjedničkog kandidata Bernieja Sandersa koji navodi da dio novca koji je dat Izraelu treba preusmjeriti u Gazu, do predstavnice Alexandrije Ocasio-Cortez koja sugerira da SAD prekine svu pomoć Izraelu, rasprava o držanju Izraela odgovornim ušla je u nacionalni diskurs na najvišem nivou. Naravno, još uvijek imamo ogromne prepreke koje treba savladati.
Ali svaki pokušaj delegitimizacije BDS-a zakonski je osporavan i poražen od strane organizacija za građanska prava i palestinskih organizacija poput Američke unije za građanske slobode, Palestine Legal i Centra za ustavna prava. Dakle, iako sigurno imamo još velikih borbi pred nama, naši dosadašnji uspjesi pokazuju da ćemo odnositi pobjede.
Orly Noy | 2020. Izrael: Razbijanje iluzije
Dok se Izraelci pripremaju za treće izbore u manje od godinu dana, početak 2020. godine Izrael se našao u političkom ćorsokaku bez presedana. Teoretski, ovaj zastoj je mogao predskazati proboj u novom smjeru – s obzirom na to da, prvi put u godinama, desno krilo u Izraelu nije u stanju formirati vladu.
Ljevica je mogla iskoristiti ovu priliku da biračima ponudi pravu političku alternativu okupaciji i aparthejdu. Još neutralniji stav predsjednika Zajedničke liste, Ayman Odeh, mogao bi biti dobra polazna tačka da se barem razmotri mogućnost ljevičarske vlade koju izvana podržavaju arapske stranke (garantirajući podršku u slučaju izglasavanja nepovjerenja).
Ali ne samo da izraelska ljevica nije bila sposobna ponuditi pravu alternativu statusu quo već čovjek koji predvodi desničarski blok Benny Gantz nije ni sjeo sa predstavnicima Zajedničke liste razgovarati o istinskoj i otvorenoj vrsti suradnje. Tako će 2020. godine izraelski građani još jednom biti prinuđeni birati između dva ratna zločinca – a što se tiče Palestinaca, razlike između njih dvojice uglavnom su semantičke: jedan se otvoreno upušta u divlje poticanje protiv njih dok je drugi spreman sjediti s njima za stolom i razgovarati tek o mrvicama građanskih prava lišenih bilo kakve kolektivne ili sveobuhvatne dimenzije.
Što se tiče njihove politike prema okupiranim teritorijama, razlike između ljevice i desnice je još teže pronaći. Osim onog s čime bi Izrael mogao završiti, 2020. godina simbolizira konačno razbijanje iluzije alternative židovskom izraelskom stavu superiornosti koja je suština njihove politike u čitavom političkom spektru.
Dakle, uloga međunarodnih aktera postaje još presudnija za iskorištavanje one vrste promjena koje sami izraelski građani ne mogu i ne žele donijeti. Odluka Međunarodnog krivičnog suda u Hagu da istraži ratne zločine koje je počinio Izrael mogla bi biti važan korak u tom pravcu.
Richard Silverstein | Odlučujuća godina za Trumpa i Izrael
I SAD i Izrael očekaju značajni izbori u narednoj godini.
Izraelski izbori će se održati početkom februara, a treći u posljednjih 12 mjeseci. Bez obzira na to ko pobijedi, ovi izbori ne obećavaju mnogo u smislu promjena.
Američki izbori u novembru obećavaju veči značaj, jer označavaju priliku da se smijeni Donald Trump, koji je donio nestabilnost i neizvjesnost u odnosima sa Bliskim istokom: od naglog povlačenja iz Sirije na poticaj turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana , do skorog napada na Iran zbog obaranja američkog drona (izbjegnut je u posljednjem trenutku, ako je vjerovati Trumpu), do prodaje Palestinaca u korist Izraela u vezi s toliko hvaljenim “sporazumom stoljeća”.
Trump je oslabljen svojim opozivom u Predstavničkom domu, no čini se da je malo vjerovatno da će ga Senat osuditi i smijeniti s dužnosti. To znači da će ući u novembarske izbore kao ranjeni kandidat. Ipak, on će zadržati znatan dio svoje republikanske podrške i dalje će biti prijetnja. Ako Trump izgubi, a demokrati ojačaju svoju moć u Kongresu, američka politika vjerovatno će se vratiti pristupu kojeg je zagovarao bivši predsjednik Barack Obama.
Iako će biti malo izgleda za poboljšanje odnosa između Izraela i Palestine, demokratski predsjednik mogao bi znatno ublažiti napetosti s Iranom. Vodeći demokratski kandidat Joe Biden nije poznat po tome da zagovara jasnu politiku prema regiji. Senator Bernie Sanders bio je najglasniji u svojoj spremnosti da kritizira Izrael. On je prvi demokrata u decenijama koji je zaprijetio da će odbiti američku pomoć Izraelu.
To označava korjenitu promjenu među inače poslušnim demokratskim kandidatima koji odbijaju remetiti Izrael.
Belen Fernandez | Izrael: Zločinački program
U članku na kraju godine naslovljenom „Izraelski medicinski uređaj predstavljen kao monumentalni napredak 2020.“, Times of Israel oduševljeno piše: „Nakon što ga je časopis Time početkom ove godine izabrao kao jedan od 100 najboljih izuma časopisa u 2019., Izraelska startup kompanija Theranica, koja je razvila medicinski uređaj za liječenje migrene, izabrana je od strane njujorške kompanije CB Insights kao jedna od najvećih 36 startup kompanija sljedeće godine.” Theranica je članica ekskluzivne grupe „velikih kompanija koje uvode nove načine za rješavanje velikih problema“ u 2020. godini.
Naravno, običaj kamufliranja izraelskog aparthejda i ubitačne brutalnosti prema Palestincima nije ništa novo. Godinama, zagovornici cionističke države (zajedno s potencijalno nesvjesnim suradnicima) Izrael prodaju na tržištu kao oazu tehnologije, modernosti, civilizacije i svega ostalog dobrog – i nemaju ništa protiv činjenice da redovno masakrira Arape i lišava ih njihovih prava i na druge načine.
Pojasu Gaze, na primjer, nije nepoznato da se broj izraelskih žrtava broji hiljadama. Zaboravite „monumentalna“ rješenja fenomena migrene – Izrael neprestano stoji iza širenja svih vrsta „velikih problema“ na palestinskoj zemlji, od klanja i sakaćenja, trauma, teroriziranja zujanjem stalnoprisutnog drona (izvanredna vrsta glavobolje po sebi).
Tokom samo dva dana prošlog novembra, u izraelskim zračnim napadima u Gazi poginulo je 34 Palestinaca, među njima osam članova jedne porodice (uključujući petero djece i dvije žene) – prije nego je deveti član podlegao svojim povredama. A ako ubojita reakcija izraelske vojske na Veliki povratak Palestinaca bude ikakav pokazatelj, čini se da će 2020. godina biti još jedna godina u nizu većih problema od migrena za višegodišnje žrtve Izraela.
Kao što svi znamo, broj 2020. povezan je sa savršenom vizijom. Kad bi samo 2020. godina ljudima omogućila da vide Izrael kao zločinački program – to bi zaista bilo monumentalno.
(TBT, MEE, Prevela Jasmina S. Drljević)
