Teheran je naveo da više neće poštovati limite kada su u pitanju zalihe i obogaćivanje uranija, kao i kada je riječ o istraživanju nuklearnog naoružanja.
Ovo, međutim, nije prvi put da sa tim nuklearnim sporazumom postoje trzavice, a kako piše BBC, sporazum je „na aparatima“ još od kada ga je Donald Trump odlučio napustiti u maju 2018. godine.
Trump od početka kampanje protestira protiv „lošeg sporazuma“ koji je postigao prethodni predsjednik Barack Obama.
Šta je donio nuklearni sporazum?
Sjesti za pregovarački sto nije bilo lahko. Iran i još šest zemalja, SAD, Velika Britanija, Francuska, Kina, Rusija i Njemačka, postigli su 2015. godine sporazum nakon godina tenzija i pokušaja Irana da razvije nuklearno naoružanje.
Iran je insistirao na tome da je njihov nuklearni program potpuno „miroljubiv“, ali međunarodna zajednica nije vjerovala u to.
Teheran je na kraju pristao ograničiti svoje nuklerane aktivnosti u zamjenu za ukidanje ekonomskih sankcija.
Jedan dio sporazuma odnosio se na uranij. Obogaćeni uranij koristi se za proizvodnju reaktorskog goriva, ali i za nuklearno oružje. Iran je imao dvije fabrike, Nanac i Fordo, gdje se uranijum ubacivao u centrifuge kako bi se izdvojio njegov izotop, U-235.
Osiromašeni uranij, koji ima oko 3-4 posto koncentracije U-235, može se iskoristiti za proizvodnju goriva za nuklearne elektrane.
Iran je u julu 2015. imao skoro 20.000 tih centrifuga. Do januara 2016. značajno je umanjio taj broj, a tone osiromašenog uranija prevezeno je iz Naneca i Fordoa u Rusiju.
Također, Iran je u to vrijeme gradio nuklearnu fabriku teške vode u gradu Araku. Utrošeno gorivo iz te teške vode sadrži plutonij pogodan za nuklearnu bombu.
Iran se sporazumom saglasio sa time da da će fabrika da bude redizajnirana, te da neće proizvoditi plutonij koji je pogodan za oružje i da će svo utrošeno gorivo da bude poslato van zemlje. Po sporazumu, zemlji neće biti dozvoljeno graditi jedan takav reaktor sve do 2031. godine.
Koliko brzo Iran može napraviti bombu?
U vrijeme kada je sporazum postignut, predsjednik SAD bio je Barack Obama koji je tada izrazio nadu da će ovaj sporazum spriječiti Iran da svoj nuklearni program razvija u tajnosti. Iran se, kako je rekao, saglasio da bude nadgledan i provjeravan.
Ono što je Iran prije sporazuma imao u svojim „skladištima“ bilo je dovoljno za proizvodnju između 8 i 10 bombi.
Procjenjuje se da će prema trenutnom „iranskom vremenu“ za pravljenje nuklearne bombe biti potrebno oko godinu dana, ipak to bi moglo biti smanjeno čak na pola godine ako se nivo obogaćivanja poveća na 20 posto, na primjer.
(TBT, Telegraf.rs)
