U svijetu mode gdje vlada golotinja i seksualnost, supermodel Halima Aden uvijek izlazi na pistu sa hidžabom odjevena u umjerenu i zatvorenu odeću. Fanovi se oduševljavaju njenom ljepotom i smjelošću, kritičari je osuđuju za smjele fotografije i smatraju da pravovjernoj muslimanki nije mjesto na modnoj pisti. Izbjeglica iz Somalije koja je odrasla u veoma konzervativnoj sredini, za samo dvije godine uspjela je da postigne vrtoglavu karijeru i postane jedno od najpoznatijih lica u svijetu mode.
BBC servis na ruskom razgovarao je sa prvim svjetskim supermodelom koji nosi hidžab, Halimom Aden, o tome kako uspijeva da uskladi karijeru modela sa strogim principima islama, a još je i pitala stručnjake iz modne industrije sa čime je povezan dolazak muslimanki u svijet mode.
„Molitva u šminkernici“
„Trudim se da se molim pet puta dnevno ali mi ne polazi uvijek za rukom,“ priča Halima. „Jedno od mojih najupečatljivijih sjećanja je kako trčim sa ćilimom za molitvu za vrijeme Nedjelje mode u New Yorku i tražim gdje da se pomolim. Za to često posluže šminkernica ili studio“.
Prvi put se srećem sa Halimom u bekstejdžu Modest Fashion Week u Istambulu.
Okružena fotografima i dizajnerima u pratnji svog menadžera ne propušta priliku da popriča sa svakim čovjekom na koga naiđe i rado pravi selfi sa zaposlenima na događaju.
Dvadesetdvogodišnja Halima Aden je prva manekenka sa hidžabom koja se slikala za naslovnicu britanskog časopisa Vogue i koja se pojavila u burkiniju na stranicama američkog časopisa Sports Illustrated, gdje se uglavnom pojavljuju poluobnaženi modeli.
Iako je visoka svega 166 santimetara, što je minijaturno za topmodel, redovno je zovu da učestvuje na revijama luksuznih brendova, kao što su Max Mara i Yeezy Kanje Vesta.
Prije dve godine postala je prvi model sa hidžabom, koji je potpisao ugovor sa jedniom od najvećih modnih agencija IGM Models.
„Ne mijenjaj sebe, već pravila igre“, kaže Halima. Njen cilj je da učini modnu industriju inkluzivnijom, tako što je otvorila put do modne piste djevojkama iz čitavog svijeta bez obzira na njihovu etničku ili religioznu pripadnost.
„Čak i kada je sve loše, ako nisam prošla kasting, nisu me zvali na neku reviju, ja ne očajavam jer je moja vjera uvek uz mene. Daje mi sigurnost i upotpunjuje me.“
Koja je poruka iz Kurana najvažnija za nju?
„Ne sudi nikome, jer samo Bog može da sudi, podržavaj ljude, voli ih i pomaži kada im je najteže“, bez razmišljanja odgovara Halima.
„Odrasla sam u izbjegličkom kampu i dobro znam da sav ovaj raskošni život može u jednom trenutku da se završi, i spremna sam na to“.
„Osim toga, važna strana moje vjere je to, kako sarađuješ sa onima koji ne dijele tvoja ubjeđenja i koji gledaju na život drugačije od tebe“.
„Nošenje hidžaba stoji u ugovoru manekenke“
Halima se rodila u izbjegličkom logoru u Keniji. Njena porodica je porijeklom iz Somalije. Sredinom 90-ih godina oni su bježali od jednog od najkrvavijih ratova na afričkom kontinentu.
Njena majka je hodala 12 dana prije nego što je dospjela u Keniju. Kada je Halima imala šest godina sa mamom i bratom se preselila u SAD.
Veza sa Haliminim ocem izgubljena je tokom rata.

„Moji drugari u Americi mislili su da sam somalijska princeza, zato što sam im pričala da smo se često selili iz jedne kuće u drugu, sjeća se Halima, čija se porodica naselila u državi Minesota, gdje živi najveća somalijska dijspora u SAD.
„Oni nisu znali da kuće u kojima smo živjeli su bile napravljene od plastičnih flaša i građevinskog otpada, od svega što je moja mama mogla da nađe, a raspadale su se od jakog vjetra i kiše“.
„Drugari iz razreda su mi se podsmijavali. Govorili su mi da nosim maramu na glavi zato što mi je prljava kosa ili zbijali šale o teroristima. Ali to je srednja škola, jasno vam je“, sleže ramenima Halima.
Kada je imala 19 godina, postala je prva u historiji učesnica takmičenja za izbor za „Mis Minesote“, koja se pojavila na bini sa hidžabom i burkinijem, potpuno zatvorenim tipom kupaćeg kostima za muslimanke.
„Uvijek sam želela da učestvujem na takmičenju za ljepotu, priča Halima. Međutim, ja sam Somalijka i niko od nas to ranije nije radio. Nakon takmičenja pričala sam drugaricama kako je moguće da nosiš burkini i da se osećaš samouvjereno pored djevojaka u otkrivenim kupaćim kostimima. Iako izgledamo drugačije niko ne može da nam uskrati da se oprobamo u nečem novom“.
Nakon takmičenja Halima je dobila ponudu o saradnji sa jednom od najvećih svjetskih modnih agencija IGM Models.
Ona je pristala ali je postavila uslov, da učestvuje na snimanjima i izlazi na podijum samo ako nosi hidžab: „Hidžab nosim od djetinjstva, za mene je to nezamijenjivi dio svakodnevne garderobe, baš kao par cipela“.
Halima ima stroge zahtjeve kada je u pitanju odjeća koju ona reklamira. Njena religija joj ne dozvoljava da pokaže ljudima ništa osim lica, šaka i stopala. To je napisano i u njenom ugovoru.

„Hoću da olakšam posao dizajnerima koji nisu navikli da rade sa modelima kao što sam ja. Ranije sam uvijek sa sobom nosila kofer prepun hidžaba, rolki i helanki“, objašnjava Halima.
„Uvijek putujem sa svojim menadžerom i to je uvijek žena. Kada su na snimanju samo muškarci ona mi pomaže da se presvlačim“.
Šta je to Modest Fashion?
Modest Fashion – je skromna, suzdržana ili pristojna moda, trend koji stiče popularnost u industriji ženske odjeće. Ne postoji jasna definicija ove mode, a njena prisutnost varira u različitim zemljama i kulturama. Ali postoje neke zajedničke osobine:
- Skromna i zatvorena odjeća, često širokog kroja
- Često odjeća ne otkriva siluetu, ne ističući njenu seksualnost
- Nije u vezi sa određenom religijom ali je naročito popularna u muslumanskom svijetu. Osim toga skreće na sebe pažnju među sljedbenicama judaizma, konzervativnih hrišćanki ili onih koje ovakvu moda biraju prema ličnim afinitetima
- „Nedjelja skromne mode“ održava se jednom godišnje u mnogim gradovima, uključujući Istambul, Dubai, London i privlači sve više pažnje od strane dizajnera, modnih brendova i kupaca
- Okvire i kriterijume stila određuje svako prema sebi.
Na nekim revijama za Halimu posebno prave odvojenu manju prostoriju od visokih kartonskih zidova crne boje. Ona je i šminkernica i garderoba. Sakriva Halimu od radoznalih pogleda.
„Ja sam muslimanka i moram o tome da mislim i van piste, objašnjava Halima. Zato dizajneri i organizatori modnih dešavanja rade sve što je u njihovoj moći kako bih imala mali sopstveni prostor u kome mi je udobno.“
Očigledno je da modna industrija za Halimu obezbjeđuje idealne uslove, međutim ne možemo, a da ne primjetimo da se ostale učesnice „Nedjelje skromne mode“ presvlače u zajedničkoj prostroiji pred svima.
Šta ona o tome misli?
„Neke od djevojaka nemaju ništa protiv, navikle su na to, sleže ramenima Halima. Čak i da postoji takva prostorija mnoge manekenke bi više voljele da budu zajedno. Ja ne mogu da se presvlačim na očigled svih i zato mi je potrebna zasebna prostorija. Ne tražim tako mnogo“.
„Ako to ne odgovara nekome od dizajnera ja sam uvek spremna da ustanem, okrenem se i odem“.
„Mama je uvijek mislila da ću da se slikam polugola“
Halimina majka se ne slaže sa izborom svoje kćerke i smatra, da se posao modela kosi sa vjerom.
Kao konzervativna muslimanka ona strogo poštuje sve što je propisao islam, oblači se skroz u crno i drži se po strani.
„Ne sviđa mi se što se Halima pojavljuje na bučnim mjestima gdje se oko nje okuplja mnogo ljudi i muškarci zure u nju“, rekla je ona u jednom od rijetkih intervjua.
Ali Halima tvrdi da to ni na koji način ne remeti bliske porodične odnose i odnose pune povjerenja.
„Mama zna da može da mi vjeruje, priča Halima. Ona me je ispravno vaspitala, tako da je u dubini duše ona ipak na mojoj strani. Ona također zna da ako nešto nije kako treba za mene ja se sa time ne mirim nego jednostavno kažem ne“.

Ipak, Halimina mama nije bila ni na jednoj reviji na kojoj je njena kćerka učestvovala.
„Ona ne razumije modne trendove i ja je za to ne krivim. Za nju je odjeća nešto što možeš bez pretjeranog razmišljanja da obučeš i ne misliš više o tome“, priča ona.
„Obrazovanje, porodicu, skroman i običan život je ono što bi ona željela za mene više od svega“, dodaje Halima.
Simbol „skromne mode“ ili prestupnica islama?
Fotografije sa snimanja, javnih nastupa i svjetskih prijema Halima objavljuje na svom Instagram profilu na kome ima milion pratilaca.
Ispod svake fotografije ima na desetine hiljada lajkova i stotine komentara.
https://www.instagram.com/p/B6oU-L7h1ga/
Kritičari često krive Halimu da na nekim fotografijama izgleda suviše senzualno
Njeni pratioci su uglavnom mlade muslimanke iz različitih zemalja iz cijelog svijeta kojima je Halima uzor:
„Ti si dokazala da djevojka može da se oblači skromno i da izgleda lijepo, hvala!“
„Mi te obožavamo Halima, ti inspirišeš cijeli svijet.“
Dok se jedni pratioci oduševljavaju Haliminom ljepotom, drugi je osuđuju za javne foto sesije i „nemuslimanski“ način života.
„Molim te da prestaneš, prikazuješ našu religiju u lošem svjetlu, treba da te je sramota!“, piše korisnik Min_xi.
„Djevojka koja nosi hidžab ne treba da šeta tako kako ti šetaš na svim tim modnim revijama. Ako zaista sebe smatraš muslimankom, ne treba to da radiš“, piše korisnik _itsshahed_
„Niko ne može da mi određuje kako da se ponašam pristojno, odgovara Halima. Svaki čovjek to riješava za sebe“.
U svijetu mode Halimu doživljavaju kao lice koje predstavlja Modest Fashion, pravac u ženskoj modi koji predviđa zatvorenu odjeću, koja ne ističe žensku seksualnost.
Ovaj trend izazvao je naročito interesovanje u Rusiji, gdje postoje čitavi regioni koji su sa historijske tačke usmjereni na skromniji stil odiijevanja. I prema riječima stručnjaka ovaj trend se zahuktava.
Modest Fashion prema definiciji ne predviđa pripadnost određenoj religiji, međutim, u Rusiji većina klijentkinja, koje vole da nose zatvorenu odjeću, su muslimanke, priča direktorica konsultantsko-medijske platforme Modest Russia Diljara Sadrijeva.
„Mnogim mladim djevojkama, kojima je važno da budu prihvaćene u nemuslimanskom društvu drago je da vide Halimu kao simbol toga, da i sa hidžabom mogu da stvore karijeru, i shvate da njihovu vrijednost dijeli i podržava mejnstrim modna industrija“, navodi Diljara.
„Sa druge strane neki Halimini postupci nisu u potpunosti u skladu sa religioznim kanonima koje ona navodi. To odbija djevojke koje ih se strogo pridržavaju, – priča stručnjak.
Na nekim njenim fotografijama nema pokrivene noge iznad koljena, u poluprovidnim je tkaninama, fotografije su efektne ali provokativne, što izaziva zabrinutost i nezadovoljstvo mnogih“.

„Nošenje marame i skromna odjeća nisu put do smjernosti i skromnosti. To je cjelokupan način života koji iziskuje odricanja (ili ograničenja) od „glamuroznog“ stila života“, nastavlja Diljara.
„Halima posjećuje mnoge svjetske događaje, što od nje i zahtijeva uloga u šou biznisu, gdje ima alkohola, a kod mnogih taj način života može da izazove odbojnost, bez obzira na to koliko je manekenka skromna“, dodaje ona.
„Hidžab je moj lični izbor“
Za mnoge u muslimanskom svijetu pa i izvan njega hidžab već odavno nije samo odijevni predmet. Jedni vide u njemu simbol podčinjenosti i bespravnosti, a drugi mogućnost da se izbjegne nepotrebna pažnja i znak unutrašnje slobode.
U nekim zemljama žena ne može da izađe na ulicu bez hidžaba, ne bojeći se da će biti prebijena ili strpana u zatvor.
Kritičari govore da to što se pojavljuje na pistama i naslovnicama sa hidžabom Halima, svojevoljno ili ne, promoviše hidžab kao neizostavni aksesoar za žene u muslimanskom svijetu, čineći da slična ograničenja postanu normalna.
„Ni u jednoj zemlji na svijetu, ni jedna žena ne treba da nosi hidžab protiv svoje volje, niti da ga skida pod prinudom. Ja nosim hidžab zato što me čini lijepom i daje mi samouverenost“, odgovara na to Halima.
Pitam Halimu da li bi mogla jednom da izađe na podijum bez hidžaba, kako bi dokazala ženama koje nemaju izbora da je to moguće?
„To bi bilo u suprotnosti i lišavalo bi smisla cjelokupnu ideju, prigovara ona. Ako želimo da živimo u društvu u kojem žena ima pravo da odlučuje za sebe, onda je pogrešno da mene pitate o tome. Uostalom, oduzima mi se pravo da obučem nešto što me čini lijepom i samouvjerenom. A to je moj hidžab“.
„Bez obzira na to koji stil odijevanja birate, vi ste dostojni poštovanja, podrške i ljubavi. To je moja poruka“.
Izgled koji se traži
Ove godine je nekoliko luksuznih brendova, uključujući Michael Kors i Burberry, predstavilo kolekcije u kojima je prisutan hidžab.
Prema procjenama stručnjaka do 2023. godine ukupna prodaja odjeće usmjerena na islamsko tržište činiće 361 milijardu dolara, što je za trećinu više nego u 2017. godini.
Da li je Halimin uspjeh povezan sa porastom popularnosti islamske mode?
„Želim da mama vidi moju reviju“
Halima kaže da ako hoćeš nešto da promijeniš ne treba da mijenjaš sebe već pravila igre.
I čini se da joj polazi za rukom. „Već sada na pisti možete da vidite mnogo modela sa hidžabom, kod nas u agenciji ih ima, mislim da to već postaje norma“, priča ona.
„Sve što čujemo o ženama koje nose hidžab stavljeno je u negativnu konotaciju i obojeno političkom notom, nastavlja ona. Želim da to promijenim. Ja sam mlada djevojka, obožavam modu i dizajnersku odeću, imam dušu i osjećanja, i ničim se ne razlikujem od bilo koje druge djevojke“.
Čini se da je Halimi pošlo za rukom da dostigne ono čemu je stremila i o čemu je maštala: poznati dizajneri čekaju u redu da bi radili sa njom, fanovi je prate od revije do reviju, velike medijske kuće snimaju filmove o njoj i pozivaju je na intervjue.
Ipak, manekenka mašta još o nečemu, što joj se nije ostvarilo:
„Jako bih voljela kada bi jednom moja mama sjedila u prvom redu na mojoj reviji. To mora da bude najveća revija u mom životu“.
„Nadam se da će se jednom to ostvariti“.
(TBT, BBC)







