Piše: James B. Foley, thebosniatimes.ba
Izbore u Ujedinjenom Kraljevstvu pomno su pratili u Sjedinjenim Državama. Posljedice će biti vidljive s ove strane Atlantika baš kao i u Evropi. Rezultati su općenito pozitivno prihvaćeni, kao katarzični kraj gotovo beskonačne drame oko traume Brexita.
Ipak, analitičari u SAD-u jasno naglašavaju potencijal mogućeg izdvajanja Škotske i Sjeverne Irske iz Ujedinjenoga Kraljevstva. Predsjednik Trump, žestoki navijač Brexita i prijatelj premijera Borisa Johnsona, toplo je pozdravio pobjedu torijevaca i rekao kao će to ići u prilog njegovu reizboru 2020. Zaista, tako bi i moglo biti.
Osobno, kao bivši američki diplomat, žalim zbog izlaska Ujedinjenoga Kraljevstva iz Evropske unije. Bojim se da će to dovesti do slabljenja utjecaja EU u međunarodnim relacijama. Tokom karijere nisam se uvijek slagao sa stajalištima vlade u Londonu, ali snažno vjerujem da su istaknuti britanski diplomatski know-how te golemi doseg bili krucijalni za pitanje kredibiliteta EU u svjetskim političkim odnosima.
U mom mandatu ambasadora Sjedinjenih Država u Republici Hrvatskoj nekoliko sam puta putovao u London podržavajući napore Vlade u Zagrebu za pristupanjem u članstvo Evropske unije. U nekim krugovima postojalo je stanovito uvjerenje da su zbog povijesnih odnosa Britanci protiv Hrvatske i Hrvata.
Vjerujem da je to bio nesporazum. Moje iskustvo govori da su Britanci pomno pratili proceduru pristupanja te tražili ispunjenje svih traženih kriterija. Kad su pregovori konačno bili gotovi, rekao sam svojim hrvatskim prijateljima da bi se London mogao postaviti kao ključni saveznik Hrvatske u regiji koju Velika Britanija, već tradicionalno, drži svojim strateškim interesom.
S obzirom na to da su Hrvatska i Ujedinjeno Kraljevstvo saveznici u NATO savezu, vjerujem da će to partnerstvo i dalje biti važno za obje države. Pogotovo zbog nestabilnosti koja dominira u okolnim regijama.
Nadam se da će NATO imati benefite od rezultata izbora. Dobije li Trump drugi mandat, to će, sasvim sigurno, povećati neugodu u Evropi zbog toga što će učiniti u sljedeće četiri godine. Pogotovo zbog njegova skepticizma oko vojnih obveza SAD-a prema saveznicima i činjenice da se od tih obveza često ograđuje.
Valjda će Boris Johnson nastaviti graditi svoj prijateljski odnos s Donaldom Trumpom uz korištenje specifičnog šarma i malo lukavih trikova iz rukava kako bi Sjedinjene Države ostale lider NATO saveza. Ostali, prije svega Emmanuel Macron, imaju vrlo malo toga za uložiti u odnos s Trumpom, ali za Britance ulog ne može biti veći.
Druga važna posljedica britanskih izbora na političku sliku u Sjedinjenim Državama je ta što će se dodatno rasplamsati žestoka debata između centrista i progresivaca unutar Demokratske stranke.
Oni umjereniji, s mnogim utjecajnim medijskim analitičarima, tvrde kako izborna katastrofa britanskih laburista za kandidate s lijevom agendom u srazu s Trumpom 2020. znači propast za stranku.
Progresivni demokrati, pak, računaju na to da ishod izbora u Ujedinjenom Kraljevstvu nije matrica koja će se dogoditi na američkim izborima iz dva razloga. Prvi je Brexit koji se pokazao prevelikim izazovom za disciplinu i stabilnost stranaka. Drugo, laburistički lider Jeremy Corbyn pokazao se kao izrazito kontroverzna osoba, čovjek podjela.
Većina ispitivanja javnog mišljenja tvrdi da su umjereni demokrati u pravu: rezultati ne idu u prilog “ljevičarima” poput Elizabeth Warden i Bernieja Sandersa jer bi oni u srazu s Trumpom prošli puno lošije od kandidata centra.
Očito je i da predsjednik snažno vjeruje u isto jer se jako trudi prokazati sve demokratske kandidate kao socijaliste i tako potkopati poziciju bivšeg Obamina potpredsjednika Joea Bidena.
Republikanci su pak izvukli zaključak kako su britanski izbori savršena shema za reizbor Trumpa. Poklapanja u političkim karakterima Trumpa i Johnsona su očita. Obojica su talentirani demagozi koji se samo zovu konzervativcima jer su u svoje politike ucijepili državni deficit i visoke troškove za socijalne službe, što je na njihovu stranu pridobilo radničku klasu koja je podržavala tradicionalnu ljevicu.
Obojica su također nacionalisti koji su uspješno iskoristili paniku oko globalizacije i nekontroliranih migracija u svojim državama. To je, bez ikakve sumnje, postala dobitna formula.
Zapravo, prošlu sedmicu pokazao je da će Demokratima biti jako teško slomiti Trumpa. Trgovinski sporazumi koje je Washington sklopio s Meksikom, Kanadom i posebice Kinom pomoći će stabilnom rastu američke privrede u vrijeme izborne kampanje i do samih izbora 2020.
Dogovor s Kinom ne ispunjava sve one uvjete koje je sebi Trumpova administracija zacrtala kad je krenula u dosad neviđeni trgovinski rat s Pekingom.
Umjesto provođenja reformi u kineskim merkantilističkim praksama, subvencije za ključne industrije, krađa intelektualnog vlasništva, Amerika je prihvatila kinesko obećanje da će dramatično povećati uvoz poljoprivrednih proizvoda iz Sjedinjenih Država tokom 2020. Kina je dobro iskoristila Trumpovu potrebu da sklopi makar i skroman sporazum prije izbora.
A trebao je dobiti dogovor koji će ga politički jako podići u ključnim državama nužnim za reizbor i pomoći privredi na nacionalnoj razini. Uprkos opozivu, koji će Trump gotovo sigurno u januaru preživjeti, predsjednik se nalazi u gotovo idealnom položaju uoči ulaska u izbornu godinu.
Može on izgubiti, ali samo ako Demokrati izaberu kandidata koji će ujediniti stranku, privući neovisne birače i motivirati ih da izađu na glasanje. Sve miriše da nas čeka dramatična 2020. godina.
(TBT, Express.hr)
