Turski Daily Sabah i SOHR iz Londona javljaju kako je na osnovu više izvještaja potvrđeno da je američka vojska „prenijela“ tone zlata iz područja u Siriji koje je ISIL držao pod okupacijom.
Prema izvoru koji je razgovarao s kurdskom agencijom BNA, američke snage su prebacile oko 50 tona zlata sa područja koja su ranije držali teroristi „kalifata“ u istočnoj sirijskoj regiji Deir ez-Zor.
Turci su pratili ovaj transfer jer su zainteresirani za dio zlata kojeg su američke snage dale sirijskom ogranku Kurdistanske radničke stanke, odnosno YPG milicijama.
Zlato je navodno prevezeno iz bivše američke vojne baze u Ain al-Arabu, poznatijim pod kurdskim imenom „Kobani“.
Američke snage su uzele i 40 tona zlatnih poluga koje su teroristi takozvane „Islamske države“ uzeli iz iračke provincije Mosul kao ratni plijen.
Lokalni izvori koji su razgovarali sa sirijskom novinskom agencijom SANA tvrdili su da su američke trupe zlato premjestile u velike sanduke, što je bilo blago oteto u južnoj Hasaki.
Prema izvještajima, informaciju o tome gdje se zlato nalazilo su američkoj vojsci dale zarobljene vođe ISIL-a
Tvrdnja se poklapa sa izvještajem takozvanog „Sirijskog opservatorijuma za ljudska prava“ sa sjedištem u Velikoj Britaniji, koje navodi da su YPG uz podršku američke vojske prebacile 40 tona zlata koje su teroristi ISIL-a ostavili u Deir el-Zoru.
Ako u obzir uzmemo trenutnu cijenu čistog zlata na berzama, gdje se kilogram prodaje za nešto više od 47.000 dolara, 50 tona bi vrijedilo oko 2,3 milijarde dolara.
SAD, nekada vodeća supersila u koju su svi gledali sa strahopoštovanjem, pretvorile su se u „silu“ koja uzima ratni plijen, kog je ranije, po pravilu, kao mito ostavljala lokalnim marionetskim vladama.
Sada, uz ukradenu sirijsku naftu, na kojoj zarade oko 30 miliona dolara mjesečno, ratnom plijenu treba dodati i ovih nešto više od dvije milijarde dolara vrijednog sirijskog i iračkog zlata.
Izgleda puno, ali za ratnu mašineriju poput Pentagona, koji je uz vojno-industrijski kompleks s novim budžetom dobio 738 milijardi za 2020. godinu, ovaj novac može da pokriti nešto manje od 24 sahata budžetskih izdvajanja Sjedinjenih Država za „odbranu“.
Vrijedi li to gubitka međunarodnog „ugleda“ moćne supersile i vladara svijeta? Vjerovatno ne, ali je situacija takva da se ovi „nevažni detalji“ više ne uzimaju u obzir.
(TBT, Mediji)