I bi “duplo kolo”, vanredno, lijepo, usred nedjelje, tačno onda kada nam prošli vikend ispari, a naredni je daleko, opet je tu bila Premijer liga.
Zvuči kao ljetnji maraton, kao period divnog opuštanja, uz filmove, uz talase, ili uz maligane – zašto ne i sve odjednom – kao kada se probudite u 3 izjutra i shvatite da imate još 3 sata do alarma.
Počelo je u prošlu subotu i završilo se u sljedeći ponedjeljak, dan pred posljednje kolo Lige šampiona. Kome Chris Vajlder nije zanimljiv mogao je da gleda kako izgleda Everton kada na klupi ima pravog trenera, ili pravog navijača, ko je čekao da dvije prvoplasirane ekipe kiksnu opet je ostao nesretan, a ko se raduje zbog Olea, taj je pošteno trljao ruke posljednjih sedam dana.
Ono što je kod ljeta dobro, kada izgubite pojam o vremenu, to je svaki sljedeći dan i svaka nova avantura, pa tako na mozak fudbalskog navijača djeluju i predpraznične sedmice u Premijer ligi.
Najjači utisak duplog kola: Manchester City i više nije najbolji tim na svijetu
Reći će neko da nikada nije ni bio, ali pisac ovih redova često je na ovom mjestu isticao da niko na svijetu nema takav roster, ili što kažu socijalistički fudbalski konsultanti, nema niko takav kadar kao Pep.
Povrijedi ih se kamara i opet imaju u timu najboljeg napadača brazilske reprezentacije, ili “onoga maloga Belgijanca”, tu je i ona osmica što sve zna sa loptom, a za 90 odsto timova u ligi zbog jedne povrede stane svijet i pomoćnog trenera ubjeđuju da nije mnogo strašno, da ne plače toliko.
Takav tim, sa dubinom u svlačionici, trenerskom dubinom na klupi, koji je tako lako pronalazio dubinu u poluprostorima koje samo Guardiola i Bernardo Silva vide, izgleda plitko.
I taman pomisliš sad su OK, daju Barnliju 4 gola za špice, onda ih dočeka komšija od preko plota i nalupa ih tako da se De Bruneiu obrazi ne crvene jer se zajapurio.
Nešto nije u redu.
Najveća zabluda kola: Arsenal
“Stavi samo Aubameyanga u centar napada i biće to sve dobro, vidiš kako je West Ham primio tri gola.” I slične gluposti.
Znate onu situaciju kad stari učitelj iz seoske škole ode u penziju pa dođe neki mlađi, pa ne valja ništa, pa dođe neki novi, što je studirao u Beču ili Pragu, pa vidiš da ne valja, pa dođe neki bivši đak generacije, pa opet neće i neće. I samo se mjenjaju profesori, a niko ne primjećuje da nije lijepo ići u tu školu više, da je direktor nezainteresovan, da se na savjetu roditelja svađaju komšije oko tri duluma zemlje i da jedno treće mjesto na opštinskom takmičenju iz likovnog nije toliko važno, kada četvoro učenika četvrtog razreda ne zna sva slova latinice.
To je, otprilike, Arsenal.
Pobjedili su, ali izgleda kao da neće sve biti u redu.
Pobjednik kola: Ole, ole, ole oleee, Ole, Ole
Na ovim stranama je toliko puta kritikovan i toliko je čamio u rubrici gubitnik kola, da bi bio grijeh naše majke da nije proglašen za opšteg pobjednika ovih premijerligaških svečara od 9 dana.
Pobjedio je Tottenham , pa mu to nije bilo dovoljno, nego je pobjedio i Manchester City.
Igrači Uniteda nisu ličili na one svoje slabije verzije od prethodnih 14 kola, izgledali su kao da im je neko zamijenio baterije i ako Ole Gunnar Solskjær ili Solskjær, nauči iz toga i neku lekciju, biće ovo najvažniji trenutak u sezoni Crvenih đavola.
Norvežanin najbolje na svijetu umije da se izvuče, da postigne neki gol u 95. minutu, ili da pobjedi u derbiju, ili dva, kada mu ni tetkice na Old Traffordu ne govore “dobar dan”.
Ali to negovanje (lažne) filozofije i prilagođavanje stila igre navijačima umjesto semaforu, moglo bi ovaj kratak bljesak da učini svjetlošću na kraju tunela i njegovog puta na Teatru snova.
Gubitnik kola: West Ham
Kada neko ne uspjeva da se istakne, kada je u zapećku, u sjenci starijeg brata, bogatijeg drugara, uspješnijeg oca, ili talentovanijeg partnera, obično se desi neka prekretnica i onda postane grub, ili se sveti čitavom svijetu.
West Ham se sveti sam sebi. Prosječan engleski klub, prosječan londonski klub, prosječan fudbalski klub ove planete, koji želi da gradi specifičan identitet, ali bez ikakve ideje kako da to uradi.
Kada je tim vodio Slaven Bilić, sa onih 6,7 visokih, snažnih igrača, dugih nogu i Pajeom kao motorom, to je ličilo na nešto. Od tada, do danas, kao i mnogo puta prije Bilića, Čekićari su domina bez i jedne tačkice.
Imaju dobre fudbalere, najveći dio prve postave bi našao angažman u prvih 11 u 80 odsto klubova lige, imaju talente poput Jarmolenka i Andersona, imaju dobrog golmana (dobro, sada je povrijeđen), svašta nešto imaju i nemaju ništa, a kada se balončići previše približe zoni ispadanja, oni pucaju od straha.
Sada su na bod od crte.
Hit kola: Snoop Dogg – Imagine
Snoop Dogg kaže da navija za Manchester United. Istina, kaže on i da je i dalje reper, ali promjeni ime u Lion i snimi duet sa polupopularnom pjevačicom sa ovih prostora.
Ipak, ovde se uklapa da jedan Crveni đavo repuje o uobrazilji.
Možda bi neka njegova adaptacija ovako zvučala:
“Zamislite život u gradu (fudbalskih) bogova,
Zamislite da ljudi ne vide boje,
Da ne razlikuju crvenu i plavu,
Možda posljednjih godina ne bi mislili da smo mrtvi,
Možda nas ne bi zezali da je United novi City kada ih pobjedimo…”
(Bolje od Snoop Liona svakako).
(TBT, Nedeljnik)