Predsjednik Donald Trump očekuje da Amerika zarađuje mjesečno milione dolara od sirijske nafte, dokle god je vojska SAD tamo.
“Zadržat ćemo naftu, zapamtite to. Želimo da zadržimo naftu. To će biti 45 miliona dolara mjesečno profita”, kaže Trump.
Rusija i sirijski predsjednik Bashar al-Assad su na to burno reagovali.
“Radi se o novcu i radi se o nafti… Naravno da smo ljuti, svaki Sirijac je ljut. Ovo je krađa”, naveo je Assad.
Dakle, ko trenutno kontroliše proizvodnju nafte i zarađuje od nje?
Borba moćnih
Amerika je u oktobru najavila povlačenje snaga iz sjeverne Sirije, ali da će zadržati oko 500 vojnika čiji će zadatak biti da čuvaju postrojenja za proizvodnju nafte.
Riječ je o postrojenjima koja su uglavnom pod kontrolom kurdskih snaga i oni najviše zarađuju od njih.
Američki ministar odbrane Mark Esper izjavio je nedavno da američka vojska postrojenja ne štiti samo od džihadista Islamske države, već i od ruskih i sirijskih snaga.
Rusija za to vrijeme pomaže snagama sirijske vlade da ponovo preuzmu kontrolu nad proizvodnjom nafte i nameračili su se na ta postrojenja.
Moskva i Damask su 2018. potpisali ugovor o saradnji, što je Moskvi dalo ekskluzivna prava da obnovi proizvodu nafte i gasa u Siriji.
Trump je, dakle, objavio da je zainteresovan za zaradu od nafte iz postrojenja koja američki vojnici brane, a koja žele i Rusija i Sirija.
Koliko nafte Sirija proizvodi?
Proizvodnja nafte i gasa bila je ključni izvor prihoda sirijske vlade, iako su njihove rezerve znatno manje u poređenju sa zemljama Bliskog istoka.
Prema procjenama, Sirija je 2018. imala 2,5 milijardi barela naftnih rezervi, Saudijska Arabija 297 milijardi, Iran 155 milijardi, a Irak 147 milijardi.
Naftna polja nalaze se u provinciji Deir al-Zor, na istoku Sirije, blizu iračke granice i oblasti Hasakaha na sjeveroistoku zemlje.
Međutim, proizvodnja nafte je gotovo potpuno uništena od početka sukoba 2011. godine.
Sirija je 2018. proizvodila 406.000 barela dnevno, ta brojka je 2011. pala na 353.000, da bi 2018. bila na samo 24.000. barela dnevno.
To znači smanjenje od čak 90 odsto.
Damask više nema kontrolu
Sirijska vlada je izgubila kontrolu nad većinom naftnih polja – kontrolu su prvo imale sirijske opozicione snage, a onda i Islamska država.
Do 2014. Islamska država je zauzela većinu polja na istoku Sirije, među kojima i najveću – Al Omar – u provinciji Deir ez-Zor.
Džihadistima je nafta bila najveći izvor prihoda, a 2015. su zarađivali su oko 40 miliona dolara mjesečno, podaci su američkog Ministarstva odbrane.
Kontrolu nad tim poljima izgubili su 2017, kada su ih preuzeli Kurdi.
Međutim, naftna polja su znatno oštećena u vazdušnim udarima SAD, koje su željele da džihadistima poremete najveći izvor prihoda.
Takođe, džihadisti su uništili većinu mašinerije kada je postalo očigledno da će naftna polja pasti u ruke kurdskih snaga.
Kurdske snage zarađuju od nafte
Sirijske demokratske snage (SDF), predvođene Kurdima, preuzele su 2017. kontrolu nad najvećim naftnim poljima sjeveroistoka Sirije, uz rijeku Eufrat.
Od tada su uspjeli da ih djelimično obnove i pokrenu proizvodnju.
Jonathan Hofmann, zamjenik američkog ministra odbrane, nedavno je rekao da “prihod od naftnih polja ne ide Americi, već SDF-u”.
“Sirijske demokratske snage i saveznička plemena na istoku Sirije trenutno kontrolišu 70 odsto naftnih izvora i veliku količinu proizvodnje gasa”, navodi Carl Lister iz Instituta za Bliski istok.
“Iako ta postrojenja nisu ni blizu nivoa od prije rata, i dalje predstavljaju važan izvor prihoda za SDF”, dodaje on.
Turska je u međuvremenu pokrenula ofanzivu na sjeveru Sirije, pa su Kurdi izgubili dio teritorije, ali i dalje drže većinu naftnih polja na istoku.
Vlada predsjednika Assada sada očajnički želi da preuzme kontrolu nad tim poljima, jer bez njih mora da uvozi veliku količinu nafte iz inostranstva – što je teško zbog sankcija Evropske unije i SAD.
Najveći uvoznik je bio Iran, ali su i to ograničile sankcije SAD – one važe za svaku kompaniju ili zemlju koja želi da trguje sa Sirijom.
(TBT, BBC)
