“Ne vjerujem da je sastanak kolegija Narodne Skupštine Republike Srpske veoma bitan. Agenda tog sastanka je ista kao i agenda svakog bosanskog političara – nedostatak vlade”, kaže u razgovoru za Radio Slobodna Evropa, David Kanin, profesor na međunarodnim studijama Univerziteta Johns Hopkins u Sjedinjenim Državama sa fokusom na Jugoistočnu Evropu, komentarijući odluku o zakazivanju posebne sjednice entitetske skupštine.
“Preokret Milorada Dodika u ovom slučaju je tipičan – bilo koji pokušaj promjene Daytona je neustavan i neprihvatljiv”, ističe Kanin.
Bivši viši analitičar u američkoj Centralnoj obavještajnoj agenciji (CIA), tokom svoje tridesetogodišnje karijere profesor Kanin služio je kao politički analitičar međuagencijske radne grupe za Balkan tokom ratova 90-ih godina.
Nakon godina rada kao analitičar na sigurnosnim pitanjima u Evropi i zemljama bivše Jugoslavije, profesor Kanin je bio uključen u procese koji su vodili ka potpisivanju Dejtonskog sporazuma ali i mirovnim pregovorima iz Rambujea 1999. godine. Za Radio Slobodna Evropa govori o tome na koji način bi se moglo pristupiti izmjeni Dejtonskog mirovnog sporazuma, ali i o tome zbog čega izmjena ustava i političke stranke ne bi trebale biti u prvom planu za razvoj BiH.
Republika Srpska funkcionira, Federacija ne
Dejtonski mirovni sporazum nije planiran kao trajno ustavno rješenje. Zašto 24. godine kasnije, Bosna i Hercegovina i dalje ima mirovni sporazum za svoj Ustav?
Da, tačno, to je ono što ima. Naravno niko se ne želi vratiti ratu, to je dobra stvar. Ali Bosna nije funkcionisala, ne funkcioniše i niti će. To je dobra situacija za Milorada Dodika. No, Republika Srpska funkcioniše. Federacija ne. Centralna vlada Bosne i Hercegovine ne funkcioniše.
Dejtonski mirovni sporazum nije riješio ništa, osim što je zaustavio rat. To je dobra strana Daytona, zaustavio je ratovanje, ono se nije nastavilo i niko to ne želi. No loša vijest je da nije ništa riješio po pitanju ko dobija šta, kako Bosna treba da se organizuje i kakvu vrstu vlade treba da ima. I šta Bosna da radi u ekonomskom smislu?
Kada spominjete Republiku Srpsku, kolegij Skupštine Republike Srpske zakazao je posebnu sjednicu Skupštine sa jednom tačkom dnevnog reda: Informacija o neustavnoj transformaciji dejtonske strukture Bosne i Hercegovine i uticaju i položaju prava Republike Srpske. Šta to znači?
Ne vjerujem da je sastanak kolegija Narodne Skupštine Republike Srpske veoma bitan. Agenda tog sastanka je ista kao i agenda svakog bosanskog političara – nedostatak vlade. Prekoret Milorada Dodika u ovom slučaju je tipičan – bilo koji pokušaj promjene Daytona je neustavan i neprihvatljiv. To ima savršenog smisla. Dejtonski sporazum ide u korist Srba.
Bosna i Hercegovina, Sjedinjene Države, svijet, sve je danas drugačije no što je bilo 1995. godine. Liberalna paradigma je u padu, sa porastom radikalne desnice, sa Brexitom u Evropskoj uniji, unutarnjim problemima u Sjedinjenim Državama. No mora postojati nešto osim argumenata o teritorijalnom integritetu, suverenitetu, što bi pomoglo da se riješi stanje zaleđene zemlje u kojem se Bosna i Hercegovina nalazi. Mora postojati promjena perspektive, pristupa. Šta bi to bilo?
Ne vjerujem da će takva perspektiva da se pojavi iz dva razloga. Područjem i dalje dominiraju vanjske moći i zvaničnici omogućavaju tu dominaciju vanjskih moći koje su izmanipulirali zbog svojih interesa. Ako razmislite malo o tome, ja se izvinjavam, ali to je moje mišljenje, već odavno se u regiji nalaze brojne nametnute sigurnosne strane i niko od njih se nije održao. Sve su istrajale nekoliko generacija i onda bi se raspale. Mi pretpostavljamo da je naša drugačija i da je naš put demokratije, prava, jedini put naprijed. No institucionalna liberalna paradigma slabi. No šta dolazi nakon toga, ja ne znam.
Kada je u pitanju BiH, nije se sve promijenilo. Jedna značajna stvar koja se nije promijenila jeste da Dayton i dalje radi u korist bosanskih Srba.
I dejtonska Bosna koja je kreirana označila je jedan jedini diplomatski uspjeh koji je Milošević imao 90-ih, stvaranjem Republike Srpske koja je više centralizovana i odvojena od Federacije i sa centralnom bosanskom vladom koja nema autoritet, nema moć, nema šanse. To je apsurdno. Izgleda kao Jugoslavija nakon što je Tito umro i nakon Ustava iz 1974. godine. Dejtonska Bosna je kao Ustav iz 1974. Ne funkcioniše.
Dejtonski sporazum je bio veliki uspjeh za Miloševića. Richard Holbrooke je uzeo sve zasluge, no mislim da je to precijenjeno. Milošević je dobio dvije odvojene stvari. Prva, dva odvojena entiteta. Druga, pregovori su vratili Srbe nazad u zapadnu Bosnu odakle su istjerani 1995. godine. Pregovori su obrnuli pobjede Bošnjaka 1995. godine. Hrvati nisu marili, jer su Hrvati dobili šta su željeli zbog operacije Oluja.
Srbi su dobili šta su željeli zbog 49-51 formule na kojoj je insistirao Holbrooke
Dejtonski sporazum je išao u korist bosanskih Srba. I dokaz za to jeste, kada pogledate u posljednjih deset godina na to ko pokušava promijeniti Dayton? Evropljani, Amerikanci, zapadne diplomate. Pričaju o poboljšanju Daytona, stvaranju novog Daytona, Daytona 2. Ali bosanski Srbi insistiraju na tome da Dayton ostane onakav kakav je. Jer, oni su pobjednici u Daytonu. I u to vrijeme, 1995. godine, Izetbegović je to znao. Nije bio zadovoljan sporazumom.
I mi smo ih natjerali, mi smo im obećali da će Daytonom zemlja ostati cijela, funkcionalna. I to nismo ispunili. Jednako tako, obećali smo da će se sve izbjeglice i interno izmješteni moći vratiti kući. I kući nije značilo u one dijelove Bosne gdje njihova entička skupina živi nakon rata, već u njihove domove koje su imali prije rata. I to se isto nije desilo.
Ključne stvari 1995. godine se još uvijek nisu promijenile. Još uvijek imamo veliki broj fizički izmještenih ljudi. Još uvijek imamo razdvojenu zemlju. I Bosna ne funkcioniše. Dio koji funkcioniše bolje jeste srpski dio zemlje.
Sjedinjene Države imaju dva klijenta na Balkanu: Bošnjake i Albance
Prema mom mišljenju, zafrkali smo Bošnjake u Daytonu. A trenutnu situaciju na Kosovu smo kreirali 2004.-2008. godine. I sad smo ih ostavili za zakržljalim suverenitetom od kojeg nemaju nikakve koristi.
Gledajući izvana na današnju Bosnu i Hercegovinu, zemlju u kojoj evo više od godinu dana nakon izbora vlast nije formirana, sa pauzom na procesu evropskih integracija, da li vam se čini da je dejtonski projekat djelovao uspješnije 10 godina ranije no danas?
Smiješno je da to kažete, jer sjećam se da je 2009. godine bila gotovo panika da će se Bosna raspasti.
To je bilo u vrijeme butmirskih pregovora. Međunarodni igrači su naredili, da to je prava riječ, naredili, svim uključenim stranama u BiH da dođu u Butmir oktobra 2009. godine. I onda su rekli, ovo vam je zadnja šansa. Doći ćete u Butmir i riješit ćete ovo, napravit ćemo izmjene u Ustavu, napravit ćemo bolju Bosnu. I isto 2009. godine je rečeno da će se sve raspasti.
S vremena na vrijeme imamo ove momente u kojima su ljudi zabrinuti da će se sve raspasti. Sjećam se da sam se raspravljao sa ljudima da se ništa neće raspasti, da će nastaviti šepati, jer je to status quo.
Dayton stoji jer niko nema bolju ideju, i ako bilo ko pokuša promijeniti jednu stvar, onda će neko drugi željeti promijeniti nešto drugo, i onda je sve prekomplikovano. Hrvati žele svoj entitet. I ko god pokuša promijeniti bilo šta u Ustavu ili Dejtonskom sporazumu moraće se suočiti sa činjenicom da će Hrvati reći: vi ćete promijeniti šta god želite promijeniti. Mi želimo naš entitet. To je samo jedan primjer poteškoća.
(TBT, RSE)
