Ipak, Klinge (46) kaže da je najteži posao upravo ovaj kojim se bavi sada: kao prvi strani ambasador svijeta u tehnološkoj industriji.
Danska je 2017. godine postala prva zemlja koja je zvanično oformila diplomatsko odjeljenje koje će zastupati njene interese pred kompanijama poput Googlea i Facebooka.
“Šta ima najveći utjecaj na društvo? Zemlja na jugu Evrope, na jugoistoku Azije ili u Latinskoj Americi, ili su to ipak velike tehnološke platforme?”, kaže Klinge. “Naše vrijednosti, naše institucije, demokratija i ljudska prava nalaze se pred velikim izazovima usljed ekspanzije novih tehnologija. Ove kompanije su od kompanija sa komercijalnim interesima postale defakto strani politički akteri.”
Danski zvaničnici naročito su zabrinuti zbog načina na koji tehnološke promjene utječu na zapadne demokratije: širenje lažnih vijesti i politički diskutabilnog sadržaja na društvenim mrežama, pitanja o privatnosti i prikupljanju ličnih podataka, cyber sigurnost i niski porezi koje kompanije plaćaju izvan SAD.
Klingeov posao je dio napora da se “obezbijedi da demokratske vlade odrede granice tehnološkoj industriji, umjesto da se dešava obrnuto”, navodi Jepe Kofod, danski ministar vanjskih poslova.
Andrew Cooper, profesor političkih nauka na Univerzitetu u Waterloou koji se bavi proučavanjem diplomatije, smatra da kod manjih zemalja već dugo postoji potreba da se pronađu inovativni načini privlačenja pažnje moćnijih država.
Na Maldivima su, na primjer, održani sastanci pod vodom kako bi se podigla svijest o klimatskim promjenama, dok je Švedska u virtuelnom svijetu, odnosno video-igri “Second Life”, otvorila ambasadu. Ono što je iznenađujuće ovdje su, smatra Cooper, razmjere u kojima Danska primjenjuje zadatu strategiju.
“Danska mora igrati drugačiju igru”, dodaje.
Poslije dvije godine provedene na ovoj poziciji, Klinge ne živi u zabludi da su problemi Danske naročito važni za pripadnike Silicijske doline. Danska broji 5,8 miliona stanovnika, manje nego San Francisco, a u ovoj skandinavskoj zemlji živi manje od 0,3 posto korisnika Facebooka.
On se nikada nije susreo sa Markom Zuckerbergom iz Facebooka, ili Timothyjem Cookom iz Applea. Neke tehnološke kompanije saopćile su da sve bolje razumiju šta je Klingeov posao.
Peter Minster, portparol Facebooka, kaže: “Trebalo nam je nekoliko sastanaka kako bismo konačno shvatili Klingeove namjere i šta njegova uloga podrazumijeva. Sada vodimo dobar i konstruktivan dijalog sa danskim ambasadorom za tehnologiju koji iskreno govori i o kritikama i o pozitivnim aspektima.”
Danska se našla na meti kritika pošto je korporacije stavila u istu ravan sa suverenim vladama nacionalnih država, ali i druge zemlje počinju odvajati diplomatske resurse za tehnološku industriju. Francuska je imenovala ambasadora za digitalne poslove, a Australija, Britanija i Njemačka također imaju sektore za tehnološka pitanja.
Klinge predvodi tim od jedanaest zaposlenih – sedmoro u Kaliforniji, troje u Danskoj i jedno u Kini. Njegova kancelarija nalazi se u Palo Altu u Kaliforniji, nedaleko od sjedišta brojnih tehnoloških kompanija.
Umjesto da vreme provodi u frustrirajućim pokušajima da se sastane sa starijim zvaničnicima kompanija, Klinge sarađuje sa zaposlenima nižeg ranga, bivšim radnicima, ljudima iz manjih konkurentskih kompanija, nevladinih organizacija, kao i sa vladinim zvaničnicima.
Njegov tim izvještava vladu o dešavanjima u kompanijama, ali i o cyber sigurnosti, intenziviranoj upotrebi ličnih podataka i razvoju autonomnih vozila. Danski zvaničnici potom dobijene podatke prosljeđuju zakonodavnim organima.
Klinge kaže da je pola godine proveo obilazeći tehnološke centre u Kini, Indiji i evropskim zemljama.
Smatra da je imao nekog uspjeha. Kada je prošle godine terorista usmrtio danskog državljanina na putu u Maroko, Klinge je razgovarao sa predstavnicima Facebooka i Googlea da sa platformi uklone snimak svirepog napada.
“Diplomatija se promijenila. Više nismo u devedesetim; ne živimo u svijetu u kojem se sve vrti oko bilateralnih odnosa sa drugim zemljama”, ističe Priya Guha, nekadašnja konzulka Britanije u San Franciscu. “Države moraju svoj pogled na diplomatiju prilagoditi tome.”
(TBT, NYT)
