Rusija očajnički želi potvrditi svoju ulogu velesile. Sirija je uspješna priča. Kremlj drži u rukama sve konce u toj važnoj bliskoistočnoj zemlji, preko koje je Rusija potvrdila svoj status međunarodnog faktora.
No, Sirija nije dovoljna. Treba se stalno dokazivati i potvrđivati. Rusija se sada, upravo iz tog razloga, okrenula najpotentnijem kontinentu, Africi, koja je postala važna svim svjetskim faktorima. Doduše, Rusija je zadnja uskočila u taj vlak, ali ne s malim ambicijama.
Zapad je odavno u Africi, Kina ju je svojim investicijama i prisutnošću gotovo kolonizirala (gotovo 11 hiljada kineskih kompanija radi u Africi, a 28 zemalja priključilo se “Putu svile”), bogate države Perzijskog zaljeva, Turska, pa i Indija također se tamo sve više motaju, a sada se na velika vrata želi vratiti Rusija. Pokušava se osoviti na Crnom kontinentu. Zato je Vladimir Putin, nakon iscrpljućeg šestosatnog slamanja turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdoğana, u svojoj trećoj ruskoj prijestolnici, crnomorskom ljetovalištu Sočiju, okupio vođe čak 43 afričke države (poziv je upućen na sve 54 adrese) na dvodnevni samit (23. i 24. oktobra) kako bi im prezentirao ruske investicijske i političke planove te ih pokušao pridobiti da se više oslone na Moskvu nego na neke druge primamljive ponude i centre. Cijeli samit broji više od 10 hiljada sudionika.
Ruski predsjednik Putin odlučio je podsjetiti afričke lidere na vremena iz sredine 20. stoljeća, kad je SSSR finansijski, vojno i politički pomagao antikolonijalističke pokrete i borbu u mnogim zemljama Afrike. Zato je u programu i zajednička posjeta Staljinovoj dači na Crnom moru, ali i izložba ruskog naoružanja. Upravo to Putin poručuje Afrikancima – da je povoljan partner i saveznik. A, osim toga, poručuje kako Rusija jako drži do svojih saveznika, koje neće ostaviti na cjedilu. Bašar al Asad i Nicolás Maduro ogledni su primjerci, što mnogi afrički poglavari stavljaju Rusima kao veliki plus.
Naime, Putin za razliku od drugih pretendenata za afričku naklonost, ne može ponuditi gotove proizvode i proizvodnju, izgraditi infrastrukturu, nego uglavnom sirovine, koje Afrika ima.
Rusija je jedino konkurentna: u oružju, savezničkoj političkoj zaštiti i odbrani i školovanju kadrova.
Kao što je to bilo i u doba hladnog rata. Dakle, Vladimir Putin pokušava se na toj staroj slavi ponovo prezentirati Afrikancima. SSSR je bio važan geostrateški igrač u vrijeme hladnog rata. Putin nije zaboravio podsjetiti afričke šefove kako je Rusija mnogim afričkim zemljama otpisala dugove iz vremena SSSR-a (oko 20 milijardi dolara) to da to “nije bio samo velikodušni čin”, jer mnogi nisu mogli vraćati dugove, nego je to bio i “pragmatični potez” te istaknuo: “Danas gradimo naše odnose neopterećeno, od početka, od nule, a novi krediti će biti uređeni prema tržišnim osnovama.” Također, Putin je uoči samita poručio: “Mi rješavamo sukobe i spašavamo naše ljude.” A upravo to mnoge afričke vođe, pogotovo u zemljama s nestabilnom političkom situacijom, žele čuti.
Uzmimo primjer Srednjoafričke Republike, gdje Rusija “spašava” vlast predsjednika Faustin-Archangea Touadére. Rusija izvozi oružje Srednjoafričkoj Republici, ondje ima mnogo ruskih vojnih instruktora, ratuju plaćenici iz privatne vojske Vagner, a Rus Valerij Zaharov predsjednikov je savjetnik za sigurnost. Ruski instruktori, navodno, pomažu i snagama generala Kalife Haftara u Libiji, a u Mozambiku pomažu vladi protiv tamošnjih džihadista. Kako pišu ruski mediji, Burkina Faso i Mauritanija tražili su rusku vojnu pomoć u borbi s tamošnjim radikalnim islamistima, a i Nigerija se raspitivala.
– Niz zapadnih zemalja ucjenjuje, pritišće i plaši vlade suverenih afričkih država. Tim metodama pokušavaju vratiti izgubljeni utjecaj i uspostaviti ponovnu dominaciju u svojim bivšim kolonijama. Zato im smetaju kontakti Rusije s Afrikom. Mi želimo pomoći Africi, uspostaviti zajednički ekonomski interes, zaštititi ih od sankcija – rekao je Putin u predvečerje samita te nastavio kako će Rusija nastojati oslabiti utjecaj dolara u Africi te da se i druge valute koriste kao sredstvo obračuna u međunarodnoj trgovini.
U Africi je tako sve veće stiska. Borba za Afriku, koja već traje, čini se, obilježit će nadolazeću treću dekadu 21. stoljeća.
Rusija, doduše, ekonomski od svih pretendenata na Afriku stoji najlošije (njezina ekonomska moć nije veća od Španjolske). Usput, recimo da je kineski izvoz u 2018. godini u Afriku iznosio više od 200 milijardi dolara, a američki iznad 60 milijardi dolara, a ruski “samo” 20 milijardi USD (premda se udvostručio u odnosu na 2015. godinu), i to uglavnom oružja i pšenice. Većina toga odnosi se na zemlje sjeverne Afrike, a na prvom mjestu je sa 12 milijardi Egipat (zato je Egipat supredsjedatelj samita), a na zemlje “crne Afrike” mizerne dvije i pol do tri milijarde dolara.
Uvoz iz Afrike samo je dva posto cjelokupnog ruskog uvoza. No, Rusija je stalno na rubu krize, a ekonomski rast nikako da se uskladi i poklopi s izdašnim obećanjima i željama kremaljske vrhuške. Optimističke prognoze za 2020. ne prelaze rast BDP-a od 1,5 posto. Naime, ako želiš biti presudan faktor u međunarodnim razmjerima, onda moraš biti itekako prisutan u Africi, pa i onda kad si suočen s rizikom. Konačno, Putin se pokazao kao igrač koji ne preza od rizika, a to je jedini način na koji Rusija može igrati među ekonomskim i političkim “mrgama” kakvi su EU, SAD i Kina, pa zato na 20 on povlači još jednu kartu. Sirija je to zorno potvrdila. A dokad će ta prečesta igra “va bank” davati rezultat, vidjet ćemo.
Irina Filatova iz moskovskog Instituta Afrike rekla je za ruski dnevnik Komersant kako će Putin ponuditi “manje iznose, ali i manje uvjete”, što se afričkim državnicima može svidjeti, mada, kaže ona, drugo je pitanje koliko će to biti efikasno i zadovoljavajuće za Putina. Rusija je, kao uostalom i drugi, bacila oko na mnoga rudna, mineralna i energetska bogatstva Afrike, pa su Rusi prisutni u Angoli, Bocvani, Namibiji, Ugandi, Keniji i Alžiru. Recimo, Rusal ima većinski udio u gvinejskim rudnicima boksita, a najveća ruska naftna kompanija Rosnjeft kontrolira bušotine u Mozambiku i vrlo je aktivna u Egiptu, a želi se još jače angažirati u Nigeriju te pojačati utjecaj u JAR-u. Rusija je treći dioničar po snazi investicijski razvijene Afričke izvozno-uvozne banke (Afreximbank). Rusi su, recimo, Madagaskaru obećali 11 mobilnih laboratorija za dijagnosticiranje kuge, u Gabonu se otvara Centar za ruski jezik, a u Obali Bjelokosti zajednička investicija na plantažama kakaovca.
– Rusija danas nema jasnu vanjskopolitičku strategiju za Afriku. Postoji želja, ali još ne znamo koji su naši nacionalni interesi i što želimo od Afrike, ne kratkoročno, nego idućih 10, 20 i 50 godina – kaže za Komersant Andrej Jemeljanov, profesor na Katedri za afrikanistiku na moskovskom Fakultetu međunarodnih odnosa. Jemeljanov dodaje kako bi volio da se na samitu barem daju obrisi “afričke strategije” i definiraju nacionalni interesi.
Dakle, Rusija se želi ugurati u Afriku kako ne bi ispala iz tog vlaka u koji su se mnogi važni igrači već ukrcali. Vrijeme istječe, a mjesta je sve manje.
(TBT, Jutarnji)
