Slika harema evropskog umjetnika Antoine-Ignacea Mellinga iz 19. stoljeća je animirana, izvršena je subverzija prikaza žena iznutra, od pasivnih subjekata erotske fantazije do jednoličnih bića uključenih u iznenadne, repetitivne pokrete koji podsjećaju na sat s kukavicom.
Tako savremeni turski umjetnik Inci Eviner nanovo zamišlja „klasično“ predstavljanje osmanskog harema i njegova je poruka ozbiljna. Umjetnost s Bliskog istoka nadrasta svoju „orijentalističku“ luđačku košulju.
Njen je rad dio velike izložbe u londonskom Britanskom muzeju nazvane Inspirisano Istokom, koja istražuje značajni, a često nepriznati, utjecaj istočne kulture na Zapad.
„Otkrijte stoljeća umjetnosti inspirisane islamskim svijetom“, muzej obećava posjetiteljima.
Pomoćnica kustosice Julia Tugwell je rekla kako se ponovo pojavilo zanimanje za orijentalističke radove nakon što su godinama bili van mode, i ona se nada da ova izložba može pomoći da se ublaže barijere koje postavlja politika.
„Ljudi mogu zaboraviti da je postojala razmjena između Istoka i Zapada stoljećima, mnogo duže nego što mislimo i iako je naravno, to dijelom bilo kroz ratove, bilo je mnogo diplomatskih odnosa i umjetničke razmjene.“
„Gledanje na ovo kroz umjetnički medij i pokazivanje da je postojalo zanimanje za ‘drugog’ iz oba smjera tokom godina pokazuje da postoji kontinuirani dijalog.“
Organizovana u saradnji sa Muzejom islamske umjetnosti iz Malezije, ova izložba prati zapadnjačku fascinaciju istočnjačkim i muslimanskim svijetom još od Srednjeg vijeka.
Trajni utjecaj
Termin „Orijentalizam“ se odnosi na umjetnički pokret koji se pojavio u 19. stoljeću, ali mu je izrazitiji antikolonijalni politički ton dao palestinsko-američki mislilac Edward Said.
Njegovi korijeni leže u ranom evropskom religijskom interesu za Palestinu, dok su trgovina i diplomatska razmjena sa Safavidskim i Osmanskim carstvom počevši u 15. stoljeću povećale svijest o lokalnim tradicijama i ohrabrile umjetnike da posjete ove zemlje.
Primjera radi, 1479. je Mletačka republika poslala slikara Gentilea Bellinija u Konstantinopolj (Istanbul) da naslika sultana Mehmeta II kao diplomatski čin.
Gladna tržišta za osmanskom robom napredovala su u Evropi i, nakon 1700, prisustvo diplomatskih snaga u Konstantinopolju je osiguralo nove zaštitnike za umjetnike.
Evropski kolonijalizam i popularna potražnja iz 19. stoljeća za proizvodima iz regije doveli su do tog da zanatlije sve više rekreiraju islamske tehnike i stilove kako bi išli u korak sa sve popularnijim enterijerima u „orijentalnom stilu“ koji su reproducirali dizajn s mozaika, pločica i arhitektonskih obilježja.
Catherine Futter iz Muzeja Nelson-Atkins u Kansas Cityju, koja je doprinijela katalogu ove izložbe, kazala je da islamski utjecaj u evropskom dizajnu traje.
„Još vidimo islamske lukove i uzorke inkorporirane u arhitekturu i možda ih vidimo tako često da se čine dijelom našeg svijeta i zaboravili smo njihove izvore – dok bi u 19. stoljeću bili daleko neobičniji.“
„Jedna od stvari koja je uzbudljiva u vezi ove izložbe je da ona naglašava važan doprinos islamskog svijeta umjetnosti, kulturi, nauci i tehnologiji.“
Imaginarni termini
Pjesnici, pisci, muzičari i dramaturzi su doprinijeli velikom opusu koji je predstavio „Orijent“ u imaginarnim terminima.
Orijentalistički prizori su često evocirali miran način života nasuprot remetilačkoj industrijalizaciji u Evropi i Americi.
Neki umjetnici poput Austrijanca Rudolfa Ernsta su putovali po Bliskom istoku i sjevernoj Africi, dok su drugi kao što je Talijan Ettore Simonetti, ostajali u svojim studijima, slikajući zamišljene pejzaže.
Islamska vjera i osobe u molitvi postali su obilježje diferencijacije, a hodočašće u Meku je postalo učestala tema, kao i harem, s kojim su muški evropski umjetnici uzimali znatnu erotsku dozvolu.
Važna stavka na koju su podsjetili kustosi je da je Orijentalizam bio dvosmjeran proces – i tokom 19. i početkom 20. stoljeća istočnjački umjetnici su ga počeli prihvatiti na sebi svojstven način.
Slike iz studija u Konstantinopolju i Kairu novog fotografa Pascala Sebaha pokazale su kako su osmanski podanici vidjeli svoj svijet.
Fotografije žena od najuspješnijeg perzijskog fotografa s kraja 19. stoljeća Antoina Sevruguina oslanjale su se na orijentalističke interpretacije harema.
Profesor Ali Behdad sa Kalifornijskog univerziteta u Los Angelesu, koji je također doprinio izložbenom katalogu, kaže da postoji „prisan“ odnos između Orijentalizma i fotografije, ali da je njegovo proučavanje zanemareno.
„Mnogo godina, donedavno, u umjetničkim historijskim krugovima, bliskoistočna fotografija je igrala veoma minornu ulogu. Nije apsolutno bilo znanja o ovom skupu informacija.“
„Nedugo nakon izuma dagerotipije, Francuzi su otišli u Egipat da fotografišu egipatske antikvitete, i uskoro je nastala velika arhiva fotografija ove regije.“
Savremeni odjek
Zaključna sekcija izložbe Inspirisano Istokom prikazuje fotografije savremenih umjetnica sa Bliskog istoka koje osporavaju orijentalističke prikaze žena – često kroz političke kompozicije.
Autoportret Shirin Neshat u položaju za molitvu pored puške komentar je na muslimanski ženski identitet koji se referira na Iransku revoluciju.
Autoportret palestinske umjetnice Raede Saadeh redefinira pasivnu ženu iz harema kao konfrontacijsku svjedokinju današnje turbulentne regionalne politike.
William Kynan-Wilson sa Univerziteta Aalborg, koja raspravlja o porijeklu orijentalizma u katalogu, rekla je Al Jazeeri da je zapadnjačka akademska zajednica sve više otkriva doprinos islamske umjetnosti.
„Neizbježno je potrebno vrijeme da ove akademske ideje dopru do šireg ‘narodnog’ nivoa diskursa, ali mislim da se to događa i da su izložbe, poput ove, važan dio procesa da se ove debate dovedu do šire i raznovrsnije publike.“
Egipatsko-britanski umjetnik Iythar, koji živi u Londonu, rekao je da ova izložba nije mogla biti postavljena u bolje vrijeme usred sve raširenijeg antimuslimanskog sentimenta.
„Ovo je veoma važno i trebalo je biti urađeno ranije jer pomaže ljudima da vide pozitivan utjecaj koji je islam imao u svijetu, ne samo umjetnost već kultura uopće.“
„Mnogi ljudi biraju da slušaju samo ono što čuju u medijima i ne znaju ništa o islamu, pa kada posjete ovakvu izložbu i počnu cijeniti dobrobiti islamske kulture, to gaji toleranciju.“
(TBT, Al Jazeera)
