Leonardo da Vinci je 1502. godine nacrtao skicu za projekat mosta koji bi u to vrijeme bio najduži na svijetu, 280 metara. Iako taj most nije nikada napravljen, inženjeri Instituta za tehnologiju Massachusettsa isprobali projekat da bi utvrdili da li bi bio uspješan, prenijela je TV CNN.
Rezultat njihovog rada predstavljen je na konferenciji Međunarodnog udruženja za školjkaste i prostorne strukture, prošle nedjelje u Barceloni, u Španiji, navodi se u saopštenju univerziteta.
MIT engineers tested da Vinci's bridge design. Here's how it held up https://t.co/PoPJdYQB7v
— CNN France PR (@CNNFrancePR) October 15, 2019
Da Vinci je predao svoju inovativnu skicu sultanu Bajazitu Drugom, vladaru Otomanskog carstva od 1481. do 1512. godine, koji je zahtjevao izgradnju mosta preko Zlatnog roga u Istanbulu. To je prirodna rijeka, estuar, koja razdvaja naselje Galata od Istanbula. Da Vincijev prijedlog nije prošao u Istanbulu, a na tom mjestu je sada ogroman viseći most s kablovima.
Ali, inženjeri su se pitali kako bi tako veliki most bio konstruisan po Da Vincijevoj ideji i proučavali su njegov crtež, kao i od kojeg bi materijala most mogao biti izgrađen u to vrijeme. Napravili su model u manjoj razmjeri da bi isprobali njegovu stabilnost i kako može reagovati na različite uslove. Most bi u vrijeme kada ga je Da Vinci zamislio bio sasvim novo rješenje u poređenju s tada popularnim mostovima s polukružnim kamenim lukovima. Tim lukovima je trebalo postaviti jake stubove kao oslonac na krajevima raspona mosta kako bi nosili njegovu težinu. Ali, Da Vinci je predložio spljošten luk koji bi ipak dostigao visinu potrebnu da ispod mosta prolaze brodovi. Luk izgleda kao veliko lučno i razvučeno slovo “X”, s blagim usponom da bi ljudi lako prelazili iz Istanbula u Galatu.
“To je nevjerovatno ambiciozno”, izjavila je Karly Bast, učesnica istraživanja i donedavna studentkinja MIT-a.
“Bio bi to most čak oko 10 puta duži od tipičnih mostova tog vremena. Ali to rješenje je geometrijski veoma savršeno, s mnogo više zakrivljenosti i trodimenzionalnosti od tipičnih lučnih mostova”, dodao je John Ochensendorf, profesor arhitekture i građevinskog i ekološkog inženjerstva na MIT-u.
Da bi se most stabilizovao pri bočnom ljuljanju od opterećenja, kao i kada dođe do zemljotresa, Da Vinci je nacrtao da se noseći oslonci mosta na oba kraja luka ne pružaju upravno naniže, nego prema spolja, dalje od luka. Znao je da u toj oblasti može biti zemljotresa, jer ih je bilo i ranije. U to vrijeme kamen je bio osnovni materijal za izgradnju mostova takve dužine, jer drvo ne bi bilo praktično. Istraživači nisu uz skicu našli nikakve Da Vincijeve detalje za izgradnju mosta, ali smatraju da je on mogao planirati spajanje kamenih blokova bez maltera.
Inženjeri MIT-a su tako napravili 126 blokova proizvedenih “3D printerom”, koji su ugrađeni u model mosta dugačak 80 santimetara. Kada su lučni kameni mostovi građeni u starom, Rimskom stilu, korišćene su skele da se kamenje zadrži na mjestu . Skele bi se uklanjale na kraju, pošto se u teme luka postavi srednji, “ključni kamen”. Istraživači MIT su istu stvar uradili sa svojim modelom.
“Kada smo postavljali ključni kamen, morali smo da ga utisnemo među ostale. To je bio kritični trenutak… i kada smo spojili most i sklonili skele, sve je ostalo na svom mjestu , dobro je to smišljeno”, rekla je Bast.
U prethodnim pokušajima izgradnje mosta po ideji iz Da Vincijevog crteža, na primjer Norveška ima takav pješački most, korišćeni su savremeni materijali. Ochesendorf je rekao da bi takav most danas bio od čelika ili betona. Ali, američki istraživači su željeli da znaju da li bi Da Vincijev plan bio sprovodiv u vrijeme kada ga je nacrtao. Inženjeri su svoj model isprobali i simuliranjem zemljotresa i utvrdili da bi ih Da Vincijev most izdržao.
Na pitanje o tome da li bi se Da Vincijev kameni most mogao danas koristiti, Bast je rekla da bi ga nadmašili lakši i jači mostovi, zasnovani na novim materijalima. Ali, naglasila je briljantnost Da Vincijeve ideje.
“Ono što možemo naučiti iz crteža Leonarda da Vincija je da je oblik građevine veoma važan za njenu stabilnost. Ne samo da je Leonardovo rješenje strukturalno stabilno, već je važno da se razumije da struktura jeste arhitektura. Važno je razumjeti taj plan i jer je to primjer kako inženjering i umjetnost nisu nezavisni jedno od drugog”, rekla je Bast.
Ochesendorf je rekao da je tim želio da sazna da li bi Da Vincijeva ideja “zaista mogla da stoji”.
“Ne bi ga bilo lako izgraditi, ni u 16. vjeku, a ni danas, ali sada smo došli do toga da je njegova ideja bila daleko ispred njegovog vremena. Malo je vjerovatno da će takav most ikada biti izgrađen zbog cijene i praktičnosti, ali to bi moglo da inspiriše buduće projektante da sanjaju velike snove”, rekao je Ochesendorf za CNN.
(TBT)
