Iako je već sa 14 godina bio visok 198 centimetara, kada je prvi put uzeo loptu u ruke maštajući da postane košarkaška zvijezda u Senegalu, njegovi prijatelji bili su skeptični: zašto bi se ovdje, u zemlji ludoj za fudbalom, iko bavio bacanjem lopte, kad je svi drugi šutiraju?
“Moji drugovi su na početku mislili da sam lud”, kaže Muhamed Lamine Mbaje, sada 18-godišnjak visok 205 centimetara, dok stoji na terenu nove košarkaške akademije, prve koju će izgraditi Nacionalni košarkaški savez u Zapadnoj Africi.
“Košarka je bila samo strast”, objašnjava Mbaje. “Ali sam je shvatio ozbiljno kada sam uvidio da mogu u njoj uspjeti.”
NBA je pokazao interesiranje za ove krajeve – i uložio brdo novca – u kojima košarka konačno izlazi iz sjenke fudbala u kojoj je bila godinama.
NBA planira pokretanje nove Afričke lige, a već se pokreću objekti za treniranje u kojima će se prepoznavati talenti i regrutirati igrači sa cijelog kontinenta. Već su pristigli i skauti iz Amerike i Evrope, gladni novih talenata, a u toku je i izgradnja stadiona na kojima će se igrati vrhunska košarka.
Amadu Galo Fal, senegalski košarkaš, otkriven je u lokalnom košarkaškom kampu; devedesetih su njegov talent prepoznali volonteri Mirovnih snaga i tada je otišao da igra na Kolumbiji u Vašingtonu. Fal, bivši potpredsjednik afričkog ogranka NBA, imenovan je za predsjednika Afričke lige koja će se početi igrati naredne godine.
“Ovo je ozbiljna prilika da stvorimo nešto autentično afričko što će biti dom za izvanredne talente koji postoje”, rekao je Fal.
Ideja je jačanje protoka igrača do NBA i popularizacija sporta u Africi.
Senegalska vlada sagradila je Dakar arenu, košarkaški stadion sa 15.000 mjesta koji je otvoren ove godine.
Afrička akademija NBA pokrenuta je prije dvije godine u Saliju, sat vremena udaljenom od Dakara. Ona predstavlja centar za obuku obećavajućih igrača uzrasta od 14 do 18 godina sa područja Zapadne Afrike. Akademiju trenutno pohađa 21 dječak; pored školskih časova, oni se pripremaju za budućnost u profesionalnim ligama.
Akademija je svjetlosnim godinama udaljena od onoga što je Mbajeu bilo dostupno dok je odrastao u Dakaru. Pošto nije mogao sebi priuštiti patike, igrao je košarku u onome što je imao – čizmama.
Dječaci na akademiju stižu opremljeni sirovim talentom, ali u zemlji u kojoj je fudbal toliko dominantan, obično nemaju nikakvog prethodnog iskustva.
“Ne znaju osnovne postavke i ne razumiju jezik košarke”, kaže Roland Hjuston, tehnički direktor akademije. “Na određeni način je to dobro. Nisu sagorjeli. Puni su volje”, dodaje.
Košarka se pod okriljem FIBA u Africi igra od šezdesetih godina, ali na međunarodnom nivou afričke zemlje su daleko od gornjeg ešalona: muška selekcija Senegala rangira se kao 37. od 165 timova. Iako u NBA ligi postoji nekolicina igrača sa ovog dijela kontinenta, većina afričkih košarkaša uglavnom dolazi iz zemalja na istoku.
“Pitao sam se zašto nema više Afrikanaca u NBA”, kaže Hjuston. Oni nemaju svijest o tome da i sami mogu igrati u takvoj ligi, dodaje Hjuston.
Asan Badji nekada je bio menadžer jednog od glavnih timova u Senegalu, Dakar Rapidsa. Danas radi isti posao na NBA akademiji. Ovo je novi svijet klimatiziranih prostorija, čistih uniformi i obezbijeđenog prijevoza za utakmice – dobrih strana profesionalnog sporta koje su donedavno mogli iskusiti samo malobrojni Senegalci koji su karijere izgradili u inostranstvu.
“Ova liga će imati pozitivan utjecaj na igrače zato što više neće sanjati samo o tome da odu preko, već da ostanu i ovdje igraju na velikim turnirima i cijene sebe.”
(TBT, NYT)
