Na udaljenom raskošnom pašnjaku na Farmi planinskih konja koja zauzima 13 hektara zemlje u saveznoj državi New York, trogodišnja Bela i dvogodišnja Boni su brdske krave koje nude terapiju sa životinjama.
Maženje krava, kako se ova praksa naziva, podrazumijeva interakciju sa životinjama u vidu češljanja njihove dlake, grljenja ili iskrenih razgovora sa njima. Iskustvo je nalik konjskoj terapiji, sa jednom važnom razlikom: konji su mirni i uglavnom stoje, dok sr krave umiju spontano izvaliti na travnjak dok pasu, pa im ljudi mogu prići još bliže i pridružiti im se na zemlji u toplom zagrljaju.
“Vidite li kako je tiha?“, kaže Susan Valers (51), terapeutkinja u čijem se vlasništvu nalazi pansion. “To je ono što tražimo. Za ljude kojima je potrebna terapija i za krave.“
Susan Valers i njen suprug Rudy susreli su se sa “koe knuffelen“ ili “grljenjem krava“ na putovanju u rodnu Holandiju prije dve godine. U nekim dijelovima te evropske zemlje grljenje sa kravama je dio povezivanja ljudi sa seoskim životom.
Deceniju ranije, 2007. godine, ovaj bračni par zamijenio je korporativni život i poslove računovođe i menadžera za farmu u Naplesu. U ovom gradu u saveznoj državi New York živi svega 2.500 ljudi, a svake jeseni održava se festival grožđa.
U maju 2018. njih dvoje su kupili Boni i Belu, odabravši ih zbog njihovih blagih i nježnih ličnosti, ali i zato što nemaju rogove.
“Veliki broj krava ne odgovara ovom zadatku“, objašnjava Rudy. “Mogu vas najuriiti sa pašnjaka.“
Cijena ove terapije iznosi 75 dolara po satu za dvoje ljudi, dok je maksimalan broj učesnika u sesiji četvoro.
“Ovo nije zoološki vrt”, kaže Rudy, iako životinje jesu neka vrsta ljubimaca – ne koriste se u proizvodnji niti se uzgajaju zbog govedine i mlijeka. “Ove djevojke žive život u prirodi.”
Svaku sesiju nadgleda dvoje ljudi: terapeut, uglavnom Susan Valers, koji može pratiti ponašanje životinja kako bi se osigurala sigurna i pozitivna interakcija životinja i ljudi, i još jedna osoba koja vodi računa o drugim životinjama na pašnjaku.
Nijedno od njih nije po struci psiholog, u čemu na neki način i jeste poenta: “Kroz šta god da prolazite, ne morate pričati o tome”, objašnjava Susane. “Onda nije kao na psihoterapiji, zar ne?”
Cilj je, međutim, isti: da posjetioci uspostave povjerenje, empatiju i povezanost sa kravama i sopstvenim osjećanjima. A baš kao i kada je riječ o drugim vrstama psihoterapije, nema garancija da će ishod biti uspješan: “One nisu obučavane da legnu”, objašnjava Susan.
Četvero posjetilaca – par iz Silicijske doline i majka i kćerka iz New York – nedavno je došlo da se grli sa kravama.
Kada je Susan izvela na pašnjak 57-godišnju Karen Hudson i njenu 27-godišnju kćerku Jessicu Erkoli, prvo ih je posavjetovala kako da priđu kravama, a potom im demonstrirala uspješnu metodu. “Obujmite tijelo” kako se krave ne bi osjećale ugroženo. Priđite njihovim ramenima umjesto bedrima.
“Poštujte njih i njihov svijet i ono što one žele raditi i ono što vam žele dati”, dodala je Susan.
Budite smireni. “Što ste opušteniji, bit će bolje i za vas i za njih”, pošto konji i krave osjećaju ljudske emocije i reagiraju na njih.
Colin Clover (50), menadžer u kompaniji Facebook, tokom jutarnje terapije prisjetio se kako njegova vjerenica Alexandria Rivas (31) ima lijepe uspomene na farmu koju je posjećivala dok je studirala.
Grljenje sa 400 kilograma teškom životinjom ga je pomalo plašilo. Nervoza je popustila kada mu je Susan objasnila na način koji mu je bio blizak i razumljiv: “Zamislite da se mazite sa svojim psom.”
Susan i Rudy su potom pozvali posjetioce da zajedno nahrane krave.
Dok su se spuštale na zemlju, životinje su im ponudile ono zbog čega su prešli toliki put: priliku za topao zagrljaj.
(TBT, NYT)