Piše: Gary Younge, thebosniatimes.ba
Nekoliko mjeseci poslije izbora 2016, 29-ogodišnja Emily Marburger je u zatvorenoj grupi na Facebooku za podršku kandidaturi Hillary Clinton postavila objavu. „Kao i mnogi od nas, u novembru sam se našla u situaciji za koju nisam vjerovala da je moguća“, napisala je. „Znala sam da nešto moram preduzeti. Željela sam dati svoj doprinos. Ali nisam ni sanjala da ću se u svojoj 29. godini kandidirati na listi Demokratske stranke za gradonačelnicu u mom malom gradu od 8.000 stanovnika (u blizini Pittsburga)“.
Prethodni gradonačelnik u tom pensilvanijskom gradiću po imenu Belview bio je otvoreni Trumpov pristalica. Njegov jedini protivkandidat – bar dok se Emily Marburger nije uključila u trku – bio je konzervativni pastor. „Pomislila sam: Ne. Ne može tako“, pisala je Emily. „Glavna primjedba koju sam dobila bio je prigovor da nemam iskustva. Na to mogu odgovoriti: Ne, imam dovoljno iskustva. I da, sposobna sam za ovaj posao“.
Njena objava je postala viralna. Donacije su stizale sa svih strana, pa i sa Havaja, i za 48 sati je sakupila 10.000 dolara. Prethodni gradonačelnik je ispao u prvom krugu. Emily je s lahkoćom odnijela pobjedu u drugom. Na ruševinama poraza Hillary Clinton Emily je neočekivano trijumfirala.
U tome nije usamljena. Trumpova pobjeda je bila veliki udarac za progresivne snage u Americi. Ali taj poraz im je dao novu energiju kakvu im pobjeda Hillary Clinton ne bi donela, podstičući ih da se uključuju u kampanje, lobiraju, doniraju i kandidiraju se – da se angažiraju u političkom životu zemlje na načine i na nivoima koji su im prije toga bili nezamislivi. Jednostavno rečeno, američka ljevica prolazi kroz buran period transformacije, ideološke i strukturne.
Pritisak je usmjeren ulijevo i naniže, a ravnoteža moći se polahko pomjera ka lokalnom nivou. Zahtjevi kao što su Medicare za sve, besplatno školovanje, ograničavanje korporativnih donacija i Zeleni nju dil više se ne odbacuju olahko i mnogi od kandidata za trku 2020. ih prihvataju.
U dokumentarnom filmu Knock the House Down, priči o 4 kandidatkinje koje su uzdrmale partijski establišment na primarnim izborima kandidata Demokratske stranke za Kongres 2018. postoji scena u kojoj buduća članica Kongresa Alexandria Ocasio-Cortez teši kandidatkinju Amy Vilela iz Nevade. Kada je Vilela shvatila da gubi, Alexandria Ocasio-Cortez, koja u tom trenutku još nije izabrana, podsjetila ju je da su izgledi od početka bili protiv njih. „Nije važan niko od nas pojedinačno“, govori joj ona. „Važan je pokret u cjelini. Kako stvari stoje, bar stotina mora pokušati da bi jedna od nas uspjela“.
Poslije desetodnevnog putovanja i razgovora sa aktivistima, gradonačelnicima, profesorima, sindikalcima, predstavnicima gradskih i državnih vlasti, očigledno mi je da hiljade demokrata, progresivaca, liberala i socijalista to „pokušavaju“ na mnogo načina. Mnogi su u tim pokušajima i uspjeli, kao Emily Marburger. „Na listi Demokratske stranke bila sam jedina kandidatkinja koja pripada partiji“, objašnjava Emily. „Poruka je bila da želim unijeti novu energiju, novu perspektivu i novo usmjerenje u ono što gradonačelnici inače rade. Vjerujem da moja pobjeda pokazuje da je moj grad bio spreman za takvu vrstu promjene. Tek kada sam osvojila nominaciju, pomislila sam da se Događa nešto veliko i da bi moja kandidatura mogla biti dio toga“. Skoro polovina starih gradonačelnika u njenom okrugu ostala je bez posla toga dana.
Sastao sam se sa Emily u restoranu Superior Motors u Braddocku, gradiću u blizini Pittsburgha koji je nekada imao čeličanu, a koji je od 1950. izgubio 90 posto stanovništva. Ostalo ih je tek nekoliko hiljada i trećina živi u siromaštvu. Ovaj restoran koji se nalazi u prostorijama nekadašnjeg salona automobila prvi je novi restoran otvoren u posljednjih 20 godina. Novac su prikupili na Kickstarteru, a prostor u vlasništvu grada dobili su na besplatno korištenje od tadašnjeg gradonačelnika Johna Fettermana. Restoran nudi radnu obuku i popuste za lokalno stanovništvo. Prilično je skup i posao u početku nije najbolje išao, ali sve se promijenilo poslije pozitivnog prikaza slavnog televizijskog kuhara, pokojnog Anthony Bourdaina.
Fetterman živi iznad restorana. Postao je zamjenik guvernera poslije kampanje koju je podržao Bernie Sanders. Njegova supruga, Gisele Baretto Fetterman, pridružila nam se na večeri. Ona je u SAD stigla iz Brazila kao dijete, sa majkom i bez dokumenata. Zbog toga joj prijete i šalju poruke mržnje. Prije nego što je stiglo piće, izvadila je telefon i pokazala nam sliku čovjeka koji joj je nedavno prijetio. Pošto je bio nasilan u prošlosti, obezbjeđenje je procijenilo da predstavlja ozbiljnu prijetnju. Zato Gisele treba da zna kako on izgleda.
Kao i obično kada se povede razgovor o politici sa američkim progresivcima, konverzacija teče u nekoliko pravaca – govori se o tome koliko se ljudima podigao moral zbog svih ostvarenih promjena, koliko novih mogućnosti se otvara i uspješno koristi, ali i o tome koliko su vremena mračna, koliko je sve strašno i koliko bi strašnije moglo biti. Svi za stolom vjeruju da bi Trump mogao pobijediti na izborima; polovina njih je uvjerena da će pobijediti.
To je dijalektika nade i straha, rizika i novih prilika, progresa i reakcije, koja američku ljevicu danas čini tako snažnom i istovremeno tako krhkom. Šta bi to moglo značiti za nacionalnu agendu, za Demokratsku stranku, za predsjedničku kandidaturu i dolazeće izbore, to još ne znamo.
Četiri najveća protestna skupa u historiji Amerike odigrali su se u poslhednje dvije i po godine, a 40 odsto stanovništva, uključujući i 55 posto žena starosti od 18 do 54 godine, tvrdi da im je socijalizam draži od kapitalizma. U međuvremenu, vodeći kandidat Demokratske stranke je bivši potpredsjednik Joe Biden – jedan od najumjerenijih kandidata, najbliži partijskom establišmentu.
Možda ih je Trump katalizirao i naelektrisao, ali reakcije više ne zavise od njega – mnogi demokrati su se dali u potragu za novim odgovorima. „Mislim da ništa još nije riješeno“, objašnjava Daniel Biss, bivši senator iz Ilinoisa, član Predstavničkog doma i kandidat za mjesto guvernera. „Progresivno srce Demokratske stranke se probudilo i ljudi više ne žele slušati ono što su im u prošlosti stalno govorili: Sjedi i šuti“.
(TBT, The Guardian)