Dječaci u raskopčanim kabanicama, sa loptama pod miškom, trče niz ulice širom Britanije i viču da “ponovo radi bioskop”. Možda nije baš tako, ali dobro zvuči jer priča koja počinje večeras jeste filmska i biće maraton. Dug 38 kola, uzbudljiv, najneizvjesniji u Evropi.
Na stadionu Anfield čiju će tablu igrači Liverpoola konačno moći da dodirnu – Klop je zabranio dodirivanje dok se ne osvoji trofej.
Pošto osvojen trofej nije bio šampionska titula, san o njoj nastaviće se u crvenom dijelu Liverpoola, od prvog sudijskog zvižduka, a u tom trenutku i svi drugi snovi, ponovo će biti oživljeni.
Premijer liga je najpopularniji nacionalni fudbalski šampionat i nema bilo kakvo geografsko i teritorijalno ograničenje. Premijer liga je najzelenija trava, najbolje postavljena kamera, najveći budžet. To je sinonim za lokal patriotizam u jednom od najglobalnijih cirkusa. Premijer liga je fudbalski NBA. Samo ljepša, tradicionalnija i modernija, istovremeno.
To je ona, često neosnovana, gordost. Ali i odanost. Ceremonija i spektakl.
Ko će biti šampion? Dva su glavna kandidata, kao i prošle godine, uz pojačane londonske klubove. Ko će biti u borbi za “sveto sedmo mjesto”, posljednji vagon za Europu? Najmanje pet timova ima takve ambicije. Ko će se boriti za opstanak? Pitanje je ko neće.
Posljednjih godina engleski fudbal se sve više približava evropskom, u smislu konkurentnosti “ostatka lige” sa vrhom i sve se rijeđe događaju skalpovi favorita, ali opet imate utisak da svako svakog može da pobijedi i čak ni kada se aktuelni šampion sastaje sa nejakim Brightonom u posljednjem kolu, ne otpisujete ni jednu jedinu mogućnost.
U Premijer ligi rade možda i najbolji treneri današnjice – Mauricio Pochettino, Pep Guardiola i Jürgen Klopp. A ako ne rade u Premijer ligi, onda se spremaju da u nju uđu iz Championshipa. Ko je rekao Marcelo Bielsa?
Tolika popularnost lige, doprinijela je da dječaci na školskim igralištima poslije postignutog gola češće uzvikuju Aubameyang nego Milan Pavkov, a sjajne odbrane u prašini propraćene su krikom – Kasper Schmeichel– češće od spominjanja Vladimira Stojkovića.
I to je sjajno, koliko god fudbalski provincijalci u tome vidjeli katastrofu.
Zbog toga, nek je sa srećom svima koji slave početak novog devetomjesečnog perioda “kidanja živaca, ispijanja krvi na slamčicu, čupanja kose” i beskonačnog radovanja.
Neka igre počnu.
(TBT, Nedeljnik)