Prošlog je proljeća egipatska tajna policija upala u klub na Nilu, piše New York Times, i uhapsila rusku trbušnu plesačicu s izlikom da je u centru njihove istrage što ona nosi ispod minijaturnog kostima. Plesačica Johara (pravim imenom Ekaterina Andreeva) insistirala je da je nevina i da je oskudna odjeća koja se može vidjeti na videima njezinih nastupa, po pravilima “čednosti”.
U pritvoru su je posjetiti ruski diplomati, a njen je menadžer u Moskvi “gurao” njezin slučaj. Činilo se kako će plesačica biti deportirana, međutim, u zadnji se čas u slučaj upleo tajanstveni libijski biznismen sa moćnim vezama i Johara je puštena iz zatvora. Trbušni je ples, kao i žene koje ga plešu, česti predmet spora u Egiptu. Dok ga neki vide kao stotinama godina staru tradiciju koja se treba čuvati, neki kažu kako je to samo izlika za “pornografsko ponašanje”.
Slučaj ruske plesačice razotkrio je još jednu dvojbu – je li Kairo metropola trbušnog plesa i ako da zašto sve najveće zvijezde dolaze izvan granica Egipta. “Doći raditi u Egipat bio je moj san od početka”, kaže 33-godišnja Alla Kushnir koja dolazi iz Ukrajine. Njena je karijera započela nakon što je u domovini nastupila na jednom od brojnih talent showova. Kaže kako egipatskom scenom vladaju Amerikanke, Britanke, Brazilke ali posebno žene iz istočne Europe. Stranci donose novu energiju, atleticizam i senzibilnost, više osjećaj disca, a manje egipatske suptilne agresivnosti. “Gadafi je bio poseban muškarac!” Kushnir, koja je odrastala u Nikolayevu završila je pravo a prije toga je sanjala da bude arheolog. Međutim, nastup na televiziji priskrbio joj je ovu neobičnu karijeru. Tokom jedne performanse plesala je sa svijećama na glavi, a u drugoj se bacakala u vodi okružena polugolim muškarcima. Jedan od njezinih videa na YouTubeu ima više od devet miliona pregleda, a po izvedbi može zaraditi i 1.200 dolara. Puristi se užasavaju nad plesačicama poput nje, i tvrde kako je to “gaženje” arapske kulture i povijesti radi profita iznakazilo umjetničku formu. Čak se i neki stranci slažu.
“U mnogim slučajevima zaista nam nedostaje nijansi, suptilnosti i ljepote pokreta koju imaju Egipćanke”, kaže Diana Esposito koja je u Egipat došla iz New Yorka na Fulbrightovoj stipendiji i odlučila sagraditi novu karijeru. U Egiptu je bila poznata kao “Luna of Cairo”, a sada se vratila živjeti u Brooklyn. “Većina Egipćanki nastupa u užasnim uvjetima u turističkim klopkama kraj piramida. Egipatske su plesačice postale ugrožena vrsta, što je tužno za Egipat i umjetnost”, kaže Esposito. Međutim, najveća je i neprikosnovena zvijezda i dalje legendarna Dina Talaat Sayed koja je u karijeri koja traje četiri desetljeća u najfinijim dvoranama i klubovima nastupala ispred svakog diktatora i političara sa Bliskog istoka.
“Ah, Gaddafi, poseban muškarac, jako smiješan”, kaže Sayed koja je svjesna kako je u Egiptu prema trbušnom plesu oduvijek bio odnos ljubavi i mržnje. “Uvijek je bilo te dvojakosti. Nema svadbe bez trbušne plesačice, to se zna, ali ako se jedna oženi za vašeg brata, onda je to veliki problem”, kaže. Stigma je sve veća i radi novovjekovnog puritanizma koji se uvukao u društvo. U Egiptu se zato sada ne može na filmu vidjeti poljubac, radi pjesme, crteža ili priče možete završiti na sudu. Za to riskiraju i batine Suci se ne libe kažnjavati žene radi “manjka morala”. “Egipćani Egipćanke vide kao kurve ako se bave trbušnim plesom, dok strankinje mogu biti zvijezde”, kaže menadžer Andreeve, iako iznimki ipak ima. Među njima je i Amie Sultan, djevojka koja se školovala za balerinu iz imućne obitelji, ili pak 65-godišnja Fifi Abdou koja je nekima predmet sprdnje dok je mnogi cijene i smatraju nacionalnim blagom.
Randa Kamel koja vodi školu u Kairu kao tinejdžerka je pretučena, a zbog plesa ju je izudarao vlastiti otac. I sada njezin sin taji majčino zaposlenje, a ona skida umjetne nokte prije susreta s njegovim učiteljima u privatnoj srednjoj školi. “Zato ne nastupam na televiziji, želim da on ima dobar život i ne želim se previše izlagati”, kaže Kamel.
Ruskinja Johara blagoslivlja dan kada je uhapšena jer joj je od tada narasla popularnost više no ikada. Traže je moćni i slavni, od djece ministara do tajkuna. Briga oko njezine odjeće i kratkih haljina je, bar za sada, nestala, a haljina u kojoj je uhićena je haljina koju sad nosi barem u jednoj tački tijekom svakog nastupa. I sama je priznala da iako je slavna i puno radi na sebi teško može biti dobra kao Egipćanka. “Mi možemo biti tehnički savršene ali one imaju arapsku dušu”, kaže Johara koju obožavatelji svejedno tretiraju kao veliku zvijezdu.
(TBT, Mediji)