U okviru programa Pulskog filmskog festivala 11. srpnja će u Srpskom kulturnom centru u Puli biti otvorena izložba “Sonja Savić – Djevojka iz grada”, povodom 35 godina od Zlatne Arene za film “Šećerna vodica” u kojem je imala glavnu ulogu. Da je jedna od najpopularnijih glumica bivše Jugoslavije, Sonja Savić, među nama, ove godine bi slavila punih 42 godine karijere. Na filmu se prvi put pojavila 1977. godine i istog trenutka počela pisati povijest filma na ovim prostorima.
Pomicala je granice u filmskoj umjetnosti, bila je neopisivo lijepa na neki krhak način, a umjetnosti je dala sve, nije promašeno ustvrditi da je dala i previše. U svijet profesionalne glume ušla je već sa 16 godina, da bi samo pet godina poslije, u dobi od 21, diplomirala je na Fakultetu dramskih umjetnosti u Beogradu. Tačno za vrijeme za početak 80-ih koje su postale njeno vrijeme. Ne zaboravljaju se njene scene u filmu “Una”, snimljenom po romanu Mome Kapora, o ljubavi između profesora Mišela Babića i njegove studentice Une Vojvodić. Posebno gola Sonja koja jede trešnje na balkonu i zavodi profesora tokom intervjua.
Glumila je u 50 filmova, od kojih su mnogi već dugo apsolutni klasici: “Davitelj protiv davitelja”, “Život je lep”, “Balkanski Špijun”, “Mi nismo anđeli”, “Šećerna vodica”, “Jug-jugoistok”… I dok je na filmu briljirala, u životu je tonula sve dublje i niko joj nije mogao pomoći. Jednom prilikom je izjavila da se odrekla privatnog života kako bi se posvetila umjetnosti, a već krajem osamdesetih počele kružiti priče da je Sonja Savić ovisna o heorinu. Bliski prijatelji umrli su u razmaku od nekoliko godina. Jedan od čvršćih razloga za takve glasine bilo je njeno intenzivno prijateljstvo s članovima kultne grupe Ekatarina Velika.
Početna postava, njih četvero, doista su bili na heroinu, međutim, priče da je većina umrla od posljedica drogiranja, nisu bile tačne. Milan Mladenović umro je 1994., naglo, od raka gušterače. Bojan Pečar umro je u Londonu 1998., sasvim čist, od srčanog udara. Margita Stefanović 2002. i Ivan Vdović 1992. doista su umrli od AIDS-a kao posljedice intravenoznog uživanja droga.
Vidovićeva smrt Sonju Savić najgore je pogodila zato što nije tajio svoju bolest, pa su ga preko noći napustili skoro svi. “Taj grad pokazao je koliko je malen”, govorila je za Beograd. Članovi EKV urmli su u nekoliko godina nakon zloslutne briljantne pjesme “Par godina za nas” iz 1989., a ista sudbina zatekla je i Sonju Savić koja je bila i dio iste scene i iste generacije i potpuno istog osjećaja duboke patnje zbog sveopćeg raspada svijeta u kojem su živjeli. “Nisam bila srećna što se družim s njima. Bila sam srećna što sam pronašla ljude koji su nesrećni kao ja”, izjavila je jednom prilikom Sonja.
Posljednji put u javnosti se pojavila upravo u dokumentarnom filmu o EKV-u “Kao da je bilo nekad”. Za pretpostaviti je da bi Sonja Savić umrla i ranije da nije odmah nakon rata počela često raditi u Sloveniji. I onda je u augustu 2008. pukla vijest da je umrla u dobi od 47 godina. Pisalo se da su joj u krvi tokom obdukcije pronašli morfij i heroin, što nikoga nije posebno začudilo. Vrlo slično kao i kod Margite, najveću gorčinu ostavila je informacija da je Sonja pronađena mrtva u golom stanu, bez namješaja. Sahranjena je u rodnom selu svog oca Donja Gorevica, na sahranu joj navodno nije došao niko od kolega.
(TBT)
