Iza te tužne priče stoji žena koja se borila sa tragedijama i mentalnom bolešću cijeli svoj život, na kraju kojeg je pokleknula pred mislima koje su je progonile.
Rođena je 25. januara 1882. godine i od svojih mladih dana odrastala je privilegiranim životom. Njezini roditelji Sir Leslie Stephen i Julia Stephen bili su ugledni ljudi u svojoj londonskoj zajednici. I sami su bili pisci, Leslie je bio urednik Dictionary of National Biography, a Julija pisala knjigu o svojoj profesiji, njezi bolesnika.
Virginia i njezina sestra Vanessa neko su se vrijeme školovala u obiteljskoj kući, zahvaljujući bogatoj knjižnici njihova oca. Zatim su obje krenule u kraljevski koledž u Londonu.U svijet književnosti ušla je nakon diplome, i uključila se u krug umjetnika i intelektualaca poznatih kao Bloomsbury grupa.
Tu je upoznala i svog supruga Leonarda Woolfa, a nakon njihova vjenčanja 1912. godine kupili su Hogarth Press tiskaru, i počeli objavljivati djela pisaca poput Sigmunda Freuda i T.S. Eliota, piše.
Polubraća su je seksualno zlostavljala
1915. godine objavila jePutovanje no slavu je stekla 1925. godine sa četvrtom novelom Gospođa Dalloway. Teme kojima se bavi vrte se oko feminizma, metalne bolesti, i homoseksualnosti.
Zatim je objavila ostale vrijedne i popularne novele kao što su K svjetioniku, Orlando, ali i poznate eseje Vlastita soba i Tri gvineje. Ta su djela dovela do njezinog uspjeh kao revolucionarne i ugledne spisateljice.
Unatoč uspjehu i slavi, Woolf je iza sebe imala četiri neuspjela pokušaja samoubojstva, što je bio znak da nije dobro.
“Odrastanjem se gube neke iluzije, i nastaju druge”, jednom je rekla.
Nakon niza traumatičnih iskustava još kao mlada izgubila je niz svojih dječjih iluzija. U trenutku dok su ju seksualno zlostavljala njezina polubraća George i Gerald Duckworth, nestala su prva. Zlostavljanje je trajao od šeste do njezine 23 godine, kada je otišla od kuće.Najvjerojatnije je zlostavljanje potaknulo niz njezinih problema sa mentalnim zdravljem, no majčina smrt 1895. godine samo je ubrzala taj proces. Ubrzo nakon toga doživjela je svoj prvi živčani slom, sa 13 godina. I od tada je krenulo samo nizbrdo, umrla joj je polusestra Stella dvije godine nakon, a 1904. godine otišao je i otac nakon raka želuca. Zbog toga je bila i institucionalizirana.
Čak i nakon književnog uspjeha i sretnog braka sa Leonardom, nastavila se boriti sa depresijom i mentalnim problemima. Nekoliko puta se pokušala ubiti, borila se sa halucinacijama i razdobljima manije. Isprobala je različite psihološke tretmane, no zbog tadašnjeg stanja istraživanja tih problema u njezinom vremenu, imala je samo negativne rezultate. Jedan od tih tretmana uključivao je i vađenje zubiju, što je bila teorija koja je vladala 20-ih i koja je povezivala mentalnu bolest sa dentalnim infekcijama.