Današnjim očima naviknutim na posmatranje umjetnosti u oskudnim enterijerima, vila italijanskog samotnjaka, kolekcionara Francesca Federica Ceruttija, u kojoj su smješteni njegovi lični predmeti, zasigurno je neobičan prizor.
Šta bi od nje učinilo svijet savremene umjetnosti?
“Obožavam ovu vilu. Ona je kao umjetnička instalacija”, kaže Carolin Cristof-Bakargyev, direktorica Muzeja savremene umjetnosti Castelo di Rivoli. “Umjetnici više ne mogu podnijeti bijele kocke. Morate ukloniti auru muzeja da bi umjetnost ponovo oživjela.”
Cerutti je preminuo 2015. u svojoj 93. godini. Nakon njegove smrti fondacija koju je on osnovao i Castello di Rivoli, prvi muzej savremene umjetnosti u Italiji, nadomak Torina na sjeverozapadu Italije, postigli su dogovor da Ceruttijeva lična kolekcija postane dostupna javnosti. Nekoliko odabranih remek-djela izloženo je u Castellu.
Dom u kojem se nalazi Ceruttijeva kolekcija sačinjena od oko hiljadu predmeta, ekscentrična je vila u provansalskom stilu koju je Cerutti sagradio šezdesetih godina u brdima iznad Torina. Ona je nedavno renovirana, a njome sada upravlja Castello. Za javnost je otvorena 4. maja.
“Mi živimo u eri kolekcionara, a sada smo svojoj kolekciji upravo dodali jednog”, kaže Carolin Cristof-Bakargyev, koja je prije nego što je imenovana za direktoricuu Castella di Rivoli bila umjetnička direktorica festivala savremene umjetnosti. Ona kaže da je Ceruttija doživljavala kao arhetipski primjer toga kako bi imućni ljudi trebalo da prikupljaju, uživaju i naposljetku dijele umjetnost.
“On je želio da njegova kolekcija postane javni muzej dostupan svima”, ističe ona.
Cerutti se nalazio na čelu porodičnog posla Legatoria Industriale Torinese, koja se bavila telefonskim imenicima od pedesetih do šezdesetih godina prošlog vijeka. Nikada se nije oženio. Tokom sedmice vrijeme je provodio u skromnom stanu u blizini svoje fabrike u Torinu, a nedjeljom bi sam ručavao u vili, dok bi mu društvo pravile samo orhideje na balkonu, kad je ljeto, a u zimskim noćima – mada bi rijetko prenoćio tu – djela Giorgia de Chirica.
Planirao je skončati u svojoj spavaćoj sobi na vrhu kule, okružen srednjovjekovnim italijanskim slikama, ali je ipak preminuo u bolnici u Torinu. U to vrijeme je malo ljudi znalo šta je Cerutti sve posjedovao – slike, tepihe, keramiku, namještaj i srebro koji će kasnije biti procijenjeni na šest stotina miliona dolara.
“Njegovo kolekcionarstvo bilo je izraz unutrašnje potrebe”, kaže Carolin Cristof-Bakargyev, pokazujući na sliku Dosa Dosija iz 16. vijeka. Svetog Georgija koji je, između ostalog, bio i zaštitnik bibliofila. Cerutti je bio naročito naklonjen slikama usamljenika sa knjigama. Pontormov “Portret džentlmena sa knjigom i rukavicama”, nastao oko 1540. godine, vjerovatno je najbolja.
Gospodin Cerutti imao je, međutim, oko i za djela iz 20. vijeka. Stepenište je oivičeno slikama Francisa Bacona, Amadea Modiglianija, Paula Kleea, Juana Miroa i Fernanda Legea.
Carolin Cristof-Bakargyev je pokrenula program za savremene umjetnike koji se pozivaju da odgovore na vilu i kolekciju.
“Otvaramo se ka prošlosti”, kaže ona. “To je novina. Eksperimentiramo, a umjetnici to prihvataju.”
(TBT, NYT)
