Šukuti, Gruzija – Luka Torotadze (11) sklupčao se na grobu svog deda-ujaka Bičika, obrisavši prašinu sa debeljuškaste kožne lopte koja je ležala tik uz nadgrobnu ploču.
Ta lopta – nekada crna, a sada boje pepela – na istom je mjestu već 15 godina. Pogled na bilo koje od grobalja u ovom selu otkrio bi na desetine istih takvih lopti.
Bila je subota, a u blizini groba deda-ujaka Bičika, Lukina rođaka Barbara i njene sestre pomagale su majci da posredi grob svog pokojnog muža Vitalija, oca djevojčica. Nadale su se da će do naredne večeri i na njegovom grobu biti jedne onakve lopte.
Svakog proljeća u Šukuti na zapadu Gruzije od kože se šije crna lopta kojom se igra “lelo burti“, brutalna folklorna igra – jedinstvena mješavina ragbija i ulične tuče – koja se nekada igrala u čitavoj gruzijskoj oblasti Guriji, ali je do danas opstala samo ovdje gdje se igra jednom godišnje, na pravoslavni Uskrs.
Lopta je jedini rekvizit i jedini trofej. Pobjednik ima pravo da je zadrži i položi je na grob po svom izboru kako bi odao počast sjećanju na preminulog.
“Lopta postaje relikvija, simbol pobjede, poštovanja”, ističe Vaktang Torotadze, Vitalijev stariji brat. “Zato se toliko trudimo da budemo što bolji u igri.”
Vitalij Torotadze preminuo je 2017, u 49. godini. Vaktang (61) je prije mnogo godina prestao da igra “lelo burti“, kako kaže, ali će se ove godine ponovo okušati. Već dvije godine čeka na to. “Lelo burti“ je vlada Gruzije prije dve godine proglasila “nematerijalnim spomenikom kulture”. Ta igra je brutalna, ali živa razonoda koja diše. Uzburkava strasti i nanosi povrede.
Na dan igre, selo se dijeli na Gornji i Donji Šukuti, a muškarci iz oba dijela bore se da odnesu loptu u svoj kraj sela. Kada makar jedan od njih uspije, igra je završena.
Nema nikakvih granica, broj učesnika nije ograničen, a moglo bi se reći da nema ni pravila. Ženama nije zabranjeno da igraju, ali se one rijetko upuštaju u to. Igra obično traje nekoliko sati. Ponekad se protegne do duboko u noć, a jedne godine je potrajala svega 20 minuta.
Nagrade su možda skromne – ponos i lopta u obliku knedle teška poput cigle – ali su dragocjene za buduće generacije.
(TBT, NYT)