Vatra u Notre-Dameu, iako bez ikakve sumnje katastrofalna sama za sebe, mogla bi se ponoviti na mnogim drugim mjestima u zemlji sa zadivljujućim naslijeđem.
Spisak požara, ili nesreća koje su se umalo završile požarom, u historijskim građevinama u posljednjih 25 godina je dug i uključuje i plamenove koji su progutali zgradu parlamenta iz 17. vijeka 1994. godine.
“Mi ni najmanje ne vodimo računa o našem naslijeđu”, kaže Alexandre Gady, historičar umjetnosti sa Sorbonne. “Novac koji se ulaže je prosto nedovoljan.”
Francuska je u suštini odustala od pokušaja da zaštiti svoju baštinu i nada se najboljem. Na godišnjem nivou u historijske spomenike, poznate kao patrimoine, ulaže se oko 360 miliona dolara.
Između 20 i 30 miliona dolara dijeli se na 86 katedrala, odnosno između 260.000 i 400.000 dolara po katedrali. Ugrubo pola novca odlazi lokalnim zajednicama za građevine u vlasništvu lokalnih vlasti, a ostatak ide u ruke privatnika u vidu poreskih olakšica za restauraciju. Tek četiri posto građevina je u vlasništvu države, poput Notre-Damea.
Posjetiocima se u Francuskoj nerijetko desi da ne mogu posjetiti neku seosku crkvu iz 14. vijeka zato što nema novca da se unajmi čuvar. Ili su preostale crkve otvorene i napuštene.
Situacija je toliko loša da je vlada predsjednika Emmanuela Macrona prošle godine pokrenula lutriju za prikupljanje novca. Program je vodio Stefan Bern, televizijska ličnost, čiji je historijski program doprinio podizanju svijesti o naslijeđu Francuske.
Bern je prošle godine skupio skoro 50 miliona dolara za zaštitu desetina spomenika koji su najugroženiji.
“Borim se godinama da bih mogao da kažem – moramo da zaštitimo našu baštinu”, kaže Bern. “Sve zavisi od ljudi, a ovdje je riječ o veoma delikatnoj situaciji.”
Francuska nema tradiciju privatnih donacija, ali se to po svoj prilici mijenja. Za manje od sedam dana za obnovu Notre-Damea prikupljeno je skoro milijardu dolara, prema riječima Guillauma Poistrenala iz Fondacije za nacionalnu baštinu.
Prije požara, budžet za obnovu katedrale bio je svega 170 miliona dolara.
Usljed nedovoljno resursa i ograničene ispomoći Ministarstva kulture, u čijoj su nadležnosti Notre-Dame i druge katedrale, nije bilo nepoznato da nema sredstava. U prošlogodišnjem izvještaju francuskom parlamentu navodi se da “fondovi namijenjeni historijskim zdanjima ne omogućavaju obnovu i razvoj ovih građevina”.
Nije da je Francuze briga.
“Živimo u zemlji u kojoj su ljudi ektremno vezani za svoje naslijeđe”, kaže Alen de la Breteche, predsjednik Saveza za zaštitu baštite i životne sredine.
Vlada, koja se suočava sa sve većom potražnjom sredstava, u posljednjih 50 godina znatno je izmijenila prioritete. Pod Charles de Gaulleom, na primer, historijskim spomenicima bila je namijenjena trećina budžeta Ministarstva kulture, tri puta više nego danas.
Nije najjasnije hoće li – i može li uopće – država promijeniti to.
Macron je prije vatre “održao sjajan govor o baštini, ali se budžet nije promijenio”, kaže De la Breteche.
On misli da će vatra poslužiti da se podigne svijest o neophodnosti brige za historijske spomenike. “Mi u Francuskoj imamo tendenciju da se probudimo tek kada se nešto ovako desi, umjesto da sve vrijeme u kontinuitetu vodimo računa o važnim zdanjima”, kaže Poistrenal. “Mi smo impresionirani akcijama za prikupljanje sredstava za obnovu Notre-Damea. Ljudi sada shvataju koliko je naše naslijeđe krhko.”
(TBT, NYT)