Nakon što je meksička naftna industrija otvorena za privatni sektor, Obrador želi da uloži milijarde dolara u energetske kompanije u državnom vlasništvu.
Obrador, ponosni ljevičar, ističe da namjerava povratiti slavne dane nacionalne naftne kompanije Petróleos Mexicanos, ili Pemex, koja je pomogla Meksiku da postigne nezavisnost u snabdijevanju energentima, a koja je ujedno u zapošljavala stotine hiljada ljudi.
Pemex je i dalje jedan od najvećih poslodavaca u ovoj zemlji, a iz njega dolazi 20 posto ukupnih sredstava iz nacionalnog budžeta. Nacionalna proizvodnja nafte, međutim, danas iznosi tek polovinu proizvodnje iz 2004. godine kada je bila na vrhuncu. Meksiko je prošle godine bio na 11. mjestu po proizvodnji petroleja u svijetu, dok je 2002. godine bio na četvrtom.
Vlada Obradorovog prethodnika Enriquea Pene Nieta počela je prodavati prava za eksploataciju i proizvodnju nafte investitorima kako bi neutralizirala pad u proizvodnji. Meksiko je dozvolio i stranim investitorima da uzmu više učešća u industriji.
Obrador je zaustavio većinu novih stranih investicija, ali oni koji ga kritiziraju upozoravaju da on sada suludo ulaže javni novac u industriju fosilnog goriva koju će zamijeniti čiste tehnologije.
“Ne možete riješiti izazove 21. vijeka vizijom iz 1930. godine”, kaže Lurdes Melgar, sekretarica Ministarstva za energetiku u prethodnoj vladi.
Jedan od najvećih problema je što ni Pemex ni državna energetska kompanija FEC nemaju sredstava da iznesu Obradorovu viziju. Niti posjeduju ekspertizu u tehnologijama poput podvodnog bušenja ili obnovljive energije.
Sa 107 milijardi dolara duga, Pemex je najzaduženija naftna kompanija u svijetu. Proizvodnja nafte u januaru je bila najniža za 40 godina postojanja, a u rafinerijama se koristi tek trećina kapaciteta. Korupcija je napumpala troškove proizvodnje, a Meksiko je uveo ogromne poreze na profit kompanije. Većina analitičara procjenjuje da je u kompaniju potrebno uložiti najmanje 20 milijardi dolara.
Obrador, sa druge strane, tvrdi da će Pemex uložiti osam milijardi u izgradnju nove rafinerije u naredne tri godine. Analitičari kažu da taj plan nije izvodljiv. Taj projekat zauzima centralno mjesto u Obradorovim pokušajima da okonča situaciju u kojoj se Meksiko sve više oslanja na uvoz benzina iz SAD, a koji čini dvije trećine nacionalne potrošnje. Kritičari navode da Obrador ulaže milijarde u korumpirani i neefikasni Pemex.
Vlada je u januaru obustavila tender za prodaju prava za proizvodnju solarne energije i energije na vjetar u državnoj elektroprivredi, iako su na prethodnim tenderima uspjeli da proizvedu najjeftiniju energiju na svijetu.
Greenpeace je saopćio da Meksiko, ukoliko ne bude više ulagao u obnovljive izvore energije, neće dostići ciljeve za redukciju emisije štetnih gasova predviđene Pariskim sporazumom, ali i nacionalnim zakonodavstvom.
Obrador nije u potpunosti isključio privatne investicije. On je izazvao privatne naftne kompanije koje su u posljednjih nekoliko godina došle u Meksiko da povećaju proizvodnju kako bi bile konkurentne Pemexu.
“Nema ideologije, nema politike, praksa i rezultati – da vidimo ko će bolje”, rekao je predsjednik.
Agencije za rejting upozorile su da bi privatne kompanije tako mogle negativno utjecati na javni dug Meksika, dijelom zbog količine sredstava koja država ulaže u Pemex i državnu elektroprivredu.
John Padilla iz konsultantske firme IPD Latinska Amerika navodi da Obrador po svoj prilici ne razumije koliko njegova politika škodi nacionalnoj ekonomiji. Meksiko “nevjerovatno zavisi od globalnog tržišta, počev od trgovine, pa do finansija”, ističe Padilla. “Tu je najveći raskorak.”
(TBT, NYT)
