Američki predsjednik, ponosni nacionalista, izaziva žalbe saveznika i neprijatelja zato što krši sve norme međunarodnih odnosa govoreći o tome kako je američki dolar izgubio svoju auru sigurnog utočišta.
Ali novac priča drugu priču.Posljednjih godina dolar je zaradio status kao omiljeno spremište za svjetsku štednju, glavno utočište u vremenima krize i ključni način razmene dobara poput nafte.
Izdržljiva potentnost dolara ojačala je poziciju predsjednika Donalda Trumpa.
Omogućila je Riznici da pronađe kupce za vladine obveznice po zavidno niskoj cijeni.
Osnažila je Trumpov autoritet u nametanju njegovih međunarodnih politika uvećavši moć njegovih trgovinskih sankcija – naročito protiv Irana i Venecuele.
Pošto banke ne smiju da rizikuju da ugroze pristup globalnoj finansijskoj mreži koja se zasniva na dolaru, one izbjegavaju države i kompanije koje je Washington izgnao.
“Dolaru nema alternative, makar ne one koja se može uočiti”, kaže Mark Blythpolitički ekonomista sa Univerziteta Brownna Rhode Islandu. “Ne možemo pobjeći od dolara, ali on SAD daje zapanjujuću strukturalnu moć.”
Pošto je jasno da američka valuta postaje sve moćnija, pozajmice u dolarima licima izvan SAD, isključujući banke, porasle su od kraja 2007. do početka 2018. godine, prema podacima Banke za međunarodna poravnanja.
Od manje od 10 odsto, porasle su na više od 14 odsto globalnog ekonomskog autputa.
Sve ovo dogodilo se uprkos predviđanjima da bi dolar nakon finansijske krize mogao da konačno izgubi na dominantnosti.
Kina teži unapređivanju uloge svoje valute, ženminbija, kako bi ona bila u skladu sa pozicijom Kine kao svjetske sile. Tokom posljednje decenije, Kina je uspostavila devizne aranžmane sa više zemalja, uključujući Kanadu, Britaniju i Brazil.
Predsjednik Xi Jinping predvodio je skup globalnih infrastrukturnih projekata u vrijednosti od bilion dolara, dijelom i zato što je ova inicijativa poznata kao “Pojas i put“, sredstvo za širenje upotrebe ženminbija u svijetu. Protekle godine Kina je uspostavila trgovinski sistem u Shanghaiu koji omogućava da se nafta kupuje u kineskoj valuti.
Ali ekonomsko usporavanje Kine, rastući dug i spekulacije da kineske investicije zapravo predstavljaju novi oblik kolonijalizma uticali su na to da Kina uspori sa svojim infrastrukturnim planovima.
Restrikcije kineske vlade na iznošenje novca iz zemlje, ali i uznemirujuće zadržavanje stranaca, dovode u pitanje koliko je pametno čuvati novac u Kini, ali i koliko je privlačno u ruci držati pare na kojima se nalazi Mao Zedung.
“Šta je sa Kinom?”, pita se Blyth, navodeći moguće alternative dolaru. “Mogao bih da odem tamo i nestanem. Ne ulivaju povjerenje. Kada razvijate takvu politiku, ne možete biti ozbiljna svetska valuta.”
Najozbiljniji konkurent dolaru je dugo bio euro. Predsjednik Evropske komisije Jean Claude Juncker u septembru je u svom obraćanju javnosti rekao da evropski blok 80 odsto energenata koje uvozi plaća u dolarima, iako samo dva odsto uvozi iz SAD.
“Morat cemo promijeniti to”, istakao je Juncker.
“Euro mora postati aktivno sredstvo nove, suverene Evrope.”
Najtraženije investicije sa eurom, njemačke vladine obveznice, veoma su tražena roba, ali njih nema mnogo. Nijemci imaju i kulturološku averziju prema dugovima, zbog čega nisu voljni da finansiraju bilo šta prodajom obveznica. U poređenju s tim, američke obveznice gotovo su neograničene.
Serijska kriza u 19 zemalja EU u kojima je euro zvanična valutaizazvala je prije animozitet nego jedinstvo, i otkrila da je euro valuta kojoj nedostaje politička struktura koja će garantovati adekvatan odgovor kada nastane nevolja.
“Problemi sa eurom su problemi sa rukovođenjem”, kaže Catherine Schenk ekonomska istoričarka sa Univerziteta Oxford. “On je od početka bio manjkav, zato ne djeluje kao sigurno mjesto na koje treba pobjeći od američkog dolara.”
Dolar, nasuprot tome, djeluje kao jedinstvena tvorevina – valuta oslobođena egzistencijalnih strahova.
Američka centralna banka, Savezne rezerve, posljednjih godina uvećala je kamate sa ciljem da riješi problem jeftinog novca koji je pustila u promet kako bi se nosila sa finansijskom krizom. Više kamate učinile su dolar primamljivijim za ulagače.
“Iako je u Bijeloj kući Trump, i iako čini sve što čini da potkopa američko vođstvo u svijetu, dolar je još uvijek dominantna valuta u svijetu, i po svoj prilici će to i ostati”, kaže Nicola Casarinisa Instituta za međunarodne poslove u Rimu.
Dominantnost dolara omogućila je Trumpu da diktira međunarodnu politiku. Dok on pokušava da svrgne ppredsjednika Venecuele Nicolása Madura, sankcije uvedene toj latinoameričkoj zemlji paralisale su izvoz nafte i bankarski sistem u roku od nekoliko dana.
Trumpova odluka da obnovi učešće Amerike u antinuklearnom sporazumu sa Iranom i produži sankcije izazvala je preneraženost u evropskim zemljama. Njemačka, Francuska i Italija posmatrale su Iran kao izvor nove trgovine.
Ipak, Evropa se povinovala sankcijama što njene banke ne mogu da dopuste da izgube pristup globalnom finansijskom sistemu kojim dominira dolar.
Za globalnu banku, “nemogućnost da operiše u dolarima je praktično smrtna kazna”, kaže Brad Setser, bivši zvaničnik Riznice SAD.
U svom skorašnjem govoru , Benoît Cœuré, član odbora Evropske centralne banke, optužio je SAD da koriste dolar kako bi drugima nametnule svoju politiku.
“Biti izdavač valute svjetskih rezervi daje vam međunarodnu monetarnu moć, a naročito kapacitet da pristup finansijskim i platnim sistemima iskoristite kao oružje”, rekao je Cœuré. U lice takvoj “čvrstoj moći”, za Evropu je imperativ da unaprijedi poziciju eura i iskoristi svoju valutu “kao sredstvo za postizanje globalnog uticaja”.
(TBT, NYT)