Kada su M. Nighta Shyamalana pitali šta je bio najveći obrt u njegovom životu, pažljivo je razmislio. Odgovor je, kaže Shyamalan čije je ime sinonim za obrte još od njegovog debija 1999. godine filmom “The Sixth Sense”, vrijeme kada je snimao trilere koji su doveli do toga da ga Newsweek 2002. godine nazove “novim Spielbergom”.
“Sve što želim je snimati trilere”, kaže Shyamalan (48). Nakon što je godinama snimao drugu vrstu filmova, dodaje on, povratak onome što najviše voli doveo ga je do jednog zaključka: “Wow, sve što želim sam već imao.”
Njegov novi film “Glass” igra na slavu svog prethodnika, ostvarenja “Split” (2017), a predstavlja poslednji dio trilogije o superheroju koja je počela 2000. godine filmom “Unbreakable”.
Shyamalan, koji danas živi u Filadelfiji, kaže da ga je Disney, koji je producirao “Unbreakable”, podstakao da film ne promovira kao ostvarenje zasnovano na stripu. “Unbreakable” je zaradio novac, ali nije dostigao veličinu filma “The Sixth Sense”, niti je odjeknuo onako kako se Shyamalan nadao da hoće. Sa druge strane, ipak je uspio pridobiti veliki broj fanova koje je Shyamalan ubrzo častio nastavkom “Split”: horor trilerom u kojem glavnu ulogu tumači James McAvoy, a koji je – iako snimljen za samo devet miliona dolara budžeta – zaradio preko 278 miliona dolara.
“Glass” je, kaže Shyamalan, najteži film koji je ikada snimio. On nudi uvid u univerzum u kojem obitava “Unbreakable”. Slijede izvodi iz razgovora sa rediteljem.
Kada ste snimali “Unbreakable”, tržište superherojskih filmova nije bilo onakvo kakvo je danas. Šta mislite o njihovoj trenutnoj popularnosti u Holivudu?
Bio sam sretan što sam među prvima uradio to i rekao: “Hajde da snimimo film inspirisan stripom, film o stripovima.” I svi su govorili da je to veoma nerazvijeno tržište, da to nije mainstream materijal, da ljudi ne idu u kina da gledaju takve filmove. A sada su upravo takvi filmovi među najvećim hitovima. Razumijem to. To je mitologija koja osnažuje. To su bogovi među nama.
Rođeni ste u Indiji, odrasli u duhu hinduizma, ali ste pohađali katoličku školu. Koliko ste spiritualni i koliko se to promijenilo od filma “The Sixth Sense”?
Mislim da bih sebe najprije mogao definirati kao vjernika u smislu da sam – naročito poslije tog filma – oduvijek vjerovao u nešto. Samo ne bih mogao da to preciznije odredim.
Kada ste sa svojom porodicom i prijateljima, jeste li vi onaj koji zasmijava sve?
Da, ja sam dežurna luda. Jedino sam smrtno ozbiljan kada se govori o kinematografiji. Tada nisam nimalo zanimljiv. Ako želite da gledate lošu TV seriju, ne želite da to gledate sa mnom. Užasno ćete se provesti pošto ću ja sve vreme praviti grimase i komentirati. Za mene je to oblik umjetnosti. Kinematografiji treba odavati počast. O njoj se mora misliti na gotovo sakralni način.
O filmovima “The Visit” i “The Split” često se govorilo kao o “povratničkim” filmovima. Da li vas je to frustriralo?
Ne, na mom putovanju je nevažno šta će drugi reći o meni. Jednostavno ne smije biti.
“Unbreakable” i “Split” nose drastično različiti duh. Kako ste ih uspjeli spojiti za “Glass”?
Mislite o tome na ovaj način: duh kojim odiše “Unbreakable” u skladu je sa glavnim junakom filma Davida Dana (Bruce Willis), koji je introspektivan, potišten. A glavni junak filma “Split” je nasilan, jeziv, zabavan, čudan – i pun prijetnji. Taj film nosi jedan veoma mračan, skoro horor vibe. “Glass” također predstavlja naslovnog junaka, gospodina Glassa (Samuel L. Jackson). On je filozof koji igra šah. Tako da ton filma uvijek odgovara glavnom liku.
Lik Jamesa Mcavoya u filmovima “Split” i “Glass” kidnapuje tinejdžere i čak ih i jede. U kakvom mentalnom stanju morate biti da biste snimili nešto takvo?
Bio sam raspoložen da snimim šokantne stvari, one koje su u suprotnosti sa humorom.
To je smiješno zato što imam utisak da je ono što sam želio postići svojim filmovima prikladnije za današnja kina nego što je bilo 1999. godine.
Ja podržavam svoje likove. Zaista sam im posvećen.
Oni mogu da učine strašne stvari – ali uopšteno ih podržavam i saosjećam sa tim odakle dolaze i zašto se ponašaju na određeni način.
Kada ste snimali “Split”, jeste li imali na umu kako će se završiti “Glass”?
Jesam. Imao sam nekoliko ideja kojima sam se igrao, i generalnu zamisao gdje će se naći, metaforički i konkretno rečeno, oštrica čitave priče. Poigravao sam se, rekoh, ali između trenutka kada sam završio “Split” i onog kada je on izašao nakon četiri mjeseca, u tom periodu sam pisao “Glass” i već sam imao pojedinosti na papiru. Ostalo mi je samo da izbrusim pojedinosti i zaokružim čitavu priču.
(TBT, NYT)
