Iako je u toku protekle godine Akademija filmskih umjetnosti i nauka uložila napor da se pozabavi tradicionalnim manjkom diverziteta u svojim strukturama i odjeljku za nagradu filmovima, ovogodišnji Oskari nisu prošli bez kontroverzi. Dok je nekoliko nagrada ljudima tamnije puti slavljeno, Oskar za najbolji film Green Book, proizveo je mnogo neodobravanja među brojnim aktivistima za rasnu pravdu zbog problematičnog predstavljanja glavnog crnog lika.
Jasno je da je pred Hollywoodom još dug put u borbi protiv rasne i rodne diskriminacije, ali barem se diskusije održavaju i neke mjere poduzimaju.
Ali još jedan jednako opasan aspekt američke filmske industrije ostao je uglavnom ignorisan: krvavi novac. Više nego ikad prije, Hollywood je izgleda ovisan o finansiranju od nekih od najbrutalnijih režima na svijetu, bilo da je to u obliku posezanja za unosnim novim tržištima, osiguravanja novih investicionih pritoka ili razvijanja kreativnog sadržaja.
Tako dok vršimo pritisak sa #OscarsSoWhite, #MeToo i #TimesUp, vrijeme je da dodamo i #OscarsSoRed u diskusiju.
Kineski novac i cenzura
U skorije vrijeme, Kina je postala glavni igrač u Hollywoodu, ujedno i kao izvor prihoda za, i investicija u filmove. Prije nego što su značajno opale nakon Trumpovog izbora, kineske investicije u Hollywood su dostigle nekoliko milijardi dolara. Zaista, kako je posjeta američkim kinima opala na najniže nivoe u više decenija, cifre stranog prisustva, sa Kinom koja vodi, nikada nisu bile bolje.
Kako je Hollywood počeo ovisiti o Kini kao o tržištu i izvoru investicija, režiseri i studiji su sve više ne samo oblikovali priče tako da se dopadnu kineskoj vladi, već su se upustili u direktnu samocenzuru u pogledu tema kojima će se baviti.
Sjećate se optužbi za izbjeljivanje azijskih likova kada je izašao Marvelov Dr. Strange? Ispada da je Tilda Swinton predstavljena kao „drevna“ ne zato što je bijela već zato što je u stripovima, ovaj lik tibetanskog porijekla, identitet koji bi, ako se zadrži, osudio na propast filmsko potencijalno plasiranje na značajno kinesko tržište.
Znate li zašto rijetko viđate Richarda Gerea u velikim filmovima više? On smatra da to ima veze sa njegovom dugogodišnjom podrškom za tibetanskog spiritualnog vođu Dalaj Lamu.
Samocenzura i oblikovanje priča tako da se dopadnu (ili bar ne uznemire) vladi sa dubokim džepovima i sklonost ka „diplomatiji“ nije ništa novo u Hollywoodu. Ali danas je Kina podigla represiju na sasvim novi nivo.
Ako je prije dvije godine New York Times izvještavao da kineski zvaničnici navodno deru ljudima kožu, danas američki mediji dokumentuju užase velike sigurnosne kampanje protiv muslimanske ujgurske populacije u pokrajini Xinjiang, koji žive u uslovima koji liče na ogromni koncentracioni logor, sa nivoom nadzora, zatvaranja, „ponovne edukacije“ i nasilja bez premca u savremenom svijetu.
Dok se Hollywood bavi bolnim pitanjima rasizma i seksizma na domaćem terenu, nema smisla da zatvara oči pred nastojanjima jednog od najvećih svojih finansijera da izbriše kulturu i religiju cijele jedne etničke grupe.
Ako danas Kina može bojkotovati Richarda Gerea na vrhuncu njegove karijere, koliko još direktne cenzure i smjernica će Hollywood prihvatiti u pričama koje priča i mjestima na kojima ih priča, dok kineska moć raste?
‘Novi Kinezi’ s Arapskog poluotoka
Saudijska Arabija je postala još jedan veliki izvor finansiranja za Hollywood sa mnogo krvi na rukama. Njen finansijski kapacitet je manji od kineskog, ali potencijalni negativni utjecaj je jednako značajan.
Prije godinu dana, saudijski prestolonasljednik Mohammed bin Salman (MBS) upustio se u ono što je Forbes nazvao njegovim činom „šarmantnog princa“ u Hollywoodu, obećavajući milijarde u investicijama i unosno nerazvijeno domaće tržište gdje su donedavno kina bila zabranjena.
Ignorišući velika kršenja ljudskih prava, gladovanje i smrt koji je saudijski rat priredio jemenskoj populaciji, Hollywoodski insajderi vjerovatno su vidjeli MBS-a i njegovu pratnju kao čudesan novi izvor „glupog novca“. Ali saudijski prestolonasljednik, kao i njegovi susjedi Emiraćani, vidi Hollywood kao glavnu komponentu njegove kampanje poput kineske visoko kontrolisanog kulturnog otvaranja koje služi da ojača prije nego da ospori moć vladajuće elite.
Zaista, sa kineskim investicijama koje su barem trenutno povučene, Hollywood Saudijce i fond njihovog vladara od 230 milijardi dolara, zajedno sa UAE-om (koji su već potpisali sporazume sa holivudskim kompanija vrijedne milione dolara) vide kao „nove Kineze“. To jeste, dok brutalno ubistvo Jamala Khashoggija nije prisililo neke od filmskih kompanija kao što je Endeavor da suspenduju sporazume koji su već u procesu sa kraljevstvom.
Posljedica Khashoggijevog ubistva, međutim, vjerovatno će biti samo privremeni zastoj za saudijske investicije u Hollywood. Mnoge kompanije, uključujući lanac kina kao što je AMC, odlučile su nastaviti sa svojim saudijskim dogovorima. Kako je primijetio Komitet za zaštitu novinara: „Svako ko je imao investicije ili odnose sa Saudijskom Arabijom znao je njihovu situaciju s ljudskim pravima…i rat u Jemenu…način odnošenja prema ženama.“ Sa stotinama miliona dolara u dodatnom prihodu godišnje u ponudi, „privatno“ je veliki broj rukovodilaca „izrazio nadu da bi se olakšavajuće objašnjenje pojavilo koje bi dozvolilo biznisu da se nastavi.“
I samo nekoliko mjeseci nakon tragične smrti saudijskog novinara, vijesti o Netflixu koji pristaje na saudijsku cenzuru pokazale su koliko opasan ovaj novi finansijski odnos može biti. Baš kao i sa Kinom, investicija Saudijske Arabije će prerasti u glumce i scenarije koji traže način da zadovolje izvor finansiranja.
Izraelska hasbara (propaganda)
Ako se odnos Kine i Saudijske Arabije sa Hollywoodom tek pojavio, Izrael ima daleko dublje korijenje i ostaje na najsigurnijoj poziciji, uprkos intenzivnim naporima pokreta Bojkot, povlačenje investicija i sankcije (BDS) da se podigne svijest o izraelskoj okupaciji Palestine.
Sve i ako dozvolimo malo pretjerivanja, tvrdnja šefa Jevrejske federacije šire oblasti Los Angelesa, Jaya Sandersona, da ne postoji „država koja ima snažnije veze sa Hollywoodom od Izraela“ nije pogrešna. Ovdje nije riječ samo o podršci za pretjerano predstavljenu proizraelsku jevrejsku zajednicu u Hollywoodu ili ulozi Izraelaca u američkoj filmskoj industriji danas, već i o tome kako je Izrael postao glavni izvor talenta na platnu i važan glas u programiranju.
Kako je časopis Moment objasnio u članku iz 2018, razvoj Izraela kao kreativnog izvora za Hollywood trajao je decenijama i bio je proizvod intenzivnih nastojanja vlade i lokalne jevrejske zajednice da razvije zalihu talenata. Sa „majstorskim radionicama“ i putovanjima sa svim pokrivenim troškovima, ovi napori su pomogli Tel Avivu da postane veliki inkubator ove industrije, vodeći do lokalnih originalnih sadržaja koji su adaptirani u SAD-u ( kao što je In Treatment, The Affair i Homeland).
Uprkos činjenici da sve više glumaca i muzičara istupa u znak podrške palestinskim pravima, pa čak i BDS-u, sveukupan odnos između Izraela i Hollywooda ostaje nevjerovatno snažan.
Izraelska vlada ulaže značajne napore da osigura da ostane tako, ne samo vodeći potpuni rat protiv BDS-a, već i promoviranjem lokalnog sadržaja i ideja koje podržavaju stereotipne prikaze Palestinaca, Arapa i muslimana kao terorista a izraelskih sigurnosnih i obavještajnih snaga kao ranjenih i herojskih, iako grešnih, branilaca „jedine demokratije“ na Bliskom istoku (trenutno popularne serije na Netflixu kao što su Fauda i Inside the Mossad su dobar primjer ovog fenomena).
Izgleda da će Hollywood nastaviti ignorisati izraelske zločine, sve i ako osobe poput premijera Benjamina Netanyahua obećaju da će dovesti milione novih jevrejskih doseljenika u okupirane palestinske teritorije i povezati se sa otvoreno genocidnom strankom krajnje desnice Otzma Yehudit.
Nastavit će osiguravati uspješna nastojanja „hasbare“ (propagande) izraelske vlade, pretvarajući izraelske razne ratove u nagrađivana psihološka samoispitivanja i čak i „aparthejdni“ zid u rekvizit u filmu o zombijima World War Z (koji je Times of Israel nazvao „najvećim djelom kinematografske propagande za Izrael“ od filma Exodus iz 1960.).
U svom govoru nakon dodjele Oskara za najboljeg režisera za film Roma, Alfonso Cuaron je kazao da je posao umjetnika da „gledaju tamo gdje drugi ne gledaju. Ova odgovornost postaje daleko važnija u vremenima kada nas ohrabruju da skrenemo pogled.“
U stvarnosti, holivudske finansijske i kreativne veze sa nekim od najmoćnijih sila u univerzumu zabave (ovdje je jednako nemoguće ignorisati preuveličanu ulogu američke vojske u oblikovanju holivudskih narativa) kreirale su okolinu gdje same vrijednosti koje noć dodjele Oskara treba slaviti – nesputanu kreativnost, pronicljivu režiju i gradnju mostova i sjećanje na „zaboravljene“ narode svijeta – nikada ne mogu biti realizirane.
Ako su holivudske najkreativnije i najprogresivnije zvijezde ozbiljne u vezi promjene ove dinamike, moraju početi odbijanjem investicija vlada uključenih u velika kršenja ljudskih prava.
(TBT, Al Jazeera)
