Tokom poslednje tri decenije, Šao Čunju od linijskog radnika pretvorio se u vlasnika preduzeća, dok je čitava Kina napredovala do druge po snazi ekonomije na svijetu. On sada posjeduje dvije fabrike i zapošljava više od 2.000 radnika.
A sada kada se Kina mijenja, Šao ponovo mora da se prilagodi. Rast ekonomije je usporen. Konkurencija je sve veća. „Ranije je bilo više radnika, a manje fabrika“, kaže Šao. „Sada moramo da molimo radnike da rade.“
Kineska ekonomija se usporava, a zakonska regulativa koju je usvojila kineska vlada otežala je poslovanje. Pored toga, ljudi u Kini sada žele bolje plate i bolji život. Došao je trenutak u kojem ova zemlja mora da prihvati visokokvalitetnu proizvodnju, automatizaciju i inovacije ukoliko želi da napreduje.
Uspjeh zavisi od sposobnosti ljudi kao što je Šao da načine otklon od tradicionalnih metoda poslovanja. Šao je ljude zamijenio robotima. On proizvodi napredne uređaje koji se mogu ispostaviti katastrofalno skupim ukoliko ne prođu dobro. Zato Šao prvi put prihvata i direktnu pomoć vlade.
Šaoa svi zovu „gazda“, čak i njegova supruga Ju Jufu. U njegovom vlasništvu je kompanija Kvankang. Ju nadgleda proces proizvodnje, finansije i administrativne poslove. Njihov 27-godišnji sin Šao Kang vodi odjeljenje za istraživanje i razvoj.
Šao i Ju godinama su spavali u kancelariji pored fabrike, a Ju to i dalje čini ponekad.
„Bolje spavam uz zvuk mašina“, kaže ona. „Ako prave buku, to znači da rade dobro.“
Šao je rođen u Đuđangu, gradu srednje veličine u unutrašnjosti Kine. Sa 16 godina postao je šegrt i zarađivao 60 centi po danu, jedva dovoljno da se prehrani. Kada je 1989. napunio 20 godina, otišao je na jug. Deng Sjaoping, tadašnji kineski lider, u gradovima na jugu otvorio je specijalne ekonomske zone. Nove fabrike su tražile radnike. Šao je od kuće otišao sa pet dolara u džepu. Za tri godine, unapređen je u supervizora i počeo je da zarađuje 375 dolara mjesečno.
Šao je zatim 2004. godine pokrenuo malu kompaniju za oblikovanje metala. Ju je pregovarala sa klijentima i vodila knjige. Dvije godine kasnije, bračni par se preselio iz Šendžena u Dunguan, grad u kome se zgrada za fabriku mogla iznajmiti jeftino. Bilo im je teško isprva. Da bi zadobili mušterije, iznajmili su ogromnu mašinu za metal i uselili je u svoju fabriku kako bi pokazali klijentima da mogu da završe posao.
Počeli su sa proizvodnjom metalnih dijelova za MP3 plejere, a onda za telefonska kućišta. Uložili su 13.000 dolara na mašinu za poliranje, što je za većinu Kineza bila nezamisliva suma.
“Da nismo uspjeli, izgubili bismo sve što imamo”, kaže Šao. Međutim, uspjeli su.
Posao se zaoštrio. Konkurencija je postajala sve veća. Šao i Ju shvatili su da moraju da se mijenjaju. Bračni par je zato 2015. godine počeo da radi sa kineskim proizvođačima poput Sjaomija i Huaveja, praveći glavne metalne dijelove za njihove slušalice. Podigli su milione dolara u kreditima i investirali u mašine. Sve je govorilo da će se ulaganja isplatiti dok konkurencija nije postala previše velika, te su Šao i Ju počeli da razmatraju proizvodnju uređaja koje je teže iskopirati.
“Kada u Kini pravite proizvod koji se dobro prodaje, mnogo drugih kompanija će brže-bolje pokušati da proizvede istu stvar”, kaže Šao.
Najveći problem sa kojim se suočavaju kineski proizvođači jeste sve viša cijena rada, a sve manje radnika. Šao i Ju svoje radnike su 2004. godine plaćali oko 150 dolara po sadašnjem kursu. Danas ih plaćaju od pet do osam puta više.
Poslije finansijske krize, brojni prijatelji i konkurenti ovog bračnog para zatvorili su svoje fabrike. Šao i Ju, međutim, smislili su 2017. ambiciozan plan za opstanak: selidba, rast cijena i automatizacija.
Kvankang sada radi sa Sjaomijem na dizajniranju i proizvodnji pametnih kućnih uređaja. Planiraju da izgrade tri potpuno automatizovane linije za proizvodnju. Prva bi trebalo da se pusti u pogon do marta ove godine.
Šaova kampanja za modernizaciju biće sprovedena na više od 12 hektara zemlje u susednoj provinciji Hunan. Lokalne vlasti dale su Šaovoj kompaniji zemljište maltene besplatno, pošto su, kako kaže Šao, više zainteresovane za prihod od poreza i nova radna mjesta nego za prodaju zemlje. Šao je dosad u objekat u Hunanu uložio blizu 12 miliona dolara.
Ekonomski procvat u Kini počeo je kada je Komunistička partija konačno ostavila kineske preduzetnike na miru. Sljedeći korak možda neće biti tako lak. Kako bi se potpomogao dalji razvoj, centralna vlada ulaže ogromne svote novca kako bi unaprijedila proizvodnju.
“Mi ćemo nastaviti da naplaćujemo unaprijed, pošto je iza nas bezdan. Propast ćemo ako popustimo”, kaže Ju.
(TBT, NYT)