Nastavljaju da dolaze. Naoružani replikama automatskog oružja, galonima scenske krvi i skrnavim meksičkim akcentom, karteli dolaze preko naše granice, i u naše bioskope i video-strimove.
Ovi zlikovci muče svoje neprijatelje, ubijaju dobre Amerikance i mogu se pojaviti bilo gdje. Prošle godine, u filmu “Sicario: Day of the Soldado”, što je samo jedan od najmanje šest filmova u kojima se Benisio del Toro bori protiv latinoameričkih narko-bosova, ili i sam igra jednog, oni su povezani sa bombom u Kanzasu.
Vođa kartela – bilo da je on veliki bos, ubica ili diler na sitno – postao je dominantna predstava latino ljudi na američkoj televiziji i u kinematografiji. On je takođe dominantna predstava latino ljudi u diskursu predsjednika SAD. Latino narko-dileri lako bi mogli da nadmaše džihadiste i ruske kriminalce među glavnim filmskim negativcima u zemlji.
Vrijeme je da se Hollywood zapita: kakvu poruku šaljemo američkoj publici? I zar ne postaje sve ovo malo predvidivo?
Kvalitet ovih drama, u umjetničkom kontekstu, baš varira: od televizijske serije nagrađivane Emyijem i ne toliko slavne komedije iz 2013. godine “We're the Millers” do prošlogodišnjeg “Pepperminta” i “The Mule” Clint Eastwooda. Ali oni ponavljaju iste priče: latino bande koje izbezumljuju zbunjene bijelce; tajni sastanak na meksičkoj hacijendi dok se služi tekila, a latino ljepotice šetaju u bikiniju.
“To je postalo žanr. Kao što vidite”, rekao je Del Toro za Guardian u junu. U vezi sa filmovima o drogama, rekao je da “oni postaju novi vesterni”.
Nažalost, ovaj novi žanr ne predstavlja dešavanja u američkoj prošlosti, već navodno stvarnu prijetnju sada i ovde. Krajem decembra, predsjednik Donald Trump blokirao je vladu zbog zida koji hoće da sagradi kako bi dalje od granice zadržao imigrante za koje kaže da su kriminalci koji diluju drogu. On nikada ne prestaje da izmišlja lažne i poremećene izjave o opasnostima koje predstavljaju latino imigranti. Hollywood za sve to vrijeme samo neprekidno izmišlja nove scenarije u kojima predstavlja latino ljude kao kriminalce i prijernju američkom miru i stabilnosti.
U omrznutom filmu “Peppermint” iz 2018. godine, Jennifer Garner tumači ulogu Trumpove fantazije. Kao domaćica iz predgrađa čijeg muža i kćerku ubijaju latino narko-dileri, ona postaje osvetnica koja u svom pohodu ubija gomilu latino asasina i uništava skladište pinjata za koje se ispostavlja da je zapravo služilo kao tajne odaje narko-bosa. New Yorker je ovo ostvarenje nazvao “rasističkim filmom koji odražava trenutnu antiimigrantsku politiku i njen paranoični fokus na MS-13”.
Kao i narkodileri u “Peppermintu”, loši momci u filmovima o borbi kartela često su mješavina otrcanih fraza i stereotipa.
U novoj Netflixovoj seriji “Narcos: Mexico” Diego Luna briljira kao pametni, preduzimljivi čovek pun mana. Ali dok sam gledao kako Luna gradi svoje “carstvo”, poželio sam da vidim latino glumca kako igra veliku holivudsku ulogu, a da za sobom ne ostavlja neizbježni trag kokaina.
U “The Mule”, kao i u nebrojeno mnogo drugih filmova nižeg kvaliteta, latino stereotipi postaju simboli bijelčeve nemoći.
U međuvremenu, u stvarnom životu, latino ljudi ispoljavaju svoje ljudske mane i pokušavaju da izgrade svoja lična carstva u oblastima koje ne podrazumijevaju kriminalne aktivnosti. Oni upravljaju lokalnim Walmartom, studiraju pravo, razvode se i rade sve one stvari koje veoma rijetko vidimo na mainstream američkoj televiziji i filmu.
Glavna priča među više od 57 miliona latino ljudi u SAD nije rat za drogu, već nejednakost, imigrantska ambicija i rane nastale razdvajanjem porodica. Ove teme zahtijevaju virtuozan tretman poput onog u “There Will Be Blood” ili “Get Out”.
Gospođo ili gospodine direktore studija, umjesto još jednog filma sa lažnim tetovažama i lažnim akcentom, razmotrite ulaganje u novi talenat i veliki, pametni latino projekat. I o narko-bosovima razmišljajte kao o čiliju – kao o začinu koji ne treba trpati svuda.
Insistirajte na kvalitetu i kompleksnosti u filmskim pričama koje pričate o latino ljudima, i možda ćete zaličiti na genija dok otkrivate istiniti i neispričani američki ep, zanosniji od bilo kakve kartelske zavjere.
(TBT, NYT)
