Uzgoj irvasa nije posao za Laponce, urođenički narod od oko 140.000 ljudi koji naseljava nordijske predjele Švedske, Norveške, Finske i Rusije. To je način života.
Jovset Ante Sara (26) svoj dio tundre poznaje kao da je grad, svako brdo i svaku dolinu. Zemlju su njegovi preci sticali generacijama uz težak rad.
Svakog svog irvasa raspoznaje po jedinstvenom biljegu na uhu. Njemu i njegovoj porodici potrebni su irvasi da bi preživjeli i sačuvali zemlju, ali i tradiciju.
To je razlog iz kojeg Sara, kako kaže, odbija da se povinuje norveškim zakonima koji predviđaju smanjenje krda irvasa.
Njegovo krdo je ograničeno na 75 jedinki. Tako da svake godine, ukoliko se broj irvasa poveća, on mora da odstrani neke.
U stvari, to su samo pravila. On je odbio da usmrti između 350 i 400 irvasa, a pravnu zaštitu od državepotražio je na sudu.
“Tužio sam ih jer ne želim dozvoliti da moja kultura nestane”, kazao je on.
Sara je ipak izgubio bitku, koja je došla do Vrhovnog suda. Sada mora platiti kaznu u iznosu od 60.000 dolara. Vjerovatno će izgubiti sve.
Ovo je samo jedna u moru takvih bitaka koje su Laponci u Norveškoj vodili sa vlastima kako bi očuvali svoju kulturu i način života.
Grozne priče o laponskoj djeci koja odlaze u internate gdje ih proučavaju antropolozi na dehumanizirajuće načine ostaje mrlja na nordijskim nacijama.
Danas u Norveškoj živi oko 55.000 Laponaca, od kojih se 10 posto bavi uzgojem irvasa. Procjenjuje se da populacija irvasa u Norveškoj dostiže broj od 220.000. Uzgajivači zarađuju za život prodavanjem irvasa za meso, ali i kožu.
“Kada ubijemo irvasa, iskoristimo svaki dio životinje”, kaže Sara.
Koža se koristi u proizvodnji rukavica i cipela. Meso se prodaje širom Norveške ili se izvozi. Od rogova se pravi afrodizijak koji se prodaje u Kini.
Vlada pokušava da izbriše svoje greške iz prošlosti, te Laponci danas imaju svoj univerzitet, škole u kojima se uči laponski jezik, ali i svoj parlament, iako je njegova uloga više simbolična.
Ele Marja Eira (34) uzgajivačica je irvasa, pjevačica, režiserka i majka dvoje djece. Ona pripada mlađoj generaciji koja se usprotivila diskriminaciji i industrijskim projektima koje Laponci smatraju prijetnjom za svoj način života.
Njen otac Per Henrik Eira (56) nedavno je sa drugim pripadnicima ovog naroda tužio vladin energetski projekat koji predviđa izgradnju fabrike na laponskoj zemlji.
“Guraju nas u sve manje oblasti i tako nas tjeraju da se sukobimo jedni sa drugima”, kaže Eira.
Ona i drugi Laponci potenciraju slične argumente kada je riječ o zakonima koji ograničavaju veličinu krda irvasa. Mnogi uzgajivači ovaj potez vlade smatraju načinom da se od Laponaca otme zemlja i iskoristi za industrijske projekte.
U regionu Finmark gdje žive Laponci, 95 posto zemljišta je u vlasništvu države, iako uzgajivači irvasa koriste veći dio zemlje.
Norveška vlada decenijama unazad uzgoj irvasa smatra isključivo laponskom aktivnošću. Zakoni o ograničenju veličine krda usvojeni su 2007. godine i primoravaju Laponce da eliminiraju 30 posto svojih irvasa.
Jovset Ante Sara kaže da su ova ograničenja užasna. Kada bi ih poštovao, kaže on, zarađivao bi samo između 4.700 i 6.000 dolara godišnje. Zato će on svoj slučaj iznijeti pred Komitet za ljudska prava Ujedinjenih nacija u Ženevi. “To mi je jedina opcija”, kaže on.
(TBT, NYT)
