Piše: Hamza Višća, thebosniatimes.ba
Ulazak jedne zemlje u Akcioni plan za članstvo(MAP – Member Action Plan) definitivno razbija iluziju, već dugo prisutnu u Bosni i Hercegovini, da je NATO vojni savez i da vojska ulazi u NATO. NATO je političko-vojni savez, sa jasnim demokratskim primatom politike nad vojnom komponentom, u koji ulazi država. Sadržaji Akcionog plana za članstvo zahtijevaju stvarne reformske procese u svim oblastima države i društva.
Ne sporim, da je o ovome potrebna široka društvena debata, ali za kvalitetnu debatu treba i sadržajno informiranje javnosti, pri čemu treba voditi računa da se saopći sve – i ono što nam se sviđa i ono što nam se ne sviđa. Iz tih razloga zavirimo u svako od 5 poglavlja MAP-a, pogledajmo izazove koji nas očekuju i suočimo se sa njima, trezveno, realno i odgovorno.
MAP traži reformu države i društva
Ulaskom u MAP, zemlja nastavlja aktivno učešće u NATO programu Partnerstvo za mir(PfP), uz opravdana očekivanja da to učešće unaprijedi i intenzivira, posebno kad su u pitanju vježbe i operacije podrške miru.
MAP je podijeljen u 5 poglavlja koja tretiraju političko-ekonomska i odbrambeno-vojna pitanja, resurse, te sigurnosna i pravna pitanja.
U svakom od poglavlja identificiraju se pitanja koja treba raspraviti, kao i mehanizmi koji će pomoći da se zemlja pripremi za punopravno članstvo. Sve što smo stavljali pod tepih, valja izvući, prodiskutirati i naći adekvatno rješenje. Od zemlje aspiranta traži se da sačini Godišnji nacionalni program priprema za buduće članstvo.
Kroz taj program definiramo ciljeve koje namjeravamo postići, mjere koje u tom smislu treba preduzeti, određujemo nosioce aktivnosti i dinamiku rada. Godišnji nacionalni program predstavlja osnovu Savezu da prati njegovu implementaciju, daje sugestije i savjete i planira po potrebi sastanke u formatu 29+1 (29 članica Saveza i zemlja aspirant). Savez svake godine sastavlja izvještaj o napretku postignutom u oblastima obuhvaćenim aktuelnim Godišnjim nacionalnim programom, koji sadrži savjete i pomaže pri definiranju ciljeva i sadržaja narednog.
Političko-ekonomska pitanja – prihvatiti vladavinu zakona i odustati od disolucije BiH
Ovo poglavlje pruža mogućnost da zemlja aspirant prodiskutira i analizira svoju spremnost i sposobnost da preuzme obaveze prema Washingtonskom ugovoru i relevantne odredbe Studije o proširenju NATO-a. Od nas se očekuje da se pridržavamo osnovnih principa sadržanih u Povelji Ujedinjenih nacija i Washingtonskom ugovoru(1949), kao što su demokratija, sloboda pojedinca i vladavina zakona.
BiH mora praktično pokazati spremnost da rješava svoje međunarodne sporove mirnim putem; da uspostavi adekvatnu demokratsku i civilnu kontrolu nad oružanim snagama; da sukladno principima OSCE-a rješava etničke i vanjske teritorijalne sporove; da se suzdrži od prijetnje i upotrebe sile na bilo koji način suprotan principima i ciljevima UN; da doprinosi razvoju mirnih i prijateljskih međunarodnih odnosa jačanjem njihovih slobodnih institucija i promicanjem stabilnosti i dobrobiti; da nastavi u potpunosti podržavati i biti uključena u Euroatlantsko partnersko vijeće i Partnerstvo za mir; da pokaže predanost promicanju stabilnosti i blagostanja kroz ekonomsku slobodu, socijalnu pravdu i odgovornost prema okolišu.
Već ovdje postaju jasniji stvarni razlozi organiziranog i orkestriranog otpora nekih političkih subjekata u BiH učešću u MAP-u i izradi Godišnjeg nacionalnog programa. Rješavanje etničkih i sporova sa komšijama i susjedima bez dizanja tenzija i prijetnji nije praksa ovdašnje političke elite. Naprotiv, etničke tenzije su najčešće presudne u izbornim procesima, kao i u svakodnevnom političkom životu. Uz to, priča o vladavini zakona i poštivanju ljudskih prava djeluje pogubno za aktuelni politički narativ. Tim prije što se ne radi o priči, nego o praktičnom djelovanju koje treba demonstrirati. Implementacija ovih principa čini vlast manje bahatom, sužava prostor nacionalističkim (etnički) egzibicijama i traži odgovornost za rečeno, dogovoreno i urađeno.
Ali vratimo se implementaciji poglavlja – političko-ekonomska pitanja. Jednom godišnje zemlja aspirant Bruxellesu dostavljaju informacije o stanju svoje ekonomije, uključujući glavne makroekonomske i budžetske podatke, kao i relevantne pravce razvoja ekonomske politike.
Dostavljeni pisani dokument NATO tim prosljeđuje saveznicima za njihove komentare. Nakon odgovarajućih konsultacija u Alijansi, NATO tim će tada sazvati sastanak na kojem će se raspravljati o postignutom napretku.
Odbrambeno-vojna pitanja – trebaju nam motivirane OS BiH
Sposobnost zemalja kandidata da vojno učestvuju u kolektivnoj odbrani i novim misijama Alijanse i njihova spremnost da se posvete postepenom poboljšanju svojih vojnih sposobnosti su važan pokazatelj njihove prikladnosti za članstvo u NATO-u. Puno učešće u operativnom PfP-u je suštinska komponenta, jer će dodatno produbiti političke i vojne veze kandidata sa Alijansom, pomažući im da se pripreme za učešće u čitavom nizu novih misija. Od novih članica se očekuje spremnost da preuzmu uloge, rizike, odgovornosti, koristi i troškove zajedničke sigurnosti i kolektivne odbrane. Podrazumijeva se bezrezervan pristup strategiji Saveza, sukladno Strateškom konceptu i deklaracijama NATO samita. Uz to zemlja članica treba da obezbijediti snage i sposobnosti za kolektivnu odbranu i druge misije Saveza; da učestvuje, po potrebi, u vojnoj strukturi, u planiranju kolektivne obrane Saveza, te u agencijama NATO-a; da nastavi da u potpunosti podržavaju PfP i razvoj saradnje sa partnerima koji nisu članovi NATO-a; te da teži standardizaciji i / ili interoperabilnosti ljudi i sredstava.
MAP pruža mogućnost da naša zemlja zatraži prilagođen Individualni partnerski program(IPP), kako bi svoje učešće u PfP fokusirala na ključna pitanja vezana za članstvo.
BiH u MAP-u može biti pozvana da posmatra i učestvuje u odabranim, jasno definisanim fazama NATO vježbi kada Vijeće odluči da ih otvori u skladu sa procedurama. Bila bi joj omogućena i odgovarajuća upotreba simulacione tehnologije za obuku snaga i procedura.
Uprkos najvećem napretku učinjenom u oblasti odbrane, BiH ima itekako značajne i ozbiljne izazove, namjerava li dostići standarde i procedure neophodne za interoperabilnost sa strukturama članica Saveza. U tom smislu neophodno je uspostaviti efikasniju strukturu OS BiH, maksimalne popunjenosti, te uz to razvijati kapacitete deklariranih snaga za angažiranje u NATO operacijama, kako odbrambenim tako i onih fokusiranim na podršku miru. Doda li se tome potreba kvalitetnog opremanja jedinica za izvršenje «domaćih» zadataka predviđenih Misijom OS BiH (kao što su deminiranje i pomoć organima vlasti pri nesrećema i katastrofama), onda je pred odbrambeno-vojnim strukturama još dosta posla.
Resursna pitanja – budžet dovoljan za modernizaciju i operativno funkcioniranje
Intenzivnije učešće u PfP aktivnostima, reforma i modernizacija OS BiH zahtijeva adekvatne resurse, koje ne može pružiti okvirni/dogovoreni budžet.
Od budućih članova Saveza se očekuje da ulože dovoljna budžetska sredstva kako bi mogli da ispune obaveze koje proizilaze iz eventualnog članstva. Načelno se radi o sredstvima reda veličine 2% GDP, kojima trenutna izdvajanja nisu ni približna(0,9% u 2018.godini). Ovdje treba dodati da je postojeća struktura budžeta neadekvatna želimo li imati motivisano vojno osoblje, punu operativnu sposobnost i prihvatljiv tempo modernizacije. Za razliku od optimalnih izdvajanja za personalne troškove, koje bi trebalo biti 50% odbrambenog budžeta (+30% operativni i 20% investicijski troškovi), današnji osakaćeni budžet troši 80% na plate i troškove personala. Manje od 20% odlazi na operativne troškove, a samo 1-2% na nabavku nove opreme.
Naravno, treba obezbijediti sredstva za moguće buduće učešće u strukturama Saveza, kao što su stalno predstavništvo u glavnom sjedištu NATO-a; vojno predstavljanje u komandnoj strukturi NATO-a; učešće, prema potrebi, u agencijama NATO-a.
Treba tu predvidjeti i sredstva za učešće u troškovima Saveza, te zajedničkim finansijskim aktivnostima po dogovorenim troškovima.
Evidentno je da pitanje resursa predstavlja dodatnu ozbiljnu prepreku uspostavljanju potrebne političke volje i koncenzusa da bi se krenulo u usvajanje i implementaciju prvog Godišnjeg nacionalnog programa u okviru MAP-a. Povećanje odbrambenog budžeta znači automatski manje sredstava na entitetskom nivou. To i jeste razlog demonstriranog protivljenja Godišnjem nacionalnom programu, koje je podržano od struktura koje bi morale u novim uvjetima racionalnije trošiti raspoloživa sredstva i da se uhvate u koštac sa korupcijom, koju sami generiraju.
Sigurnosna pitanja – profesionalan pristup NATO dokumentima i njihovom čuvanju
Ovo je poglavlje u kojem nas očekuje najmanje posla. Ne zato što nije važno, nego zato što je BiH uradila dosta posla tretirajući ga u programu Partnerstvo za mir. U tom smislu dokumenta koja danas, kao PFP dokumenta dolaze u BiH su izuzetno zaštićena, dostupna osobama koja su prošla odgovarajuću sigurnosnu provjeru i kojima njihovo poznavanje pomaže u radu. Nema sumnje da najosjetljivija NATO dokumenta koja mogu biti dostupna samo određenim osobama članice Saveza zahtijevaju odgovarajuće strožije procedure čuvanja i pristupa, te da će nadležne državne institucije učiniti sve da tako i bude. Ne sumnjam da će se takve informacije čuvati bolje od Dejtonskog sporazuma.
Jedini pravi izazov će biti – mogu li pristup tim informacijama imati osobe sa crnih listi nekih članica Saveza.
Pravna pitanja – potrebno je dobro znati procedure i pridržavati ih se
Da bi bili u mogućnosti da preuzmemo obaveze članstva, trebalo bi da dobro izučimo odgovarajuće pravne aranžmane i sporazume koji regulišu funkcionisanje i saradnju u okviru NATO-a. To zahtijeva provjeru usklađenosti domaćih zakona sa pravilima i propisima Saveza. Drugi izazov je biti pravilno i kvalitetno informisan o formalnom pravnom procesu koji vodi do članstva.
Radi se o poslu koji ne treba prepustiti ni političarima, ni vojnicima, već ljudima od struke – pravnicima sa ekspertizom međunarodnog prava, prije svega. Ali ima tu mjesta i za druge pravne specijaliste, kako bi proces harmonizacije domaćih zakona sa osnovnim NATO dokumentima bio kvalitetan i uspješan.
BiH treba da Savezu pruži informacije o postojećim pravnim aranžmanima i koracima koje bi trebalo preduzeti u skladu sa državnim zakonodavstvom da bi pristupili sporazumima i protokolima, uključujući da li postoje ili ne postoje ustavne/zakonske prepreke za to.
Čekamo već 8 godina na iskorak, dokle?
Bosna i Hercegovina je pred iskorakom, koji zahtijeva sinergiju svih segmenata društva da se očekivani reformski procesi dese. Treba nam dobra politička volja, reformski ambijent i kvalitet rada sličan onom sa početka ovog vijeka, kada je ispričana najsvjetlija priča poslijeratne BiH – reforma odbrane.
Nema sumnje da Bosni i Hercegovini nedostaje opći društveni dijalog o eventualnom ulasku u NATO, rizicima i benefitima takve odluke. Umjesto prepucavanja, onog dnevno-političkog, potrebna je dobro planirana i organizovana debata, koja bi uključila akademsku zajednicu, civilno društvo, medije i naravno stručnjake iz izvršne, zakonodavne i sudske vlasti. Platformu za taj dijalog moglo bi ponuditi nadležno tijelo u sklopu prvog Godišnjeg nacionalnog programa, kroz definisanje Komunikacijske strategije.
Dinamika funkcioniranja Sjeverno-atlanskog saveza se neće prilagođavati nama. Naime do sredine godine imamo vremena da dogovorimo prvi Godišnji nacionalni program, između sebe i sa NATO-om, a u implementaciju bi mogli krenuti u septembru. Stanje kakvo sada imamo, neizvjesnost uspostave vlasti na državnom nivou i u FBiH, te agresivan otpor definisanju prvog Godišnjeg nacionalnog programa, nije obećavajuće. Gotovo se osnovanom može smatrati prognoza da ćemo propustiti voz. Voz koji smo čekali 8 godina…
(TBT)