Još od 2011. traje građanski rat u Siriji, i dok sirijska vlada polako ali sigurno konsolidira vlast nad sve većim dijelom zemlje, a sukobi su bitno slabijeg intenziteta nego prije samo godinu, dvije, The Washington Post primjećuje da Sirijska vojska otprilike udvostručuje ritam osuđivanja na smrtne kazne.
Informaciju o tome Post je dobio prvenstveno od nešto više od 20 ljudi koji su nedavno pušteni na slobodu iz vojnog zatvora u Sednayi, planinskog gradića na jugozapadu zemlje koji je godinama bio pod pretežnom kontrolom frakcija Al Kaide.
Danas je u tom gradiću najozloglašeniji vojni zatvor u Siriji. Bivši zatočenici navode da se tamo dovode zatvorenici iz zatvora diljem Sirije kako bi u podrumima zatvora u Sednayi čekali na izvršenje smrtne kazne, obično vješanjem u cik zore. Amnesty International donedavno je izvještavao o ukupno 14.000 zatvorenika, no sada, unatoč stalnom dopremanju sve novih i novih osuđenika, najmanje cijelo jedno zatvorsko odjeljenje sasvim je prazno, navode bivši zatvorenici.
To objašnjavaju povećanim brojem smaknuća. Neki od onih s kojima su novinari Posta razgovarali, naveli su da su i sami bili osuđeni na smrt, ali da su se spasili tako što su njihove obitelji bile kadre prikupiti i po nekoliko desetina hiljada dolara za podmićivanje tamo gdje je trebalo. Dvojica bivših zatvorenika, koji su se pred sucima u pokrajini Damask našli svaki u dva navrata, jednom tokom rata, drugi put nedavno, bili su u poziciji primijetiti promjenu u ponašanju sudaca tokom protekle godine.
„Kad sam se drugi put pojavio pred sudom, nije bilo nikakve blagosti. Skoro svi u dvorani bili su tada osuđeni na smrt. Presude su se izvikivale naglas“, pričao je jedan od dvojice.
Post navodi da i prije nego što dođu do vješala, neki od osuđenih podlegnu pothranjenosti, bolesti, fizičkog mučenja, često nakon psihološkog sloma. Svjedoci navode primjere okrutnog postupanja, poput onoga kada je jedan od zatvorskih čuvara zatvoreniku iz Darayye, južnog predgrađa Damaska, ugurao u grlo metalnu cijev, privezao ga uza zid i pustio da tako polagano umire. Ili kada su zatvorenici u ćeliji natjerani da svog suzatočenika u ćeliji, inače čovjeka iz Daraae, pretuku do smrti.
The Washington Post je molbu za komentar s pitanjima poslao i vladi u Damasku, ali nije dobio odgovor, u skladu s politikom vlade da ne navodi brojke smaknuća ili presuda na smrt. Dodatno nezgodno je i to što nisu dostupne niti neslužbene brojke iz neovisnih izvora.
Ono s čime Post ipak raspolaže satelitske su snimke dvorišta zatvora u Sednayi iz marta ove godine gdje se vide nagomilani duguljasti tamniji predmeti duljine između oko metra i pol i dva metra, što odgovara priči o pogubljenjima. Dva bivša zatvorenika iz ćelije koja se nalazila odmah do prostorija u kojima borave čuvari, navodili su da su baš u artu čuli razgovor čuvara.
„Govorili su o tijelima grupa zatvorenika što su ih premjestili u dvorište“, kazao je jedan.
Još jedan indikator za to da je u zatvoru u Sednayi ubrzano izvršenje smrtnih kazni izrečenih na vojnim sudovima, i snimke su vojnog groblja u blizini iz zraka, odnosno iz satelita. Vrlo je primjetan znatno povećan broj i novih grobova s nadgrobnim pločama i novoiskopanih raka, što izrazito ne odgovara stanju s brojem žrtava Sirijske vojske u posljednjih godinu dana u ratu.
Sirijska vlada sada kontrolira skoro dvije trećine teritorija zemlje i još početkom 2018. totalno je razbila ISIL-ove, islamističke i druge pobunjeničke snage u najvećem dijelu zemlje. Osim ako ne bi bila riječ o tijelima ranije poginulih i pobijenih. Što se tiče sirijskih vladinih zatvora, u sedam godina rata UN ugrubo procjenjuje da je kroz njih prošlo 100.000 zatvorenika izvan evidencija, te da su hiljade od njih vjerovatno mrtvi.
Tokom rata su sve strane redom hapsile, ubijale zatvorenike, navodi Post i poziva se na procjenu Syrian Network for Human Rights prema kojem se 90 posto tih ljudi odnosi na mrežu vladinih zatvora diljem zemlje. Kako bi Post istražio stanje danas, intervjuirao je, licem u lice i telefonski, 27 bivših nedavno oslobođenih zatvorenika Sednaye. Većina ih se sada nalazi u Turskoj, ali osim toga i u Siriji, Libanonu, Iraku i Njemačkoj.
Da su oni doista bili zatvorenici, novinari Posta dobili su potvrdu skupina za ljudska prava i drugih bivših zatvorenika. Njihovi opisi zatočeništva odnose se na batine, boravak u nikakvih higijenskih uvjetima, na podu, s nedostatnim prekrivačima. Redoviti su slomovi živaca onih koji sve skupa više nisu kadri podnositi. Uobičajeno vrijeme za dolazak po osuđene na smrt je utorak poslijepodne.
„Znaš da dolaze kad se začuje lupanje metalnih vrata i počnu vrištati na nas da se okrenemo. Svaki se mora okrenuti prema zidu i stajati mirno. Stojiš tamo tako i moliš se da te ne izvuku“, pričao je jedan.
On je imao nesreću da ga prozovu, izvuku iz reda i s majicom navučenom preko glave, odvuku do podruma. Uz batine su ga gurnuli niza stube, morao se skinuti gol i narednih nekoliko sedmica proveo je u nagužvanoj ćeliji za one koji su čekali pogubljenje. Dvojica s kojima je razgovarao Post imali su sreću da su za njih obitelji platile mito kako bi ih izvukle vani.
Trenutno stanje u Siriji je takvo da vlada kontrolira oko dvije trećine teritorija na jugozapadu, zapadu i u središnjem dijelu, da prokurdski SDF kontrolira istok zemlje, s minijaturnom malim, ali vrlo sabijenim džepom ISIL-a stiješnjenim na ulazu Eufrata u Irak.
Na sjeverozapadu vlast još drži koloplet raznih islamističkih frakcija, a sam sjeveroistok drži direktno turska vojska i proturski islamisti koji su tamo nedavno pregazili Kurde. S najavom Trumpa da SAD odlazi iz Sirije, Recep Tayyip Erdogan najavio je da će krenuti u napad na Kurde na istoku zemlje, čime bi Sirija ušla u sasvim novu fazu rata, ubijanja i tragedije ove nacije.
(TBT)
