Javna izvinjenja Facebooka su u suprotnosti sa njihovim privatnim ponašanjem. Mark Zuckerberg u Facebooku 2005. Fotografija: Džim Vilson/Njujork tajms
Sve što smo morali znati o Facebooku prikazano je u filmu iz 2010.
Kada sam prvi put gledao “Društvenu mrežu”, navijao sam za Marka Zuckerberga da nadmaši one koji su ga zadržavali. Nije li došlo vreme da autsajderi pobijede establišment?
Kada sam nedavno ponovo pogledao film, shvatio sam da su se moje simpatije promijenile. Osam godina (i mnogo izvinjenja) kasnije, “Društvena mreža” ima potpuno drugačije značenje.
Pogledajte je ponovo i sjetit ćete se da Zuckerberg u početku svoju tvorevinu nije opisivao frazama da je njena “društvena misija da učini svijet otvorenijim i povezanijim”, što sada često govori.
Njegovo putovanje počelo je sa zajedljivim siteom Facemash.com, gdje je on pozivao svoje kolege sa Harvarda da rangiraju žene u kampusu na osnovu njihovog izgleda.
Film je malo slobodnije predstavio neke činjenice, ali je “Društvena mreža” zasnovana na stvarnim događajima. A njeno predstavljanje tehnološkog magnata kao nekog ko je više zainteresiran za razvoj svoje kreacije nego za to koga bi mogao da povrijedi, izdržalo je test vremena.
Prije osam godina, mislio sam da sam pogledao teške lekcije koje je naučio jedan 19-godišnjak. Ove godine, vidio sam početak šablona koji je postao previše poznat.
A on ide ovako. Nešto loše se dogodi na Facebooku (na primjer, miješanje Rusije u američke izbore ili podsticanje etničkog čišćenja u Mjanmaru). Kada ga pozovu na odgovornost, Zuckerberg ili neko drugi iz kompanije obeća da će biti bolji. A kada ljudi na to zaborave, sve se ponovo dogodi.
Takav šablon se ponovio nedavno kada je istraga New York Timesa otkrila bezobzirne pokušaje Facebooka da prebaci krivicu na druge i potkopa svoje kritičare nakon što je otkriveno da je kompanija omogućila širenje dezinformacija tokom kampanje za američke predsjedničke izbore 2016.
Facebook je odgovorio defanzivno. “Realnost vođenja kompanije od preko 10.000 zaposlenih je da ne znate sve šta se dešava”, rekao je Zuckerberg.
To je šokantno objašnjenje za sve koji su povjerovali njemu i njegovoj zamjenici Sheryl Sandberg da će više kontrolirati svoju mrežu.
Ništa nije moglo da bude suprotnije njihovim obećanjima o transparentnosti od Timesovog otkrića da je kompanija angažovala firmu Definers Public Affairs.
Kao dio rada za Facebook, firma je pustila glasine da liberalni politički donator George Soros stoji iza koalicije koja kritizira Facebook.
Vijesti o toj kampanji pojavile su se kada je otkriveno da je Facebook jedna od društvenih mreža koje su širile lažne memove opisujući Sorosa kao finansijera “migrantskog karavana” koji američki predsjednik Donald Trump naziva prijetnjom po nacionalnu sigurnost.
Soros nije direktno finansirao koaliciju iako je davao novac nekim njenim članicama, pokazali su podaci njegove neprofitne organizacije Fondacija za otvoreno društvo.
Pa šta i da je Soros pomagao grupi? Ljudi svih političkih ubjeđenja izrazili su zabrinutost zbog Facebookove moći.
On je 2011. finansirao istraživanje u vezi s tim kako se Facebook koristi za širenje antiimigrantskih i često etnocentričnih poruka desničarskog populizma u Evropi.
Soros je također podržao StopFake.org, grupu koja je 2014. počela da ukazuje na ruski propagandni rat na društvenim medijima protiv Ukrajine, kao i na neuspeh Facebooka da se izbori sa time. To je trebalo da posluži kao upozorenje, ali je ovdje prošlo neprimijećeno do kraja 2016.
U finalnoj sceni “Društvene mreže” advokat savjetuje Zuckerberga da postigne vansudsko poravnanje sa ljudima koji su ga optužili za prevaru.
Te 2010. sam znao da će uraditi baš to. Ali sam pogrešno razumio razlog. Nije to uradio zbog ispravne stvari. Već da bi mogao nastaviti dalje, bez prepreka i ometanja.
Prije odjavne špice, Facebook iznova refrešuje ekran svog laptopa – signal u retrospektivi da će se historija ponoviti.
(TBT, NYT)