Njegova redateljska filmska karijera trajala je čak 57 godina, još otkako je sa samo 21 godinom bio pomoćnik Pieru Paolu Pasoliniju na filmu “Accattone”. Njegov “Posljednji kineski car” pokupio je za 1987. godinu čak devet Oskara, od čega i one za najbolju režiju, fotografiju te za najbolji scenarij. Veliki talijanski redatelj Bernardo Bertolucci umro je u dobi od 78 godina nedugo nakon što mu je dijagnosticiran rak. Bio je predstavnik talijanskog novog vala, uz bok umjetnicima poput Antonionija, Felinija i Pasolinija.
Kao redatelj je nanizao i takve filmove kao što su “Posljednji tango u Parizu” i “Sanjari”, a u snimanju ga nije spriječilo čak niti to što je nakon neuspješne operacije kralježnice 2003., uslijed vrlo gadnog pada u Rimu, ostao prikovan za invalidska kolica. Bertolucci je cijeloga života pomicao granice. Njegov “Posljednji kineski car” bio je prvi dugometražni igrani film za koji su vlasti NR Kine dopustile da se snima na autentičnim lokacijama u “Zabranjenom gradu”.
Sa Sergiom Leoneom zajedno je napisao scenarij za epski špageti vestern “Bilo jednom na divljem zapadu”, da bi vremenom, u osamdesetima, uspio redateljski preživjeti tranziciju prema filmovima velike hollywoodske scene. Pritom je uz Bertoluccija bilo nemalo kontroverzi, koje je redatelj uspio neokrznut preživjeti zahvaljujući neprijepornoj filmskoj genijalnosti.
“Posljednji tango u Parizu” šokirao je Europu, potom i svijet 1972. svojom “opscenošću”, u nekim zemljama tada je čak i zabranjen zbog scena poput one u kojoj američki emigrant Paul i 19 godišnja Jeanne imaju žestoku scenu seksa s maslacem. Bila je riječ o Mariji Schneider i Marlonu Brandu. I dok je film zaradio brdo novca, te je bio jedan od hitova na ceremoniji dodjele Oscara za tu sezonu, ovaj film na neki je način “koštao života” Mariu Schneider.
Stekla je svjetsku slavu, ljudi su je prepoznavali na ulici, ali njen život krenuo je lošim smjerom.
“Postati slavnom bilo je zastrašujuće. U to vrijeme nismo imali tjelohranitelje, a ljudi su često mislili da sam ja ista kao lik kojeg sam igrala na filmskom platnu”, pričala je poslije Maria.
Govorila je i to da “ona” scena seksa s Marlonom Brandom nije izvorno bila predviđena, da joj je Brando govorio da se ne brine, da je to samo gluma, da nije stvarno, ali da se ona svejedno nakon snimanja “osjećala silovano” i da su “suze na filmu bile stvarne”.
Počela se drogirati; kokain, LSD, heroin. Nekoliko puta je pokušala samoubistvo, ali ju je hitna svaki put uspijevala iščupati s ruba smrti. Prije pet godina tokom intervjua u svom stanu u Rotterdamu Bertolucci je rekao da mu je jako žao što se nije imao priliku ispričati Mariji koja je umrla dvije godine ranije.
“Jadna Maria. Nisam imao priliku zamoliti je da mi oprosti. Imala je 19 godina i nikada prije nije glumila”, kazao je Bertolucci tada.
Politički oko Bertoluccija nikada nije bilo sumnje. Od mladosti je podupirao Talijansku komunističku partiju, da bi čak i nekoliko godina prije smrti konstatirao da je on “jedan od samo tri preostala prava komunista”, on, Jose Saramago i Eric Hobsbawm.
“Živio sam u nekakvom komunističkom snu”, kazao je i na kraju konstatirao i to da je “komunizam izumro”.
(TBT, Express.hr)
