MILITELO, Sicilija – Prvi put u životu, Franko Trincale je bio bez teksta. Čovjek koji je 60 godina izbacivao pjesmu za pjesmu o eksploataciji radnika, nejednakosti i političkim i kriminalnim dešavanjima u Italiji u vrijeme društvenih pobuna, jedva da je mogao da šapuće.
“Izgubio sam glas”, rekao je okupljenima koji su došli u gradsku vijećnicu Militela, njegovog rodnog grada na Siciliji, da mu ukažu poštovanje.
Osamdesettrogodišnji Trincale je u Militelo stigao za oktobarsko otvaranje izložbe posvećene njegovoj karijeri jednog od posljednjih tradicionalnih “kantastorija” (pjevača priča) Sicilije, pjevača koji kroz pjesmu prepričavaju neke događaje.
Trincale je mikrofon povezao sa pojačalom, počeo pjesmu i njegov snažni tenor je ispunio dvoranu.
Balada je bila priča o samoubilačkom napadu na sjedište italijanske vojne policije u Nasriji, u Irak 2003, kada je 18 Italijana i devet iračkih civila poginulo.
Tom prilikom, Trincale nije koristio trikove svog zanata: gitaru i veliko platno koje obično koriste kantastoriji Sicilije, gdje je nacrtan strip koj ilustruje njihove priče.
Izložba u gradskoj skupštini prepuna je ovih panela, živopisnih opisa tradicije kantastorije. Neke je radio Trincale a druge profesionalni umjetnici i ova platna često imaju ironičan pogled na noviju italijansku historiju, filtriran kroz njegove ljevičarske stavove i veliko srce.
Tu su prizori masovne migracije sa siromašnog juga na industrijski sjever Italije i štrajkovi radnika koji su uslijedili; priče o mafiji u ovom regionu; i niz političkih figura iz novije historije, od sedmostrukog premijera Giulia Andreottia koji je umro 2013. do medijskog mogula koji je postao političar Silvija Berlusconija, koji je česta meta Trincaleovog podbadanja.
Berlusconijevi advokati su jednom prilikom rekli da njihov klijent, protiv koga je podnijet niz optužbi, nikada neće dobiti fer suđenje zbog Trincaleovih pjesama koje redovno izvodi sa svog tradicionalnog mjesta ispred Milanske katedrale.
“Trincale je kantastoriju preveo u modernu eru. Transformisao je tu umjetnost”, rekao je Claudio Cicoli, urednik lista o kantastoriju.
Tradicionalni kantastorije se bavi folklornim temama i satima može da se pjeva, kaže. Trincale je obrađivao teme od terorizma do fudbalske zvijezde Maradone u pjesmama koje traju tri do četiri minuta.
Trincale je počeo da pjeva kao dječak, kada je bio šegrt kod lokalnog berberina. “Naučio sam četiri akorda na gitari i ta četiri akorda su ostala”, rekao je on.
“Kada sam bio mali, iskradao bih se iz berbernice i odlazio da otvorenih usta slušam kanstarorije. Oni bi stali na stolicu kako bi bili vidljiviji. Nisu imali mikrofon, samo gitaru i svi ljudi su ih slušali. Tada sam shvatio da tako želim da pjevam. Izgleda da sam pomalo egzibicionista”, rekao je on.
Trincale se 1957. preselio u Milano kako bi poboljšao svoju finansijsku situaciju. Situacija mu se znatno poboljšala kada je počeo da pjeva ispred fabrika u milanskim predgrađima gdje su živjele i radile hiljade migranata sa juga Italije.
Trincale im je pjevao o njihovim rodnim gradovima, njihovim nadama i propalim snovima i frustracijama dok su okupirali fabrike i zahtijevali bolje radne uslove.
Na izložbi je sa ljubavlju pomazio gitaru koju su mu 1968. dali radnici Alfa Romeo fabrike u Arezeu. “Bio sam glas radnika”, kaže.
Sa slavom su krenula i putovanja: u Sovjetski Savez gdje je pjevao na festivalima koji su slavili proletarijat (jedno vrijeme je bio član Komunističke partije Italije ali je prekinuo odnose sa njima) i u Sjedinjene Države gdje je učestvovao na okupljanjima italijanskih emigranata.
Desetak godina bi svakodnevno stajao na Piazza del Duomo u Milanu, ispred katedrale. Grad mu je 2010. dao najvišu počast, “Ambrogino d'Oro”.
Trincale je posljednjih godina usporio, mada ne svojom voljom. Milano je nedavno promijenio zakon o uličnim umjetnicima i Trincale je zbog niza birokratskih prepreka morao da se skloni sa trga.
Sicilijanska provincija Katanija je 2006. kupila arhivu Trincaleovih pjesama, panela, plakata, trofeja, nagrada i dokumentaraca. Ali obećani muzej nikada nije otvoren. (“Stvari su mi hibernirale u Kataniji”, progunđao je Trincale.) Ove godine, gradonačelnik Militela Giovanni Burtone je kolekciju dobio na pet godina i nada se da će od nje napraviti turističku atrakciju.
“Kada je nastupio posljednji put u Militelu prošle godine, izveo je nekoliko novih balada”, rekao je Burtone. “On nikada ne prestaje.”
(TBT, NYT)
