Sin Ratka Mladića, Darko Mladić, otkrio je do sada malo poznate detalje izručenja generala Haaškom tribunalu, ali i tajnih sastanaka koji su prethodili Daytonskom sporazumu.
Osvrnuvši se na svoje posjete Rusiji i stavu Ruske Federacije prema Ratku Mladiću, Darko otkriva da su ljudi s kojima se on sretao, na generala gledali kao na “heroja svog naroda i čovjeka koji je predvodio oružanu borbu u obrani naroda od napada NATO pakta”.
“Općenito na nas i cijelu bivšu Jugoslaviju gledaju kao na ekperimentalno polje i ono što je i njima namijenjeno u budućnosti. To je postalo očigledno 1995. godine, a oni su praktično razbijanje Jugoslavije počeli aktivno još 1991. To je sve bio sukob s NATO paktom, a ne s muslimanskim ili hrvatskim formacijama, oni su bili samo njihova pješaštvo, da bi ginuli za njihov interes”, ispričao je Darko Mladić, gostujući u jutarnjem programu televizije Happy.
Na pitanje kako je tačno protekao susret Ratka Mladića i tadašnjeg načelnika Generalnog stožera Oružanih snaga Francuske Jean-Philippea Douina, sin Darko je otkrio da njegov otac “nije tražio ništa osim međunarodnog priznanja Republike Srpske”.
“On je tražio da francuski zapovjednik dođe na teritorij RS da na jednom službenom sastanku preuzme svoje vojnike, a kad vi dajete zarobljenike onda tražite i neke svoje zarobljenike. Ratko nije tražio ništa, samo to priznanje i to je bila borba dva dana da dođe Douin na teritoriju RS i da se obaveže da će obnoviti škole, mostove i bolnice koje su porušili. Urbana je legenda da su mu Francuzi jamčili da neće biti izručen Haaškom tribunalu, da su ga oni štitili, bio bi vjerovatno i dalje na slobodi kao neki drugi štićenici. Ratko te kompromise nije nikada pravio, da je htio o sebi pregovarati, radio bi to 1991, 1992. ili 1993. On je na kraju krajeva odbio Holbrookovu ponudu u Dobanovcima da uđe u politiku i to pred Miloševićem i Karadžićem. Uoči Daytona je Holbrook došao s porukom od Clintona i Senata da Amerika cijeni generala Mladića kao vrhunskog profesionalca, ali da u tom trenutku želi generala Mladića zamijeniti političarem Mladićem, a Ratko je rekao da ne bi jednog generala Mladića mijenjao za 100 političara Mladića, tako da je praktički u tom trenutku završio u Haagu”, uvjeren je on.
Osvrnuo se i na ulogu Rusa tijekom rata devedesetih, dodavši da “masa stvari od onoga što su Rusi tada radili nije poznata”.
“Rusija se nikada u naše slobodne izbore nije miješala, za razliku od Zapada koji to i danas radi. Oni su kao prijateljska nacija nastupili, mi smo od njih imali više nadanja nego što su oni tada bili sposobni nam pomoći, danas mogu više. Zapovjednik ruske vojske Gračov je primio Ratka u travnju ili ožujku 1995, Rusi to nisu ni krili od Amerikanaca, čak su ga Amerikanci sreli tamo, mimoišli su se. On je tada tražio vojnu pomoć, sve nam je nedostajalo, ali oni tada nisu mogli mu pomoći. Gračov mu je rekao: “Ne mogu ti ništa dati”, a Ratko je rekao: “Dobro, dajte onda napravite par letova, bacajte prazne kutije da se Amerikanci pitaju što nam dajete, a ja narodu kažem da nam pomažete”, ali ni to tada nisu mogli, takva je bila situacija. Da su ga Rusi krili poslije, ne bi on sada bio u Haaškom tribunalu”, završio je Darko Mladić.
(TBT, Kurir)
