Ubistvo saudijskog novinara Jamala Khashoggija u Istanbulu probudilo je ružna sjećanja na vrijeme atentata i nestanaka libijskih disidenata, koji su nekad živjeli u strahu od Gaddafijeve produžene ruke – njegovih zloglasnih sigurnosnih službi.
Gaddafi je nekad bio poznat po tome što je slao svoje tajne agente da se obračunaju s ‘izdajnicima’ i ‘psima’, kako ih je nazivao, a koji su utočište od njegovog režima potražili u stranim zemljama. Ništa bolje nisu prolazili ni oni koji bi se usudili vratiti u Libiju. Nakon Khashoggijevog ubistva mnogi u libijskoj zajednici povukli su paralele između Gaddafijevih likvidacija i saudijskog princa Mohammeda bin Salmana, za kojeg se pretpostavlja da stoji iza brutalnog ubistva, piše Middle East Eye.
Nekadašnji Gaddafijev zamjenik Abdel Salam Jalloud je 1980. godine prilično suludom izjavom pokušao opravdati tzv. ‘politiku pasa’, kako su nazivali politiku ubijanja disidenata i za talijanske medije rekao:
“Mnogi koji su pobjegli u inozemstvo sa sobom su ponijeli stvari koje pripadaju libijskom narodu. Sada svoje nezakonito stečeno bogatstvo daju na raspolaganje opoziciji koju predvodi Anvar el Sadat, svjetskim imperijalistima i Izraelu”, rekao je Jalloud.
Iste godine u Londonu se dogodilo nekoliko pokušaja ubistva libijskih disidenata, koji je tada bio njihovo sigurno utočište i centar disidentskih aktivnosti za Gaddafijeve protivnike. U aprilu je ubijen novinar BBC-ja Mohammed Ramadan i to ispred džamije blizu Regent Parka, a u središtu Londona u glavu je upucan advokat Mahmoud Nafi.
MI5, britanska obavještajna agencija skupila je priličnu količinu dokaza o tome da je libijska ambasada u Londonu ciljala na disidente u Velikoj Britaniji i otkrili kako je ambasada bila pod žestokim kritikama Tripolija jer nisu pucali na libijske demonstrante koji su se okupljali pred zgradom ambasade. Članovi britanskog parlamenta pozivali su svoju vladu da zatvore libijsku ambasadu, a jedan od njih je čak rekao kako je to leglo kriminalaca.
U oktobru 1980. godine MI5 dobio je informaciju da ambasada ima određenu količinu otrova kojim žele ubijati disidente u Velikoj Britaniji. Prvi na udaru bio je Farj Shaban Ghesouda i njegova supruga, britanska državljanka Heather Clare, kojoj su u avionu dali kikiriki za koji se kasnije ispostavilo da je sadržavao talijum. Oboje su taj napad preživjeli, ali njihova djeca su se zbog toga ozbiljno razboljela.
Iste godine u Rimu je ubijeno najmanje četvero Gaddafijevih protivnika. U martu je biznismen Mohamed Salem Rtemi pronađen mrtav, mjesec dana kasnije još jedan biznismen, Abdul Jalil Arif upucan je u kafiću, te su još dva disidenta, Abdallah Mohamed el Kazmi i Mohamed Foud Buohjar pronađeni mrtvi. Na Buohjarovom tijelu pronađena je poruka s potpisom “Libijsko revolucionarno vijeće iz Rima”.
U Zapadnoj Njemačkoj je Libijac osuđen na doživotni zatvor zbog ubistva Omrana el-Mehdawija, bivšeg dužnosnika libijske ambasade koji je ubijen u šoping centru u Bonnu u maju 1980. godine.
Dvije godine kasnije dva libijska studenta ispričala su kako su mučeni i da su im prijetili smrću dok su ih preko noći držali u libijskoj ambasadi.
“Vrištali smo, ali većinu vremena su nas davili”, ispričao je El-Hadj el-Gariani, jedan od studenata.
Gaddafijeva ruka stigla je disidente i preko Atlantika. U oktobru 1980. godine Faisal Zagallai, libijski student na univerzitetu Colorado upucan je i ranjen u svom domu, a napad je počinio bivši pripadnik Zelenih beretki, koji je tvrdio da radi za CIA-u. Tužitelji su rekli da je angažirao bivši agent CIA-e, te da je ubistvo naručila libijska vlada.
Ubistva su se nastavila narednih godina. Iz hotela u Kairu 1993. godine otet je Mansour Kikhia, bivši libijski ministar vanjskih poslova, koji je pobjegao u Ameriku 1980. godine nakon što je počeo kritizirati Gaddafijevu vlast.
Sumnjiva ubistva nastavila su se i nakon 2000. godine, naročito nakon napada na New York 11. rujna, jer se Gaddafi zbližavo sa zapadnim silama, koje su ga počele doživljavati kao saveznika u zamjenu za odustajanje od oružja za masovno uništenje. Taj pakt omogućio mu je da nastavi sa zastrašivanjem disidenata u svijetu. Tako je 2004. godine u Londonu u svom dućanu na smrt izboden Ali Abuzeid, osnivač Nacionalne fronte za oslobođenje Libije. Za to se ubistvo vjeruje da ga je direktno naručio Gaddafi.
Tajne službe u svijetu počele su surađivati s Gaddafijem i za njega su otimali disidente, a skandal se otkrio nakon što je Gaddafi ubijen 2011. Britanci su u Hong Kongu 2004. godine oteli Abdel Hakim Belhaja, bivšeg vojnog zapovjednika libijske vojske i njegovu suprugu Fatimu. Isporučeni su u Libiju gdje su bili mučeni, a počekom ove godine britanska vlada se ispričala bračnom paru i isplatili su im odštetu od tri miliona dolara.
I disident Sami al-Saadi također je bio otet u Hong Kongu i isporučen u Tripoli, gdje su ga mučili u zatvoru.
(TBT)
