ANALIZA
Kako se desilo da je ratni lider i komandant
Alija Izetbegović, koji je kao takav bio relativno omiljen kod svih naroda,
danas postao idol munaficima, ulizicama, poltronima i lopovima?!
Piše Nedžad Latić, thebosniatimes.ba
Gotovo je, Bakir Izetbegović je izveden na
čistac! Nakon istupanja Sefera Halilovića (BPS) iz koalicije Izetbegović je
izgubio i posljednju kartu s kojom bi SDA formirala parlamentarnu većinu. Stoga
mu ne preostaje ništa drugo nego da sjedne za sto i pruži ruku Fahrudinu
Radončiću i ponudi mu koalicioni savez. Tim prije jer je Dragan Čović (HDZ),
kao “strateški partner” SDA već obavio razgovore sa Radončićem i već odavno
zagovara ulazak SBB-a u vlast.
Izdajnik i princ
I ako dođe do sjedanja za sto Radončića i
Izetbegovića, što je sasvim izvjesno, a i prorežimski mediji su dali neke
išarete/naznake i “prevalili preko usta” sintagmu o “grande koaliciji” koju
sam, da se pohvalim, osobno “skovao” i
“lansirao” u medije. Ti prorežimski mediji već od prošle sedmice bruje o tome
kako je nužno da Radončić i Izetbegović “zakopaju ratne sjekire” jer na tim
među-bošnjačkim sukobima do sada je profitirao samo Milorad Dodik. Ok, nek im
bude kabul i takav izgovor, samo nek se stvari, iliti procesi pokrenu s mrtve
tačke.
Ipak, red je primijetiti i priupitati kako
se osjećamo mi koji smo zastupali takva stajališta, dok je “snaga Bosne” plavila
sve pred sobom pred bujicom ostrašćenog populizma?! I sad kad “predajem selam”
lijevo i desno, kako na ulici tako i u džamiji, vidim oko sebe pune safove Bošnjaka koji još škrguću zubima na mene zbog
takvih stajališta.
Ne
osvrčući se na to grlato sam zagovarao tzv. grande koaliciju u kojoj bi
obavezno trebala biti i SBB. Ne, nisam to činio zbog simpatija ili animoziteta prema nekom od
lidera, već isključivo stoga što sam bio svjestan važnosti Evropske deklaracije
o BiH.
Pa sam zato iskazivao sumnju da koalicija
SDA, HDZ i DF neće funkcionirati, te da neće moći iznijeti agendu ove
Deklaracije koja mi se činila kao “slamka spasa” za državu. Prognozirao sam da
takva koalicija neće preživjeti ljeto jer sam znao da je DF “tijesna čizma”
koliko za HDZ, još više za SDA. Lamentirao sam da Čović čeka SDA u “tijesnom
klancu” itd….
I opet to nisam pisao i govorio da bi se
nekom svidio ili sa nekim polemizirao, već sam se zalagao za to jer sam vjerovao
da će možda “doći do ušiju” evropskim diplomatama u Sarajevu ne bi li oni
nešto poduzeli po tome pitanju. Pošto prstom nisu mrdnuli danas na evropske
diplomate gledam sa većim razočarenjem nego na bosanske lidere.
Treba mijenjati Izborni zakon!
Poučen tim iskustvom plediram na bosanske
lidere, posebno na Radončića i Izetbegovića, da se izdignu od prizemnih strasti
i osvrnu oko sebe prije nego se i eventulano dogovore, odnosno pomire, i
nastupe sa realnih pozicija u kojima jesmo i kao nacija i kao država.
Evo mojih nekoliko (jesenjih) teza na koje
moramo obratiti pažnju ukoliko želimo učiniti neke pomake naprijed.
Prvo, ove godine je obljetnica 20 godina od potpisivanja Dejtonskog sporazuma.
I svi pričaju o tome kako se “Dejton” treba mijenjati. Mislim da je
prioritetniji problem kojeg trebamo rješavati odnosno mijenjati, Izborni zakon u
BiH. Jer ovakav izborni zakon primarno omogućava glavnim nacionalnim, odnosno
nacionalističkim strankama, da pobjeđuju i opstaju na vlasti. Dakle, nema
promjena stanja niti ikakvih reformi bez izmjene zakona po osonovu kojeg
postojeći isprofanisani političari i stranke opstaju na vlasti.
Vjerujem da će Radončić pri odluci da li će
ući u vlast ili ne imati ovu spoznaju na umu.
Drugo, veoma, veoma cijenim opozicione lidere,
tako i Radončića, zbog smjelosti da “stanu na mejdan” i kritiziraju vladajuću
oligarhiju koja je ogrezla u svakoj vrsti kriminala. To je, zaista, opasan
posao jer se ima posla sa veoma opasnim ljudima sklonim svakoj vrsti osvete i
političke odmazde. U provinciji je demokratija davno odumrla jer ne postoji
opozicija i jer niko ne smije kritizirati lokalne, kako političke moćnike tako ni vjerske poglavare.
Treće, mislim da stranke koje pokrivaju
bošnjačko glasačko tijelo moraju više poraditi na problemu sekularizma. Jer se
SDA definitivno opredijelila za politički populizam što sa sobom nosi latentnu
opasnost od sektaških sukoba među Bošnjacima.
Pa,
zar to nije SDP BiH, može mi se prigovriti?! Nije! Jer se SDP, kao
transformirana komunistčka stranka, mora osloboditi balasta Zlatka Lagumdžije
kao lidera zloglasne koalicije “Alijansa za promjene”.
Sarajevo kao Bakirova Lampeduza
Peto, pitanje je da li je moguće
reformirati SDA? Ne, to ziasta nije više moguće! Prvo stoga što se SDA poslije
rata ponašala kao i Komunistička partija poslije Drugog svjetskog rata. Kako je
KPJ svojom politikom “diktature proleterijata” dezavuirala partizansko naslijeđe
antifašizma, tako je SDA dezavuirala ratno naslijeđe bosanskog patriotizma i
suživota. Tako da je ratni lider i
komandant Alija Izetbegović, koji je kao takav bio relativno omiljen kod svih
naroda, danas postao idol munaficima, ulizicama, poltronima i lopovima. Kako se
to desilo? O tome sam, uzgred rečeno, napisao knjigu “Sarajevski armagedon” jer
je to toliko kompleksno pitanje.
Stoga je sa takvom sortom ljudi nemoguće
reformirati SDA koja je u svom nastanku, ipak imala ambiciju stvaranja
multinacionalnog i multikulturalnog društva. Kao što su rigidni komunisti
ubili duh bratstva i jedinstva jugoslovenskih naroda, tako je i SDA svojom
opskurnom vjersko-nacionalnom ideologijom ubila duh multikulturalnosti društva.
To se najbolje vidi i osjeća u samom Sarajevu.
Nema dvojbe da su Sarajlije frapirane onim
što vide i svakodnevno se sureću na ulicama svog šeher Sarajeva. Da, to treba otvoreno reći, sa ovakvom
najezdom arapskih turista i biznismena, Sarajevo postaje “Bakirova Lampeduza”! Kupovinom nekretnina i zemlje u i oko
Sarajeva od strane stranih državljana, najčešće su to državaljani zemalja
Arapskog zaljeva, potpuno se mijenja demografska, možemo reći “krvna slika” grada. I to u vrijeme dok iz Bosne iseljava 68 000 stanovnika, u Sarajevo dolazi rekordan broj navodnih turista iz
spomenutih zemalja. Prorežimski mediji to predstavljaju kao ekonomksi uspjeh
turizma u BiH veći od onog iz vremena ZOI 84. Da li je njihov motiv samo
turizam? Pitanje je! Možda se radi o dovoljno imućnim ljudima koji ne moraju sa
zavežljajem u ruci bježati prema Evropi, već mogu platiti avionsku kartu i
smještaj u Sarajevu, te usput kupiti neku nekretninu. Stoga je opravdano
sumnjati da ti ljudi sračunato dolaze u Sarajevo da bi eventualno za nekoliko
godina zatražili državljanstvo na osnovu posjedovanja nekretnina u BiH. Tim
prije jer računaju da će BiH postati članicom EU.
Povrh svega u Sarajevo se preko SDA-ovih
tajkuna sliva i pere prljavi novac. Tako da se Sarajevo našlo u kandžama vrlo
ospkurnih biznismena i političkih moćnika. U takvom ambijentu nema govora da se
može razvijati ikakva multikulturalnost što je krasilo ovaj grad i činilo ga
jednom od najsimpatičnijih metropola na svijetu.
Na ovom pitanju će sigurno zapeti pregovori
Radončića i Izetbegovića, a mogli bi i propasti, jer je Radončić kao bivši
ministar i lider SBB-a bio pokrenuo pitanje donošenja zakona kojim se regulira
problem masovne prodaje i kupovine nekretnina od strane stranaca, posebno Arapa.
Tako da bi zbog svega navedenog ulazak
Radončića u vlast mogao biti i korektiv vrlo zapuštene nacionalne bošnjačke
politike!
(The Bosnia Times)