Na natpisima duž auto-puta u albanskom dijelu Kosova, srpski nazivi gradova su zlokobno zacrnjeni. Spomenici davno mrtvim vojnicima – Srbima i Albancima – leže pored puta, često ukrašeni svježim cvijećem. Kosovska zastava je rijetkost ali ne i zastave Srbije i Albanije.
Mnogo je podsjetnika koliko je Kosovo podijeljeno 10 godina poslije proglašenja nezavisnosti od Srbije. A sada se priča o tome da se ta podjela ozvaniči i Kosovo podijeli duž etničkih linija.
Kosovski i srpski zvaničnici se nadaju da će tom idejom okončati neprijateljstva 20 godina poslije rata i da će se tako približiti članstvu u Evropskoj uniji. Na iznenađenje mnogih, Trumpova administracija je signalizirala da je otvorena za ideju iako bi se nova srpsko-kosovska granica smatrala neuspjehom decenija američke podrške nezavisnom Kosovu.
Nagovještaji podjele rasplamsali su strahovanja da će etničke tenzije ponovo biti obnovljene u regionu gdje je u ratovima 1990-ih poginulo više od 100.000 ljudi a milioni su raseljeni. “Ova ideja će pretvoriti Balkan u bure baruta”, upozorio je otac Sava Janjić, svećenik Srpske pravoslavne crkve na Kosovu.
Osjećaj rezigniranosti na siromašnom Kosovu prepunom kriminala koji je preovladavao posljednjih godina, zamijenjen je napetom nervozom.
Na sjeveru Kosova, iznad rijeke Ibar, nekoliko hiljada Srba koje podržava Beograd su dominantna grupa. Dalje na jugu, 70.000 do 100.000 Srba živi među albanskom većinom u zemlji od 1,8 miliona. Što se Srbije tiče, Kosovo ne postoji kao država. Rusija i neke zemlje Evropske unije ga također ne priznaju kao nezavisnu državu.
Od Daytonskog sporazuma 1995. kojim je okončan trogodišnji sukob u Bosni, Zapad se držao principa da ne povlači granice duž etničkih linija na Balkanu.
Više od godinu dana, srpski predsjednik Aleksandar Vučić i kosovski predsjednik Hashim Taxi razgovaraju o podjeli – gde bi Srbija uzela sjeverni dio Kosova u zamjenu za dio Preševske doline, tvrde ljudi bliski Vučiću.
U augustu, Njemačka i druge države EU upozorile su da bi promjena granica bila katastrofa.
Nedavno je u srpskoj enklavi Gračanica, na obodu glavnog grada Prištine, 33-godišnji Albanac Betim Hodža sjedio u Centar kafeu sa srpskim prijateljem. “Nema potrebe da se zemlja dijeli”, rekao je on.
Neki od najstarijih i najcenjenijih manastira Srpske pravoslavne crkve predstavljaju usamljena ostrva u većinski albanskim gradovima. Crkva oca Save iz 14. vijeka nalazi se ispod litica Prokletija gdje žive mahom Albanci i muslimani.
Otac Sava prelistavao je album sa starim fotografijama manastira Dečani snimljenim tokom 20. vijeka. Pokazao je na vojnike na fotografijama – od otomanske vojske na prelazu vijeka do Nijemaca i Italijana tokom Drugog svjetskog rata – i prokomentirao da je historija imala lekcije o etničkoj podjeli.
Sa italijanskim vojnicima koji opet čuvaju manastir – ovoga puta kao dio mirovne misije NATO-a na Kosovu poznate kao Kfor, priznaje da napori da se normaliziraju odnosi nisu uspjeli. “Suština problema je što imate dvije autokratske vlade na Kosovu i u Srbiji”, kaže.
Vučić je pokušao da podjelu Kosova predstavi kao pobjedu – postigavši mirnim putem ono što Srbi nisu uspjeli ratom.
Ali otac Sava nije ubijeđen u to. “Kfor ima oko 4.000 vojnika ovdje. Nadam se da imaju još neke u rezervi.”
(TBT, NYT)