Djevojčicama se govori da mogu da budu sve što požele i to se vidi. Koriste prilike koje prethodne generacije nisu mogle – u nauci, matematici, sportu i politici.
Ali se njima šalje i jedna potpuno drugačija poruka: najvažnije je kako izgledaju.
Dječaci su mahom izostavljeni iz razgovora o ravnopravnosti polova. Njihovi životi su i dalje ograničeni tradicionalnim normama njihovog pola – treba da budu snažni, sportisti i stoici.
Ovo su rezultati najnovijeg istraživanja sprovedenog na 1000 američke djece i adolescenata uzrasta od 10 do 19 godina, ali i drugih istraživanja ove starosne grupe. Rezultati pokazuju stavove generacije koja je nadomak odraslog doba. U ispitivanju javnog mnjenja koje je sprovela anketarska firma PerryUndem, većina djevojaka i dalje smatra da je seksizam problem – ali se i pored toga na mnoge načine osjeća snažno.
“Ja sam za liderske pozicije”, rekla je Isabel Reksopuro (13), jedna od osam učenika osmog razreda škole Happy Valley u Oregonu koja je nedavno anketirana. Ona je kapiten debatnog tima i član savjeta učenika i želi da postane naučnik.
Kada su dječake i djevojčice pitali za njihove ciljeve i aspiracije, odgovori su bili slični. Tri četvrtine njih je reklo da im je veoma važno da budu uspješni. Trećina ili manje njih oba pola je kao važne ciljeve izdvojilo brak i djecu. Djevojčice su prije nego dječaci za omiljeni predmet birale matematiku ili nauku. Kažu da ih tretiraju isto kao i dječake.
Ali kada se povela priča o njihovim tijelima, djevojčice su rekle da se ne osjećaju kao ravnopravne sa dječacima. Oko tri četvrtine djevojaka starih između 14 i 19 godina kaže da su osjetile da ih posmatraju kao seksualne objekte i da se ne osjećaju bezbijedno. Većina kaže da društvo smatra da je fizički izgled najvažnija ženska osobina – što je nešto sa čime se slažu i odrasle žene, pokazala su istraživanja.
Djevojčice su više nego dječaci rekle da osjećaju pritisak da više vode računa o tuđim osjećanjima nego o svojim. Otprilike polovina kaže da svakodnevno čuju seksualne komentare ili šale dječaka na račun djevojčica, uključujući i četvrtinu djevojčica starosti između 10 i 13 godina.
Adolescenti te pritiske osjećaju gdje god da žive, pokazala je Globalna studija rane adolescencije koju su sproveli Institut Johns Hopkins i Svjetska zdravstvena organizacija.
“Šokirani smo – a mene je kao ljekara koji 40 godina radi sa adolescentima teško šokirati – hiperseksualizacijom mlade djece”, rekao je Robert Bloom, glavni istraživač studije.
Studija je nastavljena ispitivanjem djece uzrasta od 10 do 14 godina u siromašnim urbanim oblastima u 15 zemalja, i rodne norme su bile iznenađujuće slične. “Bilo da ste u Hanoju, Šangaju ili Baltimoru, razumijete scenario. Djevojčice dobijaju poruke o ranjivosti i slabosti, a dječaci o snazi i nezavisnosti.”
Djevojke iz Happy Valleya su jednoglasne u tome šta najviše cjene kod sebe: inteligenciju i samopouzdanje. Ali se slažu da društvo najviše polaže na njihov izgled.
Deborah Tolmann, profesorica psihologije na Gradskom univerzitetu New York, koja istražuje adolescentsku seksualnost, kaže: “Ovo su ograničenja koja namećemo djevojčicama: Treba da budete samouvjerene i da budete uspješne u školi i u sportu, ali isto tako treba da budete dobri seksualni objekti.”
Isabel kaže da je romansa izuzetak jednakosti koju osjeća u školi i u životu. Nedavno je odbila jednog dječaka. “Poludio je, svašta mi je rekao, vrijeđao me je. Kada nas odbace, mi ne eksplodiramo zbog toga što nas ne žele. Momci se osjećaju privilegovano”, rekla je ona.
Tradicionalne ideje o tome kakvi dječaci treba da budu i dalje su snažno ukorjenjene u Sjedinjenim Državama, pokazala je nova studija. Dječaci kažu da su snaga i žestina i dalje glavne vrline koje društvo cjeni. Tri četvrtine njih kaže da osjeća pritisak da budu snažni, a većina je pod pritiskom da se bavi nekim sportom.
Na pitanje šta društvo očekuje od dječaka kada se naljute, najveći dio njih je rekao da ili treba da budu agresivni ili stoici. Kada su tužni ili uplašeni, pod pritiskom su da se pretvaraju da su opasni. Djevojčice su slobodnije da se izraze plakanjem, vriskanjem ili razgovorom o svojim osjećanjima, rekli su oni.
U Happy Valleyu dječaci kažu da su ambicija i inteligencija kvaliteti koje najviše kod sebe cjene – ali da društvo više vrednuje mušku snagu.
“Postoji mnogo stvari koje bi ‘pravi muškarac’ uradio a ja ne bih, na primjer nešto što je baš opasno, i sport”, kaže Muyang Jan (12), koji je pokrenuo šifrantski klub u školi i želi da bude kompjuterski stručnjak.
Istraživanje je pokazalo i da je tri četvrtine adolescenata čulo za pokret #MeToo. Većina djevojaka i trećina dječaka kaže da se zbog toga osjećaju slobodnije da kažu nekome ako ih neko zlostavlja ili napada.
“Mogu nešto da uradim ako bi mi se to dogodilo. Nema šanse da bih ćutala o tome”, rekla je trinaestogodišnja Hiri Felema.
(TBT, NYT)
