Svoju priču za The Guardian Abdul Jabar započinje sjećanjem na ljeto 1967. godine i društvena kretanja u Sjedinjenim Američkim Državama.
“Sto hiljada ljudi izašlo je na ulice San Franciska, kao i oni u Kanadi i Evropi, u događajima protiv rata u Vijetnamu koji su poznati kao – ljeto ljubavi. Ipak, za afroamerikance taj period nosio je drugačiji naziv – dugo, toplo ljeto 1967. godine. Tada je više od 150 crnačkih zajednica spaljeno u neredima, a ubijeno je više od 70 ljudi. Ubijeni su zatim Martin Luther King i Bobby Kennedy, a crnci nisu osjećali bilo kakvu ljubav. To je kontekst u kom su održane Olimpijske igre u Meksiku 1968. godine”.
Na tim Igrama, 16. oktobra, Tommie Smith i John Carlos podigli su crnu rukavicu popevši se na postolje. Tako podignutu ruku držali su tokom intoniranja himne, a to se smatra jednom od prvih jasnih poruka sportista protiv rasizma.
“Imao sam 20 godina tada. Bio sam pozvan da se priključim košarkaškom timu koji je putovao na Olimpijske igre, ali sam imao mnogo sumnji po tom pitanju. Sa profesorom sociologije dr Harryem Edwardsom raspravljali smo o tome da li bi trebalo da bojkotujemo to takmičenje, u znak protesta zbog nepravednog tretmana prema crncima. Naročito nas je pogađalo to što smo slušali o ratu u Vijetnamu i nejednakom tretmanu vojnika svijetle i tamne puti. Ipak, dogovoreno je da bojkot nije rješenje, ali sam ja smatrao licemjernim pristanak da igram za reprezentaciju u takvoj situaciji i otišao sam u New York umjesto u Mexico”.
Odatle je posmatrao i gest koji čitav svijet i dalje smatra jednim od najznačajnijih u historiji sporta. Nakon trke u kojoj su osvojili zlatnu i broznanu medalju, Smith i Carlos su odlučili da pošalju političku poruku.
“Konzervativni crnci i bijelci bili su zgađeni, dok su liberalali svih boja kože osjećali uzbuđenje. Jesse Owens bio je poslat prije početka Olimpijskih igara da razgovara sa timom i spriječi bilo kakve političke istupe. Bio je ljut jer mu nije uspjelo. Jedni su vjerovali da će to dovesti do napretka, drugi su bili uvjereni da je to samo podsticaj za rasističku Ameriku. Meni je srce bilo puno dok sam gledao tu dvojicu mladih sportista spremnih da rizikuju svoje živote i karijere (prijećeno im je i izbačeni su sa OI) kako bi odbranili nešto što im je važno”.
Jabar je napisao i da je poražen jer pedeset godina kasnije sportisti vode iste bitke.
“Izvanredni sportisti poput Collina Copernicka, LeBrona Jamesa i Steffa Currya suočavaju se sa istim problemima. Dodatni problem za njih je to što je u Bijeloj kući najnepovoljnija rasistička administracija u modernoj historiji. Svi se nadamo da će doći dan kada nijedan sportista neće moći da podigne svoju rukavicu, da klekne tokom intoniranja himne i da na bilo koji drugi način pokazuje da Amerika ne poštuje sopstveni Ustav”, zaključio je Kareem Abdul Jabar.
(TBT)