Prošlo je više od sedmicu dana otkad je Jamal Khashoggi, poznati saudijski novinar i kritičar vlasti, ušetao u saudijski konzulat u Istanbulu kako bi sredio papire za brak. Niko ga od tada nije vidio, piše The Economist. Turski su službenici rekli da je ubijen od strane saudijskih ubojica, koji su raskomadali njegovo tijelo, prema naredbama saudijskog dvora. Saudijci pak kažu kako je Khashoggi napustio zgradu bez ikakve pratnje i neozlijeđen. Ako jest, kada je to bilo? Ima li svjedoka ili pisanih dokaza. Zašto nema snimki na kamerama oko zgrade, i zašto je čak 15 Saudijaca došlo u zemlju u privatnom avionu nedugo prije nego što je nestao, i otišli su nazad kući nedugo nakon što se to odigralo. Saudijci moraju dati neke odgovore, ili će svijet pretpostaviti ono najgore.
Ako se ispostavi da je Khashoggi zaista bio ubijen, bilo to namjerno ili u pokušaju otmice koja je pošla po krivu, to će samo učvrstiti osjećaj da je Mohammad bin Salman, saudijski prijestolonasljednik te de facto vladar, više otpadnik i autokrat negoli reformator kakvim se pokušava pokazati. Do sada je utamničio hiljade aktivista. U novembru je zatočio premijera Libanona, Saad Haririja, na dvije sedmice. Njegova se “duga ruka” već protegnula u inozemstvo. U martu je u Abu Dhabiju zadržana Loujain al-Hathloul, aktivistkinja za prava žena, koja je onda u Saudijskoj Arabiji bačena u zatvor, a u septembru je satirist baziran u Londonu rekao kako je pretučen od strane nasilnika koji su poslani iz Saudijske Arabije. Ubijanje kritičara vlasti na stranom tlu bila bi eskalacija grozomornog trenda.
Za razliku od prošlih saudijskih vladara koji su dopuštali nešto debate i često djelovali kao medijatori između različitih interesa, princ Mohammad vlada kao da je on apsolutno jedini s uzdama vlasti. Njegovo brutalno obračunavanje s najblažim kritičarima zasjenjuje sve ono potencijalno pozitivno što radi, od obuzdavanja vjerske policije, dopuštanja ženama da voze i poticanje istih da rade. Kako njegov režim počinje nalikovati na arapsku nacionalističku diktaturu, socijalno liberalnu ali centraliziranu, paranoidnu te sagrađenu na strahu njegova ideja nove i bolje Saudijske Arabije polako tone.
Njegove su autokratske tendencije imale i ekonomske konsekvence. Želi, vrlo ambiciozno, maknuti kraljevstvo s do sada jedinog izvora zarade, a to je nafta. No investitore plaši njegova kapricioznost u donošenju odluka. Prošle je godine zatvorio i oduzeo imovinu i bogatstvo stotinama biznismena, službenika i prinčeva u “anti-korupcijskom” pohodu u kojem je princ bio i “sudac i porota”. Njegovi su pokušaji da pokrene privatni sektor u najmanju ruku neobični i svi odreda propadaju, ali njegovi savjetnici nemaju volje ni hrabrosti reći mu kako svi grandiozni projekti tonu. U državama poput SAD-a, gdje je Khashoggi živio, trenutna je politička klima takva da se princu nudi brdo oružja i potpore. Umjesto da mu se da do znanja da potpora ovisi o načinu funkcioniranja države. Khashoggi, nekada savjetnik vlade, svoju je kritiku nazivao imenom “nasiha” ili “prijateljski savjet”. Khashoggi se nije smatrao disidentom niti je podržavao promjenu režima. “To je suludo, ja vjerujem u sistem, ali vjerujem i u reforme”, a režim bi takve glasove i mišljenja trebao slušati, a ne utišavati ih.
(TBT)
