Kada je riječ o Saudijskoj Arabiji, u posljednje vrijeme stvari ne mogu biti čudnije. Prošlog novembra saudijski princ Mohammed bin Salman prisilio je libanskog premijera da podnese ostavku, a kad je o tome prikazan prilog na televiziji u Riyadu, video je imao sve karakteristike talačke snimke. Istovremeno, saudijske vlasti zatvorile su gotovo 400 ljudi u Ritz-Carlton hotelu zbog optužbi za korupciju, a nakon što su pritvorenici platili velike iznose gotovine i druge imovine, oslobodili su ih. Prošlog proljeća i ljeta, vlada je počela hapsiti aktivistice koje su se borile da žene dobiju pravo voziti automobile, što im je konačno dopušteno u junu.
Zatim, u augustu, saudijski su se čelnici tvitovima obratili Kanadi kritizirajući njihov tretman prema saudijskoj opoziciji, te zabranjujući saudijskim studentima na državnim stipendijama da se školuju na kanadskim univerzitetima, kao i prebacivanju saudijskih pacijenata iz kanadskih bolnica nazad u matičnu zemlju. Sve se to odvijalo u pozadini nesretnog rata u Jemenu.
A ovih dana nestao je i istaknuti saudijski novinar Jamal Khashoggi – koji je nekoć uživao povjerenje visokih saudijskih dužnosnika i prinčeva.
Kashoggi nikad nije izašao iz saudijskog konzulata u Istanbulu, kamo je otišao 2. oktobra. Od tada mu se gubi svaki trag, a Turci tvrde da je ubijen u konzulatu, te da je njegovo raskomadano tijelo navodno izneseno iz konzulata u kutijama. Saudijci pak tvrde da je to glupa priča i tvrde da je napustio konzulat ubrzo nakon dolaska.
Kratku vijest o nestanku Kashoggija objavio je Reuters, da bi ubrzo zatim Washington Post proširio priču jer je Kashoggi od prošle godine njihov kolumnist. Vijest se munjevito proširila društvenim mrežama.
Na Twitteru su se oglasili brojni šokirani i bijesni kolege novinari, a analitičari su počeli zbrajati sve saudijske zločine, prozivali političare na odgovornost, dok su Saudijci tvrdili da je Kashoggi nestao jer se predomislio oko sklapanja braka s jednom Turkinjom. Također, branili su se da su ovakvu hajku dignuli provokatori iz turske Stranke pravde i razvitka i neimenovane “turske sigurnosne službe”, pa se informacije trebaju uzeti sa rezervom.
Najvažnije pitanje ostaje bez odgovora, naravno: Što se dogodilo Jamalu Khashoggiu? Potpuno je jasno da nikad nije napustio konzulat, ali Saudijci ne mogu to ni opovrgnuti ni dokazati jer, kako su rekli, taj dan im je baš zakazao sigurnosni videonadzor.
Ako nije mrtav i ako je stvarno riječ tek o odbjeglom mladoženji sigurno ga je neko morao barem negdje vidjeti. Mora postojati neki trag troškova na kreditnoj kartici, nekakva transakcija na bankomatu ili barem zrnata snimka s nadzornih kamera u istanbulskom aerodromu.
S druge strane, turski policijski izvori tvrde da je bilo planirano ubistvo, ali do sada nisu za to pružili nikakav dokaz. Državna novinska agencija Anadolija, koja je često imala problema s istinom, dodala je priču s zloslutnim izvještajima da je 15 Saudijaca doletjelo u Istanbul s dva privatna aviona, te da su bili u konzulatu u vrijeme Kashoggijevog nestanka, a da su svi napustili Tursku također 2. oktobra.
Čini se da je turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan u nedjelju na kraju odustao od tih tvrdnji. Ili je Erdogan naglo postao diplomata jer Saudijci i Turci su međusobno vrlo oprezni i radije će ostati u srdačnim odnosima unatoč značajnim razlikama, ili je pak premalo dokaza protiv Saudijaca.
Čini se također čudnim što Khashoggi, koji je bio dovoljno zabrinut za svoju sigurnost da bi napuštao Saudijsku Arabiju ili živio u samonametnutom izbjeglištvu u Sjedinjenim Državama, bio uvjeren kako mu ne prijeti nikakva opasnost kad je u dva navrata posjetio Saudijski konzulat u Istanbulu. U štampi se pisalo da je Khashoggi otišao tamo dobiti papire koji potvrđuju činjenicu da nije oženjen – on je rastavljen – prije nego što se oženi za 36-godišnju tursku vjerenicu Hatice Cengiz. Sve je još čudnije jer saudijska štampa tvrdi da Khashogijev sin, koji je još uvijek u Saudijskoj Arabiji, ništa ne zna o Cengiz i vjenčanju svoga oca. Naravno, s obzirom na odgovor na Khashoggijev nestanak, sin je gotovo sigurno pod značajnim pritiskom da se pridržava Rijadove verzije događaja.
Lahko je zamisliti da su saudijske vlasti, koje su već bile paranoične oko Katara i njihovih saveznika, posumnjale u Khashoggijevu vjerenicu zbog njezinih navodnih veza s Katarom i osobi iz Erdoganovog unutarnjeg kruga koji se zove Yasin Aktay. U tisku ga opisuju kao Khashoggijevog prijatelja i “savjetnika AKP-a”, ali on je mnogo više od toga. Aktay je više poput alata za rješavanje problema i poteškoća za račun turskog predsjednika. Doista, Cengiz je preko tvitova podržavala organizaciju koja kritizira saudijsku vlast, a koju finansira Katar, zatim muslimansku braću, prema kojima je i Kashoggi gajio simpatije, kao i tursku vladajuću stranku.
Sve što je do sad rečeno o Kashoggiju ostaje samo na razini špekulacija. Jedino što je potvrđeno je da niko nije vidio tog čovjeka već više od sedam dana. Pretpostavlja se da je mrtav.
Postoje li lekcije iz ove epizode?, pita se Foreign Policy i kaže da ih je nekoliko.
Iznenađujuće je da postoji toliko mnogo ljudi koji izgledaju previše spremni prihvatiti verziju događaja koji se pripisuju turskim sigurnosnim izvorima. Te su tvrdnje neprovjerene – i ostaju takve – ali su brzo prihvaćene kao činjenica.
To ne znači da su neistinite, ali Turska je zemlja s lošom reputacijom kad su u pitanju medijske slobode, a njezini lideri i njihovi pristaše prihvatili su dezinformaciju kao političku strategiju i alat vanjske politike.
Čak i ako Turci nemaju razloga lagati, komentatori bi trebali biti oprezni prije nego što se uključe u javnu melodramu nad sudbinom Khashogija na temelju turskih izvora. Drugo, Saudijci se moraju zapitati zašto imaju još manje vjerodostojnosti nego Turci.
Vjerojatno će za njegov nestanak kriviti sve druge osim sebe, ali ovaj slučaj je samo posljednji u nizu bizarnih događaja za koje su Saudijci ponudili razna objašnjenja koja su obično dočekana s nevjericom.
Nema sumnje da postoje kritičari koji bi napadali Saudijsku Arabiju bez obzira što napravila, ali čak i prema objektivnim posmatračima, njihove priče malo kad drže vodu, što dovodi do zaključka da moraju biti krivi. Mnogi Saudijce sad doživljavaju kao hladnokrvne ubice, a Mohammed bin Salman nije dobroćudni despot, nego despot u stilu Saddama Husseina. Na kraju, i najstrašnije, novinari, akademici, disidenti i oporbenjaci trebaju se bojati za svoje živote. Vlasti ih već dugo imaju na meti, ali čini se da je to sad posebno opasan trenutak, osobito za novinare.
Ruski predsjednik Vladimir Putin naručuje ubistva svih onih koji mu se ne sviđaju i to kako na ulicama St. Peterburga, tako i u hotelima u Washingtonu, preko malih gradova u Velikoj Britaniji, pa i drugdje.
Turska predvodi zemlje po broju zatvorenih novinara, zatvorila je i sljedbenike izgnanog Erdoganovog neprijatelja Fethullaha Gulena u Aziji i Evropi – i neposredno prije nestanka Khashoggija, jedan od najbližih Erdoganovih savjetnika upozorio je kako će se turska mreža proširiti širom svijeta. Egipat je također na zlu glasu zbog zatvaranja novinara, a u ćelijama drži i brojne druge protivnike režima. Odgovoran je za brutalnu smrt jednog talijanskog diplomata i ubio je najmanje 800 ljudi nedaleko Kaira u augustu 2013.
U Kini je nedavno nestao čelnik Interpola, a u toj zemlji milioni ljudi su u koncentracijskim logorima. Ovaj put za ubistvo je osumnjičena Saudijska Arabija. Ako su to učinili, neće se samo naći na tapeti putem Twittera ili Washington Posta ili New York Timesa, nego tamo gdje se i te kako računa – u Bijeloj kući.
(TBT, FP)
