Četrnaest godina nakon što je AID
formalno ugašen, nekadašnji špijuni su još uvijek vrlo aktivni, piše Slobodna
Bosna. Poznavaoci unutarklanovskih sukoba u SDA-u tvrde da je ovim tekstom
Aljoša Čampara krenuo u medijsku deratizaciju i obračun sa moćnim obavještajnim
podzemljem kojeg predvodi Bakir Alispahić.
FOTO: Alispahić
Četrnaest godina nakon što je Agencija za istraživanje i
dokumentaciju (AID) formalno ugašena, njezini nekadašnji šefovi, premda
spremljeni u prijevremenu špijunsku mirovinu, još su uvijek vrlo aktivni,
istina, na drugim pozicijama.
Proces rehabilitacije prvog direktora (po)ratne bošnjačke tajne
službe Bakira Alispahića i njegovih nekadašnjih operativaca započeo je,
podsjetimo, još 2009., pod okriljem Stranke demokratske akcije, o čemu je
Slobodna Bosna prva pisala.
Tada smo objavili da je po preporuci bivšeg predsjednika SDA
Sulejmana Tihića u stranački Odbor za obranu i sigurnosnu politiku imenovana
cijela svita otpisanih obavještajaca, predvođenih Bakirom Alispahićem i
Fikretom Muslimovićem, predratnim oficirom KOS-a i ratnim načelnikom Uprave
bezbjednosti Armije BiH.
Šest godina kasnije ispostavit će se kako su stranački odbori, a
poglavito Grupa za sigurnosnu politiku, predstavljali najznačajniju kadrovsku
bazu za diskretno raspoređivanje Alispahićevih i Muslimovićevih špijuna na
važne funkcije u svim strukturama vlasti.
Iako je Bakir Alispahić sa čelne pozicije u Grupi za sigurnosnu
politiku smijenjen prije godinu dana, a potom i izbačen iz Kadrovske komisije
SDA, ratni ministar policije RBiH i „utemeljitelj“ AID-a nije, ipak, do kraja
ražalovan.
Njegov pokušaj da postane član Upravnog odbora sarajevskog
Univerziteta jeste propao, ali je u međuvremenu dobio mjesto profesora na
Fakultetu za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije u Sarajevu.
Za Alispahićev je univerzitetski angažman, opet, najzaslužniji
dekan Fakulteta za kriminalistiku Nedžad Korajlić, nekoć pomoćnik ministra
policije Zeničko-dobojskog kantona i najbliži suradnik Šemsudina Mehmedovića,
još jednog ratnog obavještajca i policajca iz Tešnja, koji je policijsku
karijeru zamijenio političkom – kao zastupnik SDA u federalnom i Parlamentu
BiH.
Bakir Alispahić je zvanično docent na Fakultetu za kriminalistiku i
savjetnik u privatnoj kompaniji AC Quattro, koju je osnovao nakon što je
naprasno sklonjen iz policijsko-obavještajnog miljea. Nezvanično je, pak, i
pravi vlasnik Novinske agencije Patria i siva eminencija Federalne uprave
policije, koju nadzire preko zamjenika direktora Ensada Kormana (Alispahićevog
ratnog pratioca) i načelnika Sektora kriminalističke policije Edina Vranja.
Spekulira se, također, kako nije zanemarljiv ni Alispahićev utjecaj
na MUP Kantona Sarajevo, ali je u slučaju sarajevske policije podijelio „zone
odgovornosti“ sa svojim nasljednikom u AID-u Kemalom Ademovićem.
U prethodnih se pet godina Bakir Alispahić, zahvaljujući bivšem
federalnom ministru energije, rudarstva i industrije Erdalu Trhulju, uspio
nametnuti i kao neformalni šef namjenske industrije u Federaciji BiH.
Glavni je Alispahićev operativac u tim poslovima njegov
dugogodišnji suradnik, ratni načelnik Sarajevskog sektora Službe državne
bezbjednosti, a kasnije AID-a Enver Mujezinović. Mujezinović je najprije
imenovan za savjetnika ministra Trhulja, da bi kasnije dobio stalni angažman,
kao pomoćnik direktora Federalne direkcije za namjensku industriju.
Provodeći, nadalje, Alispahićevu kadrovsku politiku, Trhulj i
Mujezinović su na funkciju direktora tvornice Pretis u Vogošći kod Sarajeva
postavili bivšeg financijskog direktora u kompaniji AC Quattro Hajrudina Pezu
(koji je, u međuvremenu, „otpisan“), a Mirzu Alispahića (Bakirovog sina)
izabrali u Nadzorni odbor poduzeća Igman iz Konjica.
Poslije burnog razlaza s aktualnim vodstvom SDA, Bakir Alispahić je
nove političke saveznike našao u redovima Demokratske fronte, među najbližim
suradnicima Željka Komšića – Morrisom Powerom (Murisom Palom) i Emirom Suljagićem.
Stoga je realno očekivati kako će uz njihovu podršku Bakir
Alispahić sačuvati Envera Mujezinovića na poziciji pomoćnika direktora za
namjensku industriju (resorni je ministar Reuf Bajrović iz DF-a), ali i
osigurati nove pozicije za svoje kadrove u predstojećoj raspodjeli funkcija u
javnim poduzećima i institucijama.
Kao prvi, najizgledniji kandidat za direktora Elektroprivrede BiH
tako se već spominje Erdal Trhulj, koji je Alispahiću iznimno blizak.
Premda je u svojoj službenoj biografiji taj podatak zatajio, iz
kadrovskog je rasadnika AID-a ponikao i predsjedavajući Zastupničkog doma
Parlamenta BiH Šefik Džaferović. Džaferović je na dužnost tajnika AID-a
imenovan početkom februara 1996., s pozicije načelnika Centra službi
bezbjednosti Zenica, ali se u obavještajnoj agenciji nije dugo zadržao, do
jeseni iste godine.
/The Bosnia Times, SB/
