U vrijeme svake izborne kampanje kandidati SDA gledaju u „crnu tašnu“ koju obično nosi šef izbornog štaba. Ovih izbora možete je vidjeti kod Halida Genjca. Nekada davno izbila je afera zbog te „crne torbe“ za koju se saznalo u ambasadi jedne moćne zapadne zemlje. Za izbornu kampanju neko je iz Sudana predao „crnu tašnu“ u kojoj je bilo pola miliona američkih dolara. To je bila donacija za izbornu kampanju. Navodno je neki strani diplomata osobno ukorio predsjednika Aliju Izetbegovića zbog primanja tog novca. Ejup Ganić je bio osumnjičen da je vidio tu „crnu tašnu“ i da je ocinkao strancima.
Još je samo SDP imala aferu sa donacijom od engleskih laburista od pola miliona KM koje su bile uplaćene na račun stranke. SDA svoje donacije ne prima uplatama na račun već ih, najčešće, prepere privatnim uplatama funkcionera.
Nije tajna da su Turci uvijek u nekoj mjeri finansijski pomagali SDA. To je činio i Tarik Šara donirajući novac za kampanju Harisa Silajdžića itd.
No, prema saznanjima The Bosnia Timesa ove godine su Turci, odnosno AK Partija, bili odlučili donirati čak 36 miliona KM za kampanju SDA. Nema sumnje da se to obećanje ispunilo, samo je moguće da nije isplaćena obećana cifra zbog inflacije turske lire. Navodno su Turci postavili samo jedan uvjet za realizaciju ove donacije; da SDA zatvori sve škole i zabrani rad svim humanitarnim i obrazovnim institucijama u Sarajevu koje su nastale pod okriljem pokreta Fetulaha Gulena.
Sudeći prema kandidaturama Semira Efendića i Sebije Izetbegović SDA ima namjeru ostvariti ova obećanja.
Prorežimski mediji, koji su uračunati u ovu donaciju, a to su Slobodna Bosna, Stav, Saff i Faktor, optužili su Željka Komšića i Našu stranku da su progulenovski orijetirani, dok na Fahrudina Radončića gledaju kao najljućeg oponenta politike Tayipa Erdogana zbog miješanja u unutarnje stvari BiH.
Zato je u donaciju uračunata i kampanja Šefika Džaferovića da bi, ukoliko pobijedi, kao član Predsjedništva BiH uvijek i svugdje pred međunarodnom javnošću Gulenov pokret tretirao kao terorističku organizaciju.
Stavljanjem Asima Sarajlića na prvu poziciju na listu na kojoj je Sebija Izetbegović na drugoj poziciji, providna je igra „žrtvenog bravčeta“ koji se uspio spasiti zatvora u aferi zbog koje su odstranjeni Amir Zukić i Mirsad Kukić iz stranke.
Sarajlića za sada spašavaju samo tajkuni poput Alije Budnje, koji navodno kontrolira 5 hiljada glasova, sa kojima ucjenjuje Sarajlića da kontrolira režimske medije, poput Slobodne Bosne da mu ne spominju ime u aferi ubistva Dženana Memića. Sarajlić je kod Budnje nekad radio i kao konobar u salonu za svadbe.
Sva ostala mašinerija u gradu podređena je kampanji Semira Efendića i Sebije Iztebegović. Navodno je Efendić taj koji „puca“ na premijersku poziciju u Kantonu sa koje će realizirati obećanja data Turcima. Inače Efendić slovi kao turski igrač i blizak prijatelj sina turskog predsjednika Bilala Erdogana.
Bez obzira što Efendić ima brojne afere, posebno tešku krivicu za smrt pješaka u saobraćajnom udesu, turski emanet se morao ispuniti. A sve to Efendić misli nadoknaditi i „pozlatiti“ novcem, kupovinom medija i glasača.
Za sada nisu baš dobri izgledi da će SDA u Sarajevu ostvariti takav rezultat da bi Efendić dobio premijersku poziciju. Iako iz opozicije za sada na tu poziciju najljuće juriša bivši premijer Elmedin Konaković i vjerovatno je stoga svoju oštricu usmjerio prema Efendiću, vrlo je izvjesno da bi i druge opozicione stranke poput SBB-a, SDP-a i Naše stranke mogle ostvariti takav rezultat u Sarajevu dovoljan za premijersku poziciju.
Zato je SDA osuđena na krađu i kupovinu glasova i „šakom i kapom“. Očito ima iz čega!
(TBT)
